Strateška ploča se promijenila, Izrael više nije nedodirljiv
U 2006. godini, Hezbollah je razbio mit o nepobjedivosti tenkovskih divizija Izraela
Na datum 10. januara 2017. Crescent International je predstavio okvir hladnog rata između cionističkog entiteta Izraela i Hezbollaha. Pošto je ta analiza objavljena nekoliko mjeseci ranije, način suočavanja između cionističkog režima i Pokreta Otpora, koji predvodi islamski Iran, evoluirao je unutar parametara koje smo i mi sami prognozirali.
Uprkos tome, nedavno rušenje izraelskog borbenog aviona koji je vršio terorističke napade na Siriju, uklonilo je posljednju cionističku mjeru preventive i to daleko ranije nego što smo očekivali.
U oktobarskom članku naglasili smo da iako "ne postoji način da cionisti namjerno izazovu rat sa Hezbollahom, oni će ipak nastaviti vršiti pritisak na jedini uspješni arapsko-islamski Pokret Otpora. Ovaj pritisak će se sastojati prije svega od političke PR sabotaže protiv Hezbollaha i kozmetičkih vazdušnih udara u Siriji kako bi se barem površinski djelovalo, ali čak i to možda neće biti izvodivo u dugoročnom smislu. "
Prije rata sa Hezbollahom 2006. godine, takozvana konvencionalna armija cionističkog Izraela bila je korištena kao preventiva i to protiv arapskih nacija koje se nalaze u blizini okupirane Palestine. Trideset-trodnevni rat, koji je okončan socio-političkim fijaskom za Izrael koji je pretrpio i značajnu vojnu štetu, u potpunosti je eliminisao barijeru koju je neko vrijeme uživao Izrael koristeći svoju konvencionalnu vojsku.
Kada je lansiran rat protiv Hezbollaha u Siriji, cionistički entitet je otvoreno djelovao kao vazdušna podrška takfiri terorista. Kada je postalo jasno da imperijalistički projekat protiv Irana u Siriji nije uspjeo, Izrael je pojačao svoje zračne napade na suverenu državu Siriju. Kao što je Crescent International predvidio, Izrael je nadigrao svoju ruku.
U 2006. godini, Hezbollah je razbio mit o nepobjedivosti tenkovskih divizija Izraela sačinjenih od naprednih tenkova tipa Merkava. Sada, vazdušna superiornost Izraela je također stvar prošlosti. Neki tvrde da Izrael još uvijek ima nuklearnu odbranu, ali njegovo nuklearno oružje je beskorisno u borbama u kojima je Izrael upravo uključen. Gdje će to baciti nuklearnu bombu? U Gazu? Liban? Utjecaj nuklearnog oružja i zračenja bi ubio i same Cioniste.
U svakom budućem sukobu sa cionističkim entitetom, njihove vazdušne snage neće ostati nekažnjene, a cionistički režim sada shvata da su šanse jednake. Ovo je strateška promjena ploče, i to dugoročno. Sirija, Hezbollah i Iran su sada otvoreno pokazali da mogu nametnuti značajna ograničenja agresivnom ponašanju Izraela.
Kada je režim Donalda Trumpa napao sirijsku bazu Shayrat u aprilu 2017. godine, korporativni i mnogi regionalni muslimanski mediji bili su euforični. Trumpov napad je vrlo brzo projektovan kao znak da su SAD na strani potlačenih muslimana i podržava ih u njihovim borbama. Ista euforija nije bila viđena kada su izraelske vazduhoplovne jedinice prvi put od 1982. godine krvarile iz nosa. Zašto? Legitimna eliminacija izraelskog ratnog aviona je značajan udarac za političku propagandu NATO-a u Siriji.
Od početka rata za Siriju, korporativni mediji su namjerno promovirali terorističke grupe poput ISIL-a, al-Nusrah, Ahrar al-Sham itd. kao "izvanredne" borbene snage - iako borci iz Al-Nusrah fronta, koja je povezana sa al-Kaidom, nisu uspjeli da osvoje zatvor u Halepu, koji su držali pod opsadom od aprila 2013. godine. U 2014. godini, bilo je potrebno skoro godinu dana da takfiri teroristi (ISIL) zauzmu vazdušnu bazu Tabqa, koja je bila pod opsadom više od godinu dana na teritoriji gotovo u potpunosti pod njihovom kontrolom. U septembru 2015. godine, Al-Nusrah front zarobio je Abu al-Duhur, sirijsku vojno-vazdušnu bazu u regionu Idlib nakon što je bila pod opsadom skoro dvije godine u oblasti u kojoj dominiraju snage NATO-a od 2011. godine. Sva ta "spektakularna" blitzkrieg osvajanja vojnih baza (ne govorimo o gradovima) odvija se pod otvorenom logističkom, finansijskom i vojnom podrškom od država NATO-a, GCC-a i cionističkog entiteta.
Navedene grupe takfiri terorista koje su prikrivale svoje zločine pod maskom borbe protiv ugnjetavanja muslimana, nisu nikada izazvale glavnog krivca u regionu, Izraela; naprotiv, aktivno su primale pomoć od režima Benjamina Netanjahua. Nedavno rušenje cionističkog lovca, potpuno je otkrilo konformističku prirodu terorističkih grupa iz Saudijske Arabije. Salih al-Hamwi, osnivač Al-Nusrah fronta u 2012. godini, otvoreno je izrazio podršku napadu Izraela na Siriju.
Događaji u fazi nakon rušenja izraelskog borbenog aviona će nastaviti da se razvijaju protiv interesa samog Izraela. Čvrsti stisak cionističkog režima oko Palestine i njegov regionalni domet zasnovan je na vojnim mitovima da su upravo arapski diktatori pomogli u izgradnji tog entiteta. Danas su ovi diktatori daleko mekši i slabiji nego li su bili prije 10 - 15 godina, a Pokret Otpora koji predvodi Iran je daleko snažniji nego što je ikada bio. Dok Izrael pokušava da izvuče pouke iz najnovijeg fijaska, muslimanske mase će se i dalje manipulisati na način da gledaju braću kao neprijatelje, a prave neprijatelje kao saveznike. Dužnost muslimanskih intelektualaca, aktivista i naučnika jeste da podignu veo sektaštva i usmjere muslimanske mase ka jedinstvu i otporu protiv neokolonijalizma. Ako muslimanske elite ne uspiju u tome, unutrašnji sukobi će uvijek ometati napredak – upravo zato što je razdor najjača imperijalistička karta protiv muslimanskog svijeta.
(Epogledi)
