SAHAR

U novembru 2010. godine, nobelovka Aung San Su Ći, nakon oslobađanja iz višegodišnjeg kućnog pritvora, prvi put nakon deset godina sastala se s mlađim sinom Kimom Arisom

. Očima punim suza Aung San grlila je sina u emotivnom susretu. Sedam godina kasnije, u ovoj ženi više nema emocija, ili ih nema kada su u pitanju Rohinje. Zapita li se nobelovka, dok joj scene grljenja sina prolaze kroz glavu, koliko majki Rohinja više nikada neće zagrliti svoju djecu, svoje sinove, svoj kćeri...Zapita li se dok gleda slike spaljene djece Rohinja...Ne, ne zapita se, Rohinje su višak u njenoj zemlji, oni su “teroristi”. Majke Rohinje više nemaju suza, sve su isplakale...I nobelovka je vjerovatno potrošila dosta suza čeznući za svojom djecom, koja su takođe vjerovatno plakala za majkom. Ali, njena djeca nisu spaljena, živjela su u Britaniji. Majko nobelovko, stidi se ako je u tebi ostalo imalo ljudskosti, barem negdje, na kraju tvog tamnog srca... kamenog srca neosjetljivog na ljudsku patnju. Možda ćete jednog dana stići prokletstvo suza majki Rohinja i njihove djece, možda ćete u noćima proganjati duhovi prošlosti. Majko nobelovko, suze Rohinja tvoja su najveća optužnica.

(Facebook stranica Mladen Marić)