SAHAR

Besramno, zapadni mediji i dalje pričaju samo jednu stranu priče u Siriji, koja je spinovana i skroz izobličena.

Zapadne vlade, njihova medijska mašinerija pa čak i glavni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres, opet igraju prljavu, emotivnu igru propagande oko sirijskog rata.

Generalni sekretar UN-a Guterres je saopćio Vijeću sigurnosti ove sedmice da je Istočna Guta, enklava u blizini Damaska, “pakao na Zemlji“ i pozvao na prekid vatre. Njegov poziv na mir je ponovio i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Ali gdje je Gutteresova zabrinutost oko “paklenih“ uslova bilo gdje drugo? U Gazi, gdje više od milion ljudi gladuje pod višegodišnjim blokadama izraelskog režima koji je potpomognut SAD-om – a koji krši brojne UN-ove rezolucije? Gdje je Gutteresova legalna i moralna dužnost za Palestinom?

Ili za Raqqom, sirijskim gradom koji je do temelja sravnjen američkim vojnim udarima? Ili za iračkim Mosulom, kojeg su također sa zemljom sravnili američki avioni? Ili za Sanom, prijestolnicom Jemena koja trpi stalno bombardovanje američkih raketa koje ispaljuju saudijski avioni?

Ne sjećamo se generalnog sekretara UN-a da je Vijeću sigurnosti aludirao na te probleme, opisujući ih kao “pakao na Zemlji“.

Problem sa “zabrinutošću“ Zapada oko sirijske Istočne Gute je u najmanju ruku selektivan, ciničan i u jednu ruku i gadljiv.

Zapadni mediji su ove sedmice masovno objavljivale jednu stranu priče i to od militanata koji drže predgrađa Istočne Gute, gdje su redovno pozivali SAD i ostale vlade da “poduzmu protivmjere“. Implicitna poruka pozivanja na još veću vojnu intervenciju NATO-a u Siriji.

Sirijska vlada zajedno sa svojim saveznikom Rusijom biva optužena za masakriranje civila vojnim udarima na Istočnu Gutu. Rusija je odmah demantirala tvrdnje da njene snage ciljano gađaju civile, dok je sirijska vlada saopćila da militanti koji drže Istočnu Gutu vrše smrtonosne minobacačke napade na obližnji Damask, čime ugrožavaju živote civila, a što samo po sebi daje povod vladi da reagira.

Pitanje je kako bi se Washington, London ili Pariz ponašali kada bi se našli u sličnoj situaciji? Krvoločno i djelujući po vlastitom nahođenju, a bilo kakve međunarodne izjave bi automatski etiketirali kao “miješanje u unutrašnje stvari odnosno suverenitet“.

Besramno, zapadni mediji i dalje pričaju samo jednu stranu priče u Siriji, koja je spinovana i skroz izobličena.

Uspoređuju sadašnji sukob sa onim oko Istočnog Alepa 2016. godine. Tada su sirijske i ruske snage razbile opsadu Alepa time što su istjerali militante iz istočnog dijela grada, okončavajući skoro četverogodišnju opsadu tog mjesta.

Pobjeda za sirijski narod je krajnje perverzno izobličena od strane zapadnih medija da izgleda kao brutalni masakr koji se ciljano desio nad civilima. Ove sedmice se mit o Alepu ponovo plasira u javnost i to od istih licemjernih zapadnih medijskih kuća.

Washington Post je upozorio ove sedmice da “svijet mirno gleda dok se u Siriji dešava još jedan u nizu masakra“. Tekst dalje govori: “Ovaj scenario je sličan onom iz 2016. godine kada je režim vršio osvajanje istočnih predgrađa Alepa“.

Citirajući “aktiviste“ iz Istočne Gute, Washington Post pokušava oslikati krvavu sliku “bolnica koje su prekrivene krvlju“, “grobova u kojima su samo djelići tijela“ te “djece koja sjede sama u ruševinama“.

To je čista replika zapadnog izvještavanja situacije iz Istočnog Alepa, kada su Sirija i Rusija bile optužene za ratne zločine te ih se poredilo sa “nacističkom Njemačkom“.

Jedno pitanje se ipak treba postaviti: zašto su zapadni zvaničnici UN-a prestali sa izvještavanjem iz Alepa od kada je sirijska vlada preuzela kontrolu nad tim gradom?

Zašto ovi “protagonisti ljudske patnje“ koji su histerično protestvovali protiv “ratnih zločina“ i “pokolja“ u Alepu, nisu otišli u taj grad i sami pogledali da li se desilo ikakvo masovno ubijanje? Nisu. Ali i dalje izmišljaju isti scenario koji se ovog puta odnosi na Istočnu Gutu.

Jedan od razloga zašto nisu nikada otišli u Alep jeste što bi tamo pronašli stanovništvo koje se vratilo normalnom mirnom životu nakon što su sirijske i ruske snage oslobodile i osigurale grad od smrtonosnog zagrljaja terorističkih grupa poput Al Nusre.

To je glavni razlog zašto se Halep više nije pominjao. Jer jednostavno ne oslikava ono što oni pokušavaju plasirati javnosti.

Tokom akcije oslobođenja Alepa, zapadni mediji su objavljivali snimke isključivo pobunjenika, a koje su nazivali “humanitarnim radnicima“ i “aktivistima“ Bijelim šljemovima. Ova pseudo humanitarna grupa je otkrivena i to od strane Vanesse Beeley i drugih istraživačkih novinara, koji su dokazili da je to produžena ruka Al Nusra fronta i organizacija povezanih sa ISIL-om.

U Istočnoj Guti, zapadni mediji se ponovo oslanjaju na Bijele šljemove kao njihov izvor informacija.

Oni ne izvještavaju o ratu; oni su dio rata, plasirajući propagandu terorističkih grupa poput Al-Nusre, koju direktno sponzorira SAD, Velika Britanija i Francuska u zajedničkom cilju da destabiliziraju državu.

Washington Post opisuje Istočnu Gutu kao “posljednje uporište opozicije“. Objavljena je i mapa koja navodno pokazuje da dio Istočne Gute kontroliraju pobunjenici, a drugi dio ISIL.

Svi zapadni mediji se trude napraviti jasnu granicu između “dobrih pobunjenika“ i “terorista“.

Činjenica je da Istočnu Gutu opsjeda Jaysh Al Islam (nekadašnja Liwa Al Islam) već četiri godine. Ova je grupa direktno povezana sa Al Nusrom i ISIL-om. Oni vladaju krvavim mačem, obezglavljujući bilo koga za koga smatraju da je nevjernik.

Usporedba Istočne Gute sa Istočnim Alepom je realna, ali ne u propagandnom smislu u kojem je Zapad predstavlja.

Očigledno lažiranje situacije na terenu koje je objavio Washington Post je bilo dodatno otkriveno, kada je objavljen članak koji je pokušao preuveličati patnje u Istočnoj Guti kazavši da je “područje pogođeno hemijskim oružjem 2013. godine od strane vladinih snaga“.

Ovo je nevjerovatna laž koja je već odavno otkrivena i to od nekoliko nezavisnih novinara, kao što je Seymour Hersh, koji je u svom istraživačkom radu dokazao da je Jaysh Al Islam sa svojim vojnicima izveo hemijske napade 2013. godine i to protiv civilnog stanovništva, u pokušaju da lažira vladin napad koji bi kao odgovor natjerao SAD na direktnu intervenciju. Slično onome što se desilo prošlog aprila u Khan Sheikhoun, u Idlibu, kada je američki predsjednik tri dana kasnije naredio baraž 57 Tomahawk raketa na sirijsko tlo.

Ironija zapadnih verzija priče jeste da iste ličnosti koje pozivaju na dodatne vojne intervencije u Siriji, traže to zbog promjene režima, a upravo taj scenario promjene režima je i donijeo ovoliku patnju i uništenje državi.

Zapad nikada neće kazati cijelu priču niti priznati kako su prijašnje američke administracije zajedno sa svojim NATO saveznicima, Izraelom i drugim regionalnim klijent državama godinama kovale planove za uništenje Sirije i kontroliranje naftnih izvora širom Bliskog Istoka.

Proxy rat u Siriji proteklih sedam godina je tekao po planu i strategiji pro-izraelsko-američkih imperijalista u Washingtonu, Richarda Perle i Douglasa Feitha. U njihovom “Clean Break“ planu koji datira iz 1996. godine, Sirija i Irak su prioriteti u pogledu promjene režima. Lista bliskoistočnih država koju američka vlada očigledno sprovodi, je i potvrđena od strane američkog generala Wesleya Clarka 2007. godine.

I tu leži sama srž problema kojeg svjedočimo u Siriji.

Da li žele zaustaviti horor i stradanje u Siriji? Onda SAD i njeni saveznici, uključujući Veliku Britaniju i Francusku, trebaju izaći iz Sirije i prestati dolijevati ulje na vatru.

Zapadni mediji nikada neće priznati istinu zbog njihove želje da pričaju laži, te da manipuliraju javnošću širom Zapada, koja će podržavati sve više zločinačkih ratova.

(Epogledi)