SAHAR

Vidim da se ovih dan u nekim krugovima više raspravlja o tome kako se zapravo kaže: Rohinje, Rohindže, Rohingve ili nekako četvrto, nego što se raspravlja o suštini, a suština je u tome da ovaj narod nema nikakva prava, da je najprogonjeniji u svijetu, te da je one, koji su do juče uvozili demokratiju tamo gdje im je palo na pamet ...

uopšte ne zanima tragedija ovog naroda, za kojeg vjerovatno nisu ni čuli. Zanimalo bi ih da ima nafte. A nafte nema. Ako već nema nafte, nema ni Rohinja, ili Rohindža, ili Rohingva. Ali, eto, neki se zamlaćuju njihovim pravim imenom, kao da je to bitno i kao da će Rohinje biti sretnije ako im neko tamo, u nekoj Bosni ili bilo gdje, pravilno izgovori ime. Ja sam uvijek govorio Rohinje i dalje ću govoriti bez obzira što ih papa i generalni sekretar UN-a nazivaju Rohindže. Bolje bi im bilo da su zločin nad ovim narodom nazvali pravim imenom i prezimenom, umjesto što im upućuju molitve i usvajaju bezvrijedne rezolucije. Molitve i rezolucije neće oživjeti Rohinje, niti će molitve i rezolucije uticati na barbarsku vojsku zloglasne vojne hunte koja metodama spaljene zemlje čisti sve pred sobom. Kao da su naučili posao od cionističke vojske. Također, u nekim medijima govori se o tome kako se zapravo radi o terorizmu Rohinja (?!) i ratu Rohinja i vojske, što znači da se krivica izjednačava. Naravno, suština je potpuno drugačija - Rohinjama nema mjesta u Mjanmaru ili Mijanmaru ili nemam pojma kako se zove taj pakao na Zemlji. Nekada su ga zvali Burma.

(FB stranica Mladen Marić)