SAHAR

Aung San Su Ći, dobitnica Nobelove nagrade za mir, najzad je izašla iz mišje rupe i oglasila se povodom stradanja naroda Rohinja. U telefonskom razgovoru s turskim predsjednikom Erdoanom, „heroina i borac za ljudska prava“, izjavila je kako njena vlada radi na zaštiti prava Rohinja.

(Reče nobelovka i ostade živa)

A kako će nobelovka nejefikasnije zaštititi prava Rohinja? Pa tako što ih treba istrijebiti. Kad ne bude Rohinja, neće više biti ni terorizma. "Mi najbolje znamo šta znači biti lišen ljudskih prava i demokratije. Stoga, želimo osigurati da svi ljudi u našoj zemlji uživaju zaštitu", rekla je licemjerka Su Ći u razgovoru s Erdoanom. Inače, ima i Erdoan mana, ali u ovom slučaju žalim što se nije sastao licem u lice s ovom ženom pa da je jednim aperkatom, krošeom ili direktom pošalje na dugotrajnu hospitalizaciju. "Heroina“ je rekla kako se plasiralo mnogo dezinformacija kako bi se promovisali interesi terorista, te da je njena vlada dosta radila na tome da se terorizam ne proširi izvan područja na kojem žive Rohinje. Evo njene izjave nakon susreta s premijerom Indije.

"Želimo posebno zahvaliti Indiji na snažnom stavu koji je zauzela prema terorističkoj prijetnji koja je došla u našu zemlju prije nekoliko sedmica. Vjerujemo da zajedno možemo sarađivati kako bi se pobrinuli da se terorizmu ne dozvoli da pusti korijenje na našem tlu ili na tlu susjednih zemalja."

Dakle, Rohinje su teroristi. Aferim, nobelovko. Zaista je pohvalno što se nobelovka bori protiv terorizma u svojoj zemlji, terorizma Rohinja, koje vojska Mjanmara žive spaljuje, kao što je pohvalno što se bori protiv širenja terorizma na susjedne zemlje. Šta reći, koju poruku poslati... Možda bi ove mirotvorne napore trebalo nagraditi još jednom Nobelovom nagradom za mir. Za ovakve "humaniste i borce za ljudska prava“ malo je jedna Nobelova nagrada. Inače, dok je čamila u zatvorima vojne hunte, nobelovka nije osudila vojsku, koja je decenijama vladala Mjanmarom. Ali, zato smatra Rohinje teroristima. Uvijek je igrala između dvije vatre i tako radi i sada. Potrošio sam sve riječi za ovu ženu bez duše. Moram priznati da sam i ja suosjećao s ovom krhkom ženicom dok je 14 godina ležala u zatvorima, ne sluteći da će godinama kasnije pokazati pravo lice - lice zmije zvečarke. Ne postoji uzalud poslovica: iz Mire đavli vire. Uz Nobelovu nagradu, dobila je još dosta nagrada, između ostalog, i američku Kongresnu zlatnu medalju. Tada joj je jedna druga zmijurina, Hilari Klinton, odala priznanje na hrabrosti i istrajnosti. Našla krpa zakrpu.

(Objavio Mladen Marić na svojoj facebook stranici)