SAHAR

SaharTV - Muslimani šiitskog mezhepskog pravca danas obilježavaju praznik Gadir Hum. Odakle on potiče?

Šta se dogodilo na Gadiru?

Prema Božijoj naredbi, Časni Poslanik (s.a.v.a) je desete godine po hidžri odlučio zijaretiti Božiju Kuću i obaviti hadždž. On je muslimane obavijestio o svojoj namjeri, a čak je slao i svoje izaslanike da obavijeste narod o onome što je Poslanik odlučio. Svima je objavljeno da je to posljednji hadždž Božijeg Poslanika (s.a.v.a), njegov Oprosni hadždž i da ima veoma veliki značaj i da je svakome ko može obavezno da ga slijedi na njemu.

Iako je Časni Poslanik prethodno bio obavio umru, to je bio prvi put u životu Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) da na Božiju naredbu odlučuje obaviti obrede hadždža. Nakon što su svi saznali za Poslanikov naum, veliki broj ljudi u Medini okupio se i spremio da slijedi svog Poslanika.

Časni Poslanik je pješice, uzevši gusul, u subotu, 24. ili 24. zu-l-ka’deta, zajedno s članovima svoje Porodice, Ehli Bejta, velikim brojem muhadžira i ensarija, izašao iz Medine i zaputio se prema Mekki. Broj osoba koje su s Poslanikom izašle iz Mekke bio je između 70 000 i 120 000, a neki historičari tvrde da ih je bilo i više. Ali, mnogo veći broj osoba je te godine s Poslanikom obavio hadždž; bile su to osobe koje su već bile u Mekki, tamo živjele ili već bile stigle u Mekku, pa su se tamo pridružile Poslaniku.

Prije nego što je Poslanik odlučio obaviti hadždž, hazreti Imam Alija je, na naredbu Poslanika, bio poslan u Jemen da tamo propagira islam, ali, kada je čuo šta Poslanik namjerava, s jednom grupom iz Jemena zaputio se prema Mekki i tamo se pridružio Časnom Poslaniku (s.a.v.a).

Božiji Poslanik Muhammed (s.a.v.a) i svi koji su ga pratili, ihrame su obukli u džamiji Šedžere i tako započeli obrede hadždža. Iako su naredbe vezane za hadždž prethodno bile objavljene, Poslanik ih je tokom Oprosnog hadždža praktično pokazivao muslimanima i objašnjavao im sve do najsitnijih detalja. Zastajao je na brojnim mjestima i govorio im i o ostalim šerijatskim obavezama koje im donosi islam.

Kada su obredi hadždža završeni, Časni Poslanik (s.a.v.a) se s veoma velikim brojem hadžija zaputio prema Medini, a u putu su stigli do mjesta pod nazivom Gadir Hum.

Gadir označava mjesto na kojem postoji voda, a u geografskom značenju, Gadir Hum označava mjesto na kojem je postojala barica u kojoj se skupljala i voda kišnica. Gadir je od Mekke udaljen 64 kilometra, a u blizini tog mjesta odvajaju se putevi prema Egiptu, Medini, Iraku i Šamu (Siriji). Gadir Hum je zbog vode i nekoliko starih stabala oko nje bio mjesto na kojem su se hadžijske karavane odmarale, ali je njime vladala nesnosna vrućina.

Kada je Poslanik (s.a.v.a) stigao do Gadir Huma, i prije nego su se odvojile hadžije iz Šama, Egipta i Iraka, melek Džibril mu je od Uzvišenog Allaha donio sljedeći ajet: “Poslaniče! Obznani ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! Ukoliko to ne učiniš, nisi upotpunio njegovu poslanicu, a Allah će te zaštiti od ljudi!”  Nakon što je ajet objavljen Poslaniku, on je naredio da se hadžijske karavane zaustave, da se oni koji su otišli prije vrate do Gadira, a da oni koji još nisu stigli ubrzaju svoj korak. Također je jednom broju ashaba naredio da pripreme prostor ispod nekoliko starih stabala na tom mjestu, da iz zemlje povade trnovito bilje i sakupe neravno kamenje. Tada je nastupilo vrijeme podne namaza, te ga je Poslanik zanijetio, a veliki broj hadžija pristupio za njim. Zrak je bio izuzetno vruć i nepodnošljiv.

Kada je namaz obavljen, Poslanik je na sedlima kamila koje su ashabi bili prikupili napravio minber na koji se popeo i započeo držati govor. Poslanik je govorio glasno i jasno, a hiljade hadžija je pozorno slušalo njegove riječi. Oni koji su se nalazili naprijed prenosili su Poslanikove riječi onima koji su stajali na udaljenijim mjestima kako bi svi čuli sve ono što je Poslanik govorio.

Poslanik je govorio ovako:”Hvala  pripada Allahu Uzvišenom! Od Njega pomoć tražimo i u Njega vjerujemo i kod Njega tražimo utočište od zla vlastitih duša i loših djela. On je Allah osim Kojeg nema Upućivača za onoga koga On pošalje u zabludu; i osim Kojeg niko ne može poslati u zabludu onoga koga On uputi. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Ljudi! Milostivi i Obaviješteni Allah obavijestio me o tome da ću ubrzo biti pozvan k Njemu i da ću se odazvati Njegovom pozivu. Ja sam odgovoran, a odgovorni ste i vi. Šta ćete reći o toj odgovornosti?”

Prisutni su odgovorili: “Svjedočimo da si obznanio svoj poziv, da si nas savjetovao i trudio se! Neka te Allah nagradi!”

Zatim je Poslanik rekao: “Zar ne svjedočite da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed njegov rob i Poslanik? Zar ne svjedočite da su džennet i džehennem istina, da je smrt istina i da će doći Sudnji dan i da nema sumnje u njega i da će Allah proživjeti one koji su u kaburima?”

Prisutni rekoše: “Da, Božiji Poslaniče! Svjedočimo!”

Zatim je Poslanik za svjedoka uzeo Allaha dž.š. i pitao narod: “Da li čujete ovo što govorim?”Oni odgovoriše potvrdno.Poslanik reče: “Ja ću prije vas biti kod Vrela (Kevsera), a vi ćete mi prilaziti na tom mjestu, a njegova širina bit će poput udaljenosti Busre (u Šamu) i San’e (u Jemenu). U njemu je vrčeva koliko ima zvijezda, od srebra! Zato pazite kako ćete se nakon mene ophoditi prema sakalejnu (dvije vrijedne stvari)!”

Tada jedan od prisutnih upita na šta se odnosi riječ “sakalejn”.

Časni Poslanik odgovori: “Prva vrijedna stvar je Božija Knjiga. Jedna njegova strana je u rukama Allaha, a jedna u vašim. Za nju se dobro držite! Ukoliko se budete držali nje, nećete zalutati, a druga stvar je moja porodica. Allah me obavijestio da se te dvije stvari neće razići sve dok ne stignu do Vrela Kevser, a ja sam to tražio od Gospodara. Zato ne pretičite ovo dvoje jer ćete biti uništeni niti ostajte iza njih jer ćete, također, biti uništeni.”

Zatim je Božiji Poslanik digao hazreti Alijinu ruku kako bi ga svi prisutni vidjeli pored njega. Zatim je upitao prisutne: “Jesam li ja vama preči od vas samih?”

Ljudi odgovoriše: “Jesi, Božiji Poslaniče!”

Poslanik nastavi: “Allah Uzvišeni je moj zaštitnik i prevodnik, ja sam zaštitinik i prevodnik vjernika i preči sam im od njih samih.

Kome god sam ja mevla (zaštitnik i predvodnik), tome je i Alija mevla!”

Poslanik je ovu rečenicu izrekao tri puta, a zatim rekao: “Allahu, voli i zaštiti onoga ko voli i smatra Aliju svojim predvodnikom, i smatraj neprijateljem onoga ko Aliju smatra neprijateljem. Pomozi svakome ko mu pomogne i prepusti samome sebi onoga ko ga napusti!”

Zatim je naredio da prisutni prenesu njegove riječi svima koji su odsutni.

Još se masa nije bila razdvojila kada je ponovo došao Džibril s ajetom: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodati prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.”

Nakon objavljivanja ovog ajeta, Poslanik je rekao: “Allahu ekber za usavršavanje vjere, upotpunjavanje blagodati i zadovoljstvo Gospodara mojom poslanicom i Alijinim namjesništvom nakon mene.”

Nakon toga, prisutni su prišli da čestitaju hazreti Imamu Aliji.

Sjećajući se tog događaja i održavajući ga živim, muslimani šiitskog pravca svake godine obilježavaju ovaj dan kao praznik, posjećujući potomke loze Poslanikove porodice, koji se nazivaju "sejjidi", čestitajući im i primajući simbolične darove od njih.