Istraživanje: Problem gojaznosti djece u SAD-u sve ozbiljniji
SaharTV - "Ovi zabrinjavajući podaci ukazuju na to da epidemija gojaznosti djece u Sjedinjenim Američkim Državama nastavlja rasti i postaje sve ozbiljnija", rekao je jedan od autora istraživanja Venkat Narayan sa Univerziteta Emory u Atlanti.
Godine 1998. 72,9 posto djece krenulo je u vrtić zdrave težine, na osnovu indeksa tjelesne mase (BMI), dok je 15,1 posto imalo prekomjernu težinu, a 12 posto je bilo gojazno.
Više od jedne decenije kasnije udio djece koja su imala višak kilograma kada su krenula u vrtić bio je suštinski nepromijenjen. Međutim, udio gojaznih je povećan na 15,3 posto, a udio djece sa zdravim BMI smanjen je na 69 posto, pokazuju rezultati studije objavljene 5. jula u naučnom časopisu “Pediatrics“.
"Ovi zabrinjavajući podaci ukazuju na to da epidemija gojaznosti djece u Sjedinjenim Američkim Državama nastavlja rasti i postaje sve ozbiljnija", rekao je jedan od autora istraživanja Venkat Narayan sa Univerziteta Emory u Atlanti.
Za potrebe naučne studije istraživači su analizirali statističke podatke o dvije grupe djece koja su praćena od vrtića do petog razreda; jedna grupa je krenula u vrtić 1998. godine, a druga grupa je krenula 2010. godine.
Tokom perioda istraživanja gojaznost je postala češća među učenicima osnovne škole i počela se razvijati u mlađoj dobi.Istraživači su identifikovali djecu sa gojaznošću na osnovu BMI. Za razliku od odraslih, BMI za djecu se zasniva na tome kolika je njihova težina u poređenju s drugom djecom istog spola i dobi. Djeca se smatraju gojaznom kada je njihov BMI u 95. percentilu ili viši, što znači da imaju veći BMI od 95 posto druge djece istog spola i starosne dobi.
Rezultati istraživanja su također pokazali da sva djeca nemaju isti rizik od gojaznosti. Među djecom koja su krenula u vrtić 1998. godine djeca bijele puti su imala najmanji rizik od gojaznosti (13,7 posto), u poređenju sa djecom crne puti (17,3 posto) i hispanoameričkom djecom (19,9 posto).
Dvanaest godina kasnije stopa gojaznosti na početku vrtića bila je malo promijenjena za djecu bijele puti i latinoameričku omladinu, ali je porasla za 29 procenata među djecom crne puti.
Siromaštvo je u tome imalo važnu ulogu. Najveće stope gojaznosti među djecom u vrtićima 1998. godine bile su među onima sa nižim socio-ekonomskim statusom – visina prihoda, zanimanje i obrazovanje. Ova djeca su imala stopu gojaznosti od 17,7 do 18,1 posto, u poređenju sa 10,3 posto među djecom s najvišim socio-ekonomskim statusom.
Stope gojaznosti najviše su porasle među djecom u najnižim i najvišim socioekonomskim grupama. Istraživanje je stoga pokazalo da su "djeca svih slojeva u riziku od gojaznosti".
Kada su istraživači analizirali podatke o novorođenčadi, otkrili su da su djeca s najvećom porođajnom težinom, često povezana s gojaznošću majki, imala najveću stopu gojaznosti u vrtićima 1998. godine, 16,2 posto. A njihov rizik od gojaznosti povećao se za 35 posto tokom perioda istraživanja.
Stručnjaci koji su proveli istraživanje istakli su da je možda teško prekinuti ovaj ciklus gojaznih osoba koje rađaju djecu s povećanim rizikom od gojaznosti ako se trendovi gojaznosti u djetinjstvu nastave, a najviše zbog toga što se ljudi koji postanu gojazni tokom djetinjstva i adolescencije često bore s gojaznošću i problemom tjelesne težine i kasnije, kada postanu odrasli.
Djeca s gojaznošću su pod povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, visokog krvnog pritiska, otvrdnuća arterija i srčanih abnormalnosti, kao i dijabetesa tipa 2, bolesti jetre i mišićno-koštanih problema, istakao je istraživački tim sa Univerziteta Emory.
Indeks tjelesne mase (BMI) je antropometrijski pokazatelj koji se izvodi iz tjelesne mase i visine. BMI pruža jednostavnu numeričku mjeru osobne debljine ili mršavosti, omogućavajući zdravstvenim radnicima objektivnije sagledavanje problema težine svojih pacijenata.Indeks tjelesne mase se koristi za definiciju medicinskog standarda neuhranjenosti/pretilosti u mnogim zemljama, još od sredine 1980-ih godina, a ovaj način procjene se koristi i u statistikama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), manji BMI od 18,5 se tretira kao pothranjenost, poremećaj ishrane ili drugi zdravstveni problem, dok se BMI jednak ili veći od 25 smatra za višak kilograma, a osobe sa BMI iznad 30 se smatraju gojaznim.
(TRT)
