Američki trgovinski deficit obara sve rekorde, a prate ga prazni penzijski fondovi
Američki trgovinski deficit u razmjeni s partnerima iz ostatka svijeta se povećava već drugi mjesec za redom i dosegao je najveći nivo od februara, a uvoz u julu je dosegao najveću stopu u historiji, prenosi američko Ministarstvo trgovine.
Trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom i Evropskom unijom takođe obara sve rekorde, što znači da s Trampovom politikom carina nešto nije u redu.
Ministarstvo trgovine je u srijedu saopštilo kako je deficit u trgovinskoj razmjeni roba i usluga porastao i u julu je iznosio 50,1 milijardu dolara, dok je u junu bio 45,7 milijardi dolara.
Izvoz je porastao za 1 posto i dosegao vrijednost 211,1 milijardu dolara, a uvoz je porastao za 0,9 posto i zabilježio vrijednost od rekordnih 261,2 milijarde dolara. Primjetno je veliko povećanje uvoznih kamiona i računala.
Unatoč nastojanjima predsjednika Donalda Trampa da ga preoblikovanjem trgovinskih sporazuma i nametanjem carina na uvoz, trgovinski deficit i dalje raste.
Sjedinjene Američke Države su već nametnule carine na 50 milijardi dolara kineskog uvoza i spore se s Pekingom zbog potkopavanja američke tehnološke dominacije. Oporezuje se uvozni čelik i aluminij, a sljedeći proizvodi predviđeni za nametanje novih carina su automobili, što će dovesti do raskida dobrih odnosa s Evropskom unijom.
Tramp je takođe zaprijetio Kanadi isključivanjem iz revidiranog sporazuma o slobodnoj trgovini na području Sjeverne Amerike, citirajući podatke Ministarstva trgovine prenosi ABC News.
Sudeći prema službenim podacima, agresivna politika predsjednika Trampa do sada nije značajno uticala na trgovinske brojke.
Trgovinski deficit s Kinom je porastao za deset posto i u julu dosegao rekordnih 36,8 milijardi dolara.
Nevjerojatno, ali je deficit s Evropskom unijom porastao za 50 posto i govoreći o vrijednosti je zabilježio rekord od 17,6 milijardi dolara. S Kanadom je deficit bio veći za gotovo 58 posto i iznosio 3,1 milijardu dolara. Julski deficit s Meksikom se povećao za 25 posto i popeo na 5,5 milijardi dolara.
U odnosu na isti period prošle godine, od januara do jula je trgovinski deficit Sjedinjenih Država porastao za 7 posto.
Tramp deficit u trgovinskoj razmjeni vidi kao znak ekonomske slabosti, posljedicu loših trgovinskih sporazuma i zlonamjernim ponašanjem američkih trgovinskih partnera, prije svega Kine.
Glavni ekonomisti u zemlji za trajni američki trgovinski deficit krivi ekonomsku stvarnost koju trgovinska politika ne može puno promijeniti. Naime, Amerikanci troše više nego što proizvode, a uvozom popunjavaju prazninu. Jaka američka ekonomija takođe potiče Amerikance da kupuju više inostranih proizvoda.
“Glavna priča ovdje je da snažna domaća potražnja povećava uvoz. Trgovinski deficit će vjerojatno biti isti ili sličan i narednih nekoliko mjeseci”, napisao je Ian Shepherdson, glavni ekonomist Pantheon Economicsa.
Treba pogledati i strukturu samog deficita. Naime, Sjedinjene Države su u julu ostvarile deficit od 73,1 milijarde dolara u uvozu i izvozu roba kao što su automobili i strojevi, ali su zabilježile suficit od 23 milijarde dolara u uslugama poput obrazovanja i bankarstva.
Trampova vizija ekonomske i finansijske politike je jednostrana. SAD uvoze više nego što izvoze i borba protiv ogromnog trgovinskog deficita se pokazuje kao borba protiv vjetrenjača. Čak i kaznene carine, što govore podaci američkog Ministarstva finansija za juli.
Iako je Tramp vjerovao u suprotno i da će carinama smanjiti deficit, situacija je gora upravo zbog same strukture američke ekonomije. Na temelju trenutnih finansijskih mjera, MMF procjenjuje da će se tekući američki deficit, koji se sastoji uglavnom od trgovinskog deficita, 2020. godine povećati na 3,6 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je 2017. iznosio 2,4 posto BDP-a.
Drugi problem kojeg će teško moći riješiti ova i druge uprave je manjak od 7.000 milijardi dolara u penzijskim fondovima. Ova je brojka službeno objavljena još 2016. godine, ali se situacija samo pogoršava. Razlog je vrlo jednostavan. Naime, povrat ulaganja sredstava kojima raspolažu penzijski fondovi je jednostavno je prenizak.
Menadžeri penzijskih fondova ulažu sva sredstva u različite imovine – dionice, obveznice, nekretnine, itd., nadajući se da će ostvariti sigurne investicijske prinose.
Milioni američkih penzionera računaju da će penzije morati primati iz sredstava lokalnih vlada, država i savezne vlade. Ali sve više tih penzijskih fondova je u stečaju, mora ih se dodatno subvencionisati novcem poreznih obveznika, unatoč visokim cijenama finansijskih derivata ili nekretnina kojima špekuliraju na tržištima.
Rezultat ove politike je da su već izdana jamstva za 7.000 milijardi dolara, koliko novca ovi penzijski fondovi trebaju da podmire svoje obveze.
Osim toga, oko 1.400 privatnih penzijskih firmi imaju manjak od 553 milijarde dolara. Očekuje se da će 25 posto sredstava u tim penzijskim fondovima u sljedećem desetljeću biti izgubljeno, možda i više, ako dođe do potresa na burzama. Tada bi se gubici mogli brojati hiljadama milijardi dolara.
Problem je i što uskoro cjelokupna baby boom generacija odlazi u penziju, a novca za sve nema. Prinosi na burzama nisu dovoljni za manjak u penzijskim fondovima i ne mogu pokriti rastući jaz.
Sjedinjene Države su usred finansijske katastrofe koja će pogoditi nekoliko miliona ljudi, jer stariji neće moći dobiti zaslužene penzije, a na drugoj strani vrlo malo njih ima ikakve ušteđevine.
U ovom začaranom krugu ne treba biti doktor ekonomskih znanosti za zaključiti da će dodatno osiromašenje velikog broja ljudi negativno uticati na američku ekonomiju, a time i na cijene dionica američkih firmi, na kraju i na ono što ostane od penzijskih fondova.
(Logicno/ Bloomberg / Zero Hedge / Business Insider / Contra Magazin)
