Jačanje saradnje Irana i Kine
SaharTV - Predsjednik Irana, Seyyid Ibrahim Reisi, početkom ove sedmice posjetio je Kinu i tamo se sastao sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Ovo je jedan dio strategije koju sprovodi novi predsjednik Irana, odnosno strategija “zaokreta prema Istoku”.
Stoga ne iznenađuje to što je Reisi odabrao najbrže rastuću svjetsku ekonomiju, Kinu, za službenu posjetu. Predsjednik Jinping je održao privatni sastanak sa svojim iranskim kolegom a pored toga, visoki zvaničnici iranske delegacije održali su niz sastanaka sa kineskim zvaničnicima, dogovorili i potpisali dokumente o saradnji na raznim poljima poput industrije, ekonomije, nauke itd.
Neki od visokih zvaničnika koji su došli u službenu posjetu Kini su: ministar vanjskih poslova Hussein Amir-Abdullahian, ministar ekonomije Ehsan Khandozi, ministar puteva i urbane izgradnje Mehrdad Bazarpash, ministar nafte Javad Oji, ministar poljoprivrede Javad Sadatinejad, ministar industrije, rudarstva i trgovine Reza Fatemi Amin, guverner Centralne banke Mohammadreza Farzin i glavni nuklearni pregovarač Ali Bagheri.
Iran i Kina imaju jake veze i veoma dobru saradnju na polju energetike, transporta, trgovine, agrikulture i ulaganja. Kina je čak kupila naftu od Irana u vrijeme kada su američke sankcije bila na vrhuncu, pokazujući time da ni američka hegemonija na svjetskoj sceni ne može narušiti odnose Teherana i Pekinga.
Prema podacima iz 2022. godine, robna razmjena između Kine i Irana iznosila je 14,6 milijardi dolara, što je 11% više u odnosu na 2021. godinu. S obzirom da su potpisali i nove sporazume, očekuje se da će ova brojka rasti u budućnosti.
Međutim, ono što je najviše bilo u fokusu u toku ovih sastanaka jeste implementacija 25-godišnjeg sveobuhvatnog kooperacijskog pakta. Prema riječima Mohammada Jamshidija, zamjenika šefa kabineta za političke poslove, Iran očekuje proširivanje saradnje sa Kinom u sklopu ovog pakta.
Šta je zapravo taj pakt i zašto je toliko značajan za obje strane?
Ovaj pakt, koji zapravo predstavlja mapu sveobuhvatne saradnje ove dvije zemlje, potpisan je 2021. godine, u martu. Potpisali su ga ministri vanjskih poslova Irana i Kine. S obzirom na jačinu posljedica američkih sankcija na Iran, očekivalo se da će koraci za implementaciju ovog pakta krenuti odmah, ali nisu, iako je nakon tog zvaničnog potpisivanja održano nekoliko sastanaka između iranske i kineske strane u toku prošle godine. Stoga je ova Reisijeva posjeta finaliziranje dokumenata koji će pripremiti tlo za implementaciju ovog pakta.
Prema ovom dokumentu, koji je najveći trgovinski i investicioni sporazum između Kine i druge zemlje, planira se da Peking uloži 400 milijardi dolara u iransku ekonomiju i infrastrukturu, a u slučaju pune implementacije može otvoriti novo poglavlje u ekonomskim odnosima između dvije zemlje.
Amir-Abdollahian je u govoru prije dva mjeseca rekao da je ovaj strateški sporazum stupio na snagu prošle godine i da pokriva sve sektore trgovine, kulture, turizma, industrije, odbrane i drugih sektora.
Energija je centralna tačka ovog pakta, a prema njemu, Kina se obavezuje da će kupovati naftu od Irana 25 godina. Sporazum također naglašava vraćanje prihoda od izvoza u Iran i olakšavanje bankarskih odnosa. Ovo je trijumf za Iran s obzirom na američki i evropski pritisak da se opsežnim sankcijama uguši priliv deviza u Iran.
Zbog položaja Kine u globalnoj ekonomiji, ovaj strateški dokument može smanjiti efekte zapadnih sankcija i doprinijeti ekonomskom prosperitetu Irana. Zato su zapadni mediji i zvaničnici nakon potpisivanja pakta izrazili zabrinutost ovim pitanjem i uložili mnogo napora da spriječe njegovu implementaciju.
Pored priče o implementaciji pakta, u toku posjete razgovaralo se i o regionalnim pitanjima.
Iran i Kina imaju mnogo sličnosti u drugim oblastima. Događaji u Afganistanu koji su u proteklih godinu i po dana izazvali ozbiljnu regionalnu opsesiju od posebnog su značaja za Teheran i Peking, koji se zalažu za rješavanje problema sa kojima se ova centralnoazijska zemlja suočava. Afganistan trenutno prolazi kroz možda najgoru krizu u posljednjih nekoliko decenija. Na vlasti su Talibani koji i sami ne znaju kako uspješno organizovati vlast, a sa svojom politikom koja počinje sve više ličiti na onu iz 90-ih izazivaju bunt narodnih masa. Na to treba dodati porast nezaposlenosti i ekstremnog siromaštva, kao i porast ekstremizma i pojavu ISIL Horasana koji se sukobljava s Talibanima.
Kina, koja ulaže velike investicije u Afganistan, zalaže se za stabilnost i mir u ratom razorenoj zemlji.
Rat u Ukrajini je još jedna oblast na koju se očekuje da će se dvije zemlje koncentrirati. Budući da zapadnjaci optužuju Teheran i Peking da podržavaju Moskvu oružjem i obavještajnim podacima i nastoje pojačati međunarodne pritiske na dva saveznika Rusiju, očekuje se da će Kina i Iran razgovarati o načinima izlaska iz ove globalne krize. U suštini, nakon rata u Ukrajini, svjetski poredak koji je proizašao iz Bretton Woods sporazuma počeo je da se raspada, ustupajući mjesto novonastalom multipolarnom svjetskom poretku predvođenom istočnim silama. U okviru ovog “azijskog poretka”, zemlje rade na poboljšanju svoje saradnje i nadjačavanju zapadnog fronta.
Isporuka pomoći Siriji, zemlji koja ovih dana pati nakon snažnog potresa koji ju je potresao prošlih sedmica, važna je i za Iran i Kinu. Dvije zemlje dosljedno podržavaju Siriju protiv zapadnih pritisaka i pozivaju na okončanje 12-godišnje krize. Sirija, zbog sankcija koje je nametnuo Zapad, ovih dana nije toliko u medijskom fokusu koliko Turska, niti ima tu čast da joj 50 zemalja pritekne u pomoć. O mukama kroz koje prolazi Turska ne treba ni govoriti, ali zar je u očima međunarodne zajednice i Zapada turska krv crvenija od sirijske?
(PIS Journal)
