SAHAR

SaharTV - Libanonski list El-Ahbar analizira posljednja dešavanja u Iraku i piše kako su na nekim dijelovima protesta uzvikivane parole o ostavci vlade iračkog premijer Adila Abdul Mahdija, što nije promaklo sigurnosnim dužnosnicima Iraka koji su zaključili da je cilj takvih parola politički državni udar u Iraku.

Irak je zahvaćen drugim talasom demonstracija protiv lošeg ekonomskog stanja u zemlji, nezasposlenosti i korupcije.

Libanonski list El-Ahbar analizira posljednja dešavanja u Iraku i piše kako su na nekim dijelovima protesta uzvikivane parole o ostavci vlade iračkog premijer Adila Abdul Mahdija, što nije promaklo sigurnosnim dužnosnicima Iraka koji su zaključili da je cilj takvih parola politički državni udar u Iraku.

Otkako je Abdul Mahdi došao na vlast, počeli su i pokušaji da se on svrgne. Neki mediji prikazivali su njegovu vladu kao najneuspješniju od svih vlada u Iraku. Kada on još nije ni započeo zvanični mandat, mediji su izvještavali kako je on kriv za sve protekle i trenutne krize u Iraku, a posebno na polju korupcije i javnih usluga.

Libanonski list piše da je državni udar isplaniran u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji. Emirati su bili zaduženi za ideje, finansijski dio snosila Saudijska Arabija (oko 150 miliona dolara). Sprovedba na terenu pala je na pleća organizacijama koje se nazivaju civilno društvo Iraka, a koje podržava ambasada SAD-a u ovoj zemlji. Broj ovih organizacija je veći od 50 hiljada, a samo u 2019.god, one su dobile budžet od 701 milion američkih dolara.

Amerikanci su poslove oko koordinacije organizirali u dva operativna ureda – prvi u ambasadi SAD-a u Bagdadu, a drugi u iračkom Kurdistanu, posebno u Sulejmaniji.

Samer El-Subhan, bivši saudijski ambasador u Iraku je prošlog ljeta izjavio da će oktobar u Iraku biti drugačiji od drugih mjeseci i da će se dogoditi nešto veliko. Nekoliko omladinskih organizacija je u isto vrijeme objavilo da će vladajući sistem u Iraku potresti zemljotres.

Zašto Amerika želi svrgavanje Abdul Mahdija?

Prije svega, zbog njegovog stava o američkim sankcijama Iranu. On je, suprotno prethodnom premijeru, podržao Iran i sarađivao s njim. Drugo, uticaj Jedinica narodne mobilizacije Iraka ili Hašd El-Ša'bija na institucije vlasti u Iraku. Treće, otvaranje graničnog prelaza Kaim-Bukamal između Iraka i Sirije – što je bilo veliki šamar Vašingtonu.

Premijer je prelaz otvorio nakon putovanja u Kinu, a američki zvaničnici vjeruju da ovaj potez predstavlja učešće u iranskom planu da poveže glavne gradove Teheran-Bagdad-Damask-Bejrut s Mediteranom.

Oktobarske demonstracije u Iraku su započele, a ono što iznenađuje jeste broj demonstranata ispod 25 godina, kao i stalna medijska pokrivenost i neprekidno izvještavanje o demonstracijama preko lokalnih i stranih medija.

Jedan sigurnosni izvor tvrdi da su demonstracije imale četiri glavna cilja: stvaranje šiitsko-šiitskog sukoba, potresanje federalne i lokalne vlasti, stvaranje nekoliko frontova u nekoliko regija i neodređivanje lidera demonstracija. Kreatori plana mislili su da će vlada biti svrgnuta u roku od nekoliko dana, ali se to nije dogodilo.

Abdul Mahdiju je sada sasvim jasno da neki oficiri žele zloupotrijebiti demonstracije i izvršiti vojni udar, te je zato smijenio El-Saedija, i tako poremetio planove onima koji su sarađivali s njim. No, neki oficiri i dalje nastavljaju sa svojim aktivnostima. Te aktivnosti kreću se u dva smjera: prvo, širenje glasina da Hašd El-Ša'bi puca na demonstrante  i drugo, podsticanje Abdul Mahdija da uključi Hašd u demonstracije pod izgovorom da sigurnosne službe ne mogu kontrolisati narod, kako bi tako gurnuli snage Hašd El-Šabija u sukob s narodom.

Početkom protesta, mediji arapskih zemalja Perzijskog zaljeva insistirali su na tome da su glavni optuženi za obračune s demonstrantima u Iraku, zapravo, zapovjednici Snaga Kuds, ogranka Iranske revolucionarne garde, iako u službenim izvještajima o demonstracijama nije bilo govora o ulozi iranskih zapovjednika ili Hašda.

Na kraju analize, El-Ahbar piše kako mladi irački predsjednik Barham Saleh nije odigrao ispravnu ulogu i da se nadao da će izvući koristi iz demonstracija. On se predstavio kao spasitelj i očekivao je da će premijer popustiti pod teškim medijskim pristiskom i protestima i da će njemu prepustiti svoje odgovornosti, ali se to nije dogodilo. Upravo zato, odnosi njih dvojice sada nisu najbolji, zaključuje libanonski list.