SAHAR

SaharTV - Izraelci su snimili zajedničke vežbe između njihovih "specijalnih komandosa" i onih koje je Indija poslala da se obuče u pustinji Negev, opet sa svom ekspertizom koju je Izrael navodno naučio u Gazi i na drugim ratištima gdje su prisutni civili.

Kad sam pri put čuo tu vijest, pretpostavio sam da je riječ o izraelskom zračnom napadu na Gazu. Ili Siriju. Napadi na „teroristički kamp“ bile su prve riječi. Uništen „komandno-kontrolni centar“, a mnogi „teroristi“ ubijeni. Rečeno nam je da se vojska osvećuje zbog „terorističkog napada“ na njene trupe.

Islamistička baza džihadija bila je eliminirana. Tada sam čuo ime Balakot i shvatio da to nije ni u Gazi, ni u Siriji - čak ni u Libanonu - već u Pakistanu. Čudno. Kako bilo ko može pomiješati Izrael i Indiju?

No, ne gubite to iz vida. Dvije hiljade petsto kilometara razdvajaju izraelsko ministarstvo obrane u Tel Avivu od indijskog ministarstva obrane u New Delhiju, ali postoji razlog zašto vijesti koje šire agencije pogođene klišeima zvuče tako slično.

Već mesecima Izrael uveliko stoji pored indijske nacionalističke vlade BJP-a u neobjavljenoj - i politički opasnoj - „anti-islamističkoj“ koaliciji, nezvaničnom, nepriznatom savezu, dok je sama Indija sada postala najveće tržište oružja za izraelsku trgovinu oružjem.

Stoga nije slučajno da je indijska štampa trubila činjenicu da su izraelske Rafael Spice-2000 „pametne bombe“ bile te koje su indijske zračne snage koristile u svom napadu protiv terorista Jaish-e-Mohammeda (JeM) unutar Pakistana .

Poput mnogih izraelskih pohvala da su pogodili slične mete, indijska avantura u Pakistanu možda više duguje mašti nego vojnom uspjehu. "300-400 terorista", koje su navodno eliminirale bombe proizvedene u Izraelu i bombe s GPS navođenjem kupljene u Izraelu, može se pokazati kao malo više od kamenja i drveća.

No, nije bilo ničeg nestvarnog u pogledu divljačke zasjede indijskih trupa u Kašmiru 14. februara koju je objavio JeM, a koja je ostavila 40 indijskih vojnika mrtvih. Nit obaranja najmanje jednog indijskog ratnog aviona ove sedmice.

Indija je bila najveći kupac oružja u Izraelu u 2017. godini, plativši 530 miliona funti za izraelsku protivraketnu odbranu, radarske sisteme i municiju, uključujući rakete zemlja-zemlja, a većina ih je testirana tokom izraelske vojne ofanzive protiv Palestinaca i ciljeva u Siriji.

Sam Izrael pokušava objasniti svoju stalnu prodaju tenkova, oružja i čamaca mijanmarskoj vojnoj diktaturi - dok zapadne države nameću sankcije vladi koja je pokušala uništiti manjinski i mahom muslimanski narod Rohingye. Ali, izraelska trgovina oružjem s Indijom je legalna, otvorena i mnogo je reklamirana od strane obje strane.

Izraelci su snimili zajedničke vežbe između njihovih "specijalnih komandosa" i onih koje je Indija poslala da se obuče u pustinji Negev, opet sa svom ekspertizom koju je Izrael navodno naučio u Gazi i na drugim ratištima gdje su prisutni civili.

Najmanje 16 indijskih komandosa Garuda, dio indijske vojne delegacije od 45 članova, u to vrijeme bilo je smješteno u zračnim bazama Nevatim i Palmachim u Izraelu. U svom prvom putovanju u Indiju, koje je uslijedilo nakon putovanja indijskog nacionalističkog premijera Narendra Modija, izraelski premijer Benjamin Netanjahu podsjetio je na islamističke napade na Mumbai 2008.god, kada je ubijeno gotovo 170 civila. „Indijci i Izraelci veoma dobro znaju bol terorističkih napada“ – rekao je on Modiju. „Sjećamo se stravičnog divljaštva u Mumbaiju. Grizemo zube, borimo se, nikada ne odustajemo.“ Ovo je, također, retorika BJP-a.

Međutim, nekoliko indijskih komentatora upozorilo je da desničarski cionizam i desničarski nacionalizam pod Modijem ne bi trebali postati kamen temeljac odnosa dvaju zemalja, koje su se - na prilično različite načine - borile protiv britanske imperije.

Briselska istraživačica Shairee Malhotra, čiji se rad pojavio u izraelskom listu Haaretz, istakla je da Indija ima treće najveće svjetsko muslimansko stanovništvo nakon Indonezije i Pakistana - više od 180 miliona ljudi. „Odnos Indije i Izraela često se postavlja i u okviru prirodne harmonije ideja između njihovih vladajućih stranaka BJP i Likud“, napisala je ona prošle godine.

Hinduistički nacionalisti konstruisali su „priču o hindusima kao povijesnim žrtvama u rukama muslimana“, ideju atraktivnu za one hinduse koji se sjećaju podjele i stalne turbulentne veze s Pakistanom.

U stvari, kako je Malhotra istaknula u Haaretzu, "čini se da su najveći obožavatelji Izraela u Indiji internetski hindusi koji prvenstveno vole Izrael zbog načina na koji se on ophodi s Palestinom i bori se protiv muslimana."

Malhotra je osudila profesora sa univerziteta Carleton, Viveka Dehejia zbog traženja "tripartitnog" saveza između Indije, Izraela i SAD-a, jer su svi trpjeli "od biča islamskog terorizma".

Zapravo, do kraja 2016.god, samo 23 muškarca iz Indije otišla su da se bore za ISIL u arapskom svijetu, iako je Belgija, sa stanovništvom od samo pola miliona muslimana, dala gotovo 500 boraca.

Malhotra tvrdi da bi indijsko-izraelski odnos trebao biti pragmatičan, a ne ideološki.

Ali, teško je smatrati da se cionistički nacionalizam neće uskladiti s hinduističkim nacionalizmom kada Izrael opskrbljuje Indiju s tolikim oružjem, koje je Indija, koja ima diplomatske odnose s Izraelom od 1992.god, već koristila protiv islamista unutar Pakistana.

Potpisivanje rata protiv terorizma, posebno „islamskog“, moglo bi se činiti prirodnim za dvije zemlje izgrađene na kolonijalnoj podjeli, a čijoj sigurnosti prijete muslimanski susjedi.

U oba slučaja, njihova borba se odnosi na pravo na posjedovanje ili okupiranje teritorije. Izrael, Indija i Pakistan, sve tri zemlje posjeduju nuklearno oružje. To je još jedan razlog zašto ne bi trebalo dopustiti da se miješaju Palestina i Kašmir. I da se ostavi po strani 180 miliona muslimana u Indiji.

Autor: Robert Fisk

(Stavovi izrečeni u članku ne predstavljaju nužno i stavove SaharTV)