Kako je Trumpov soko ulovio Britaniju u opasnu zamku kažnjavanja Irana?
SaharTV - Iranska odmazda zapljenjivanjem broda Stena Impero dodatno je otkrila diplomatsku izolaciju Britanije i njezinu vojnu i ekonomsku ranjivost, a Britanija je očito nasjela na američku zamku pojačanja tenzija s Iranom.
John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući i zloglasni sokol u vremenu američke invazije na Irak, čovjek je na misiji. S obzirom na široku slobodu koju mu je pružila politika Donalda Trumpa, on se općenito smatra da upravlja američkim sukobom s Iranom. I u svojoj strastvenoj želji da ukroti Teheran, Boltonu je malo stalo do toga ko će biti povrijeđen - čak i ako kolateralna šteta uključuje bliskog saveznika poput Britanije.
Kada je Bolton čuo da su britanski kraljevski marinci zaplijenili iranski naftni tanker na Gibraltaru na američki Dan nezavisnosti, njegova radost bila je neograničena. "Izvrsne vijesti: Velika Britanija je zaplijenila supertanker Grace I natovarenog iranskom naftom za Siriju kršeći sankcije EU", bio je uzbuđen na Twitteru.
Boltonova oduševljena reakcija nagovještavala je da je napad bio iznenađenje. Međutim, prikupljanje dokaza uputilo je na suprotno, da je Boltonov tim za nacionalnu sigurnost bio izravno uključen u stvaranje incidenta na Gibraltaru. Sumnja da su konzervativni političari, ometeni izborima za novog premijera, koji se bore za vlast i zaokupljeni Brexitom, naletjeli na američku zamku.
Ukratko, čini se da je Britanija nasjela.
Posljedice afere na Gibraltaru tek sada postaju jasne. Oduzimanje Grace I dovelo je izravno do zarobljavanja britanskog tankera Stena Impero u petak od strane Iranske revolucionarne garde, u moreuzu Hormuz. Iako nije predočio eksplicitnu vezu, Iran je prethodno najavio da će se osvetiti britanskom "piratstvu" u Gibraltaru. Sada je to i učinio.
Kao rezultat toga, Britanija je pala u sred međunarodne krize za koju je loše pripremljena. Tajming nije mogao biti gori. Neispitani premijer, vjerojatno Boris Johnson, ove će sedmice ući u Downing Street. Britanija je na rubu neurednog izlaska iz EU, otuđujući svoje najbliže europske partnere. Njegov odnos s Trumpovom Amerikom jedinstveno je zategnut.
Veći dio tog gnjeva mogao se izbjeći. Britanija se protivila Trumpovoj odluci da prekine s nuklearnim sporazumom s Iranom iz 2015. godine, što je okidač za današnju krizu. Sa strahom je gledala dok je Trump-Boltonova politika "maksimalnog pritiska", koja uključuje kaznene sankcije i embargo na naftu, radikalizirala i najumjerenije Irance.
Ipak, čak i dok je Britanija podržavala pokušaje EU da spasi nuklearni sporazum, Theresa May i Jeremy Hunt, tajnik za vanjske poslove, pokušali su djelovati u oba smjera - kako bi slatko zadržali i Trumpa. Oni su javno podržali žalbe Washingtona o iranskim "destabilizirajućim" regionalnim aktivnostima i raketnom programu, i kritikovali Iran kad je zaobišao dogovorena nuklearna ograničenja.
Važno je da vlada nije uspjela značajno pojačati zaštitu za brodove pod britanskom zastavom koji su prolazili kroz zaljev nakon napada u maju i junu. To je djelomično zbog toga što iscrpljena kraljevska mornarica nema dovoljno kapaciteta za postavljanje odgovarajućih patrola. Ali i zbog toga što su se dužnosnici bojali da će podizanjem vojnog profila Britanija biti uvučena u oružani sukob s Iranom.
Za Boltona je, međutim, nedvojbeno privlačenje Britanije na američku stranu bio poželjan ishod. Kada su američki špijunski sateliti, zaduženi za blokiranje iranskog izvoza nafte u skladu s Trumpovim globalnim embargom, počeli pratiti Grace I na putu, navodno, u Siriju, Bolton je vidio priliku.
Španjolski list El Pais, pozivajući se na službene izvore, preuzima priču: "Grace 1, koji plovi s panamskom zastavom, bio je pod nadzorom američkih satelita od aprila, kada je usidren u Iranu. Supertanker, pun sirove nafte, bio je prevelik za Suecki kanal, pa je plovio oko Rta dobre nade prije nego što je krenuo prema Mediteranu.
- Prema američkim obavještajnim službama, krenuo je prema sirijskoj rafineriji nafte u Baniasu. Washington je javio Madridu dolazak supertankera 48 sati prije vremena, a španska mornarica slijedila je njegov prolaz kroz Gibraltarski moreuz. Očekivalo se da će prijeći preko međunarodnih voda, kao što mnogi iranski brodovi rade bez zaustavljanja.
Iako su španski dužnosnici, govoreći nakon događaja, rekli da bi presreli brod "da su imali informacije i priliku", Španija u to vrijeme nije poduzela nikakve mjere. No, Bolton se u svakom slučaju nije oslanjao na Madrid. SAD su već ranije tipovale na Britaniju. 4. jula, nakon što je Grace ušao u teritorijalne vode Britanije i Gibraltara, u Londonu je izdana sudbonosna naredba - nije poznato od strane koga - i 30 marinaca je upalo na brod.
Iranska reakcija bila je trenutna i bijesna. Iran je tvrdio da je Britanija djelovala ilegalno jer je embargo EU na isporuke nafte Siriji, za koji je Hunt tvrdio da ga se pridržava, primjenjiv samo na države EU, a ne na treće zemlje kao što je Iran. U svakom slučaju, Teheran je rekao kako odredište broda nije bila Sirija.
Iransko ogorčenje dijelio je, u manjoj mjeri, Josep Borrell, španski socijalistički ministar vanjskih poslova. Borrell je zamjerao britanski upad u teritorijalne vode Gibraltara, što Madrid ne priznaje. Čini se da je i on bio uzrujan što je Španija uvučena, jer u Teheranu je španski ambasador pozvan od strane ministarstva vanjskih poslova kako bi objasno ulogu Madrida. Njegova je reakcija bila udaljiti Špansku od afere. Iranski tanker zaplijenjen je "nakon zahtjeva Sjedinjenih Država Ujedinjenom Kraljevstvu", kazao je. I premda je Britanija navodno podržavala propise EU-a, Služba za vanjsko djelovanje, vanjska politika EU-a, ostala je šutljiva.
Iranska odmazda zapljenjivanjem broda Stena Impero dodatno je otkrila diplomatsku izolaciju Britanije i njezinu vojnu i ekonomsku ranjivost. Vlada je savjetovala britanskim brodovima da izbjegavaju Hormuški moreuz, priznavši da ih ne može zaštititi. Ali između 15 i 30 tankera pod britanskom zastavom svaki dan prolazi moreuzom. Ako se trgovina zaustavi, uticaj na cijene energije može biti ozbiljan.
Huntov poziv na međunarodnu podršku Britaniji do sada je ostao bez sluha, osim Francuske i Njemačke. Kina, Japan i druge zemlje koje se oslanjaju na naftu iz Zaljeva ne pokazuju znakove pomoći. Američki plan za multinacionalnu koaliciju za zaštitu zaljevskog brodarstva ima malo pristalica. U međuvremenu, Trumpovo obećanje da će podržati Veliku Britaniju ima malu praktičnu vrijednost - i nosi svojstvenu opasnost.
Boltonov potez je uspio. Uprkos bojazni, Britanija je uključena u prvu liniju sukoba Washingtona s Iranom. Proces polarizacije na obje strane ubrzava se. Nuklearni sporazum je bliži potpunoj propasti. Pretnja Iranu "ozbiljnim posljedicama", ne znajući što bi to moglo značiti, Britanija slijepo pleše u ritmu Boltonovih ratnih bubnjeva.
(Stavovi izrečeni u ovom članku ne predstavljaju nužno stavove SaharTV)
