SAHAR

Dan nakon usvajanja Zajedničkog akcionog plana (JCPOA, tzv. Nuklearnog sporazumaizmeđu Irana i grupe 5+1) u iranskom parlamentu, a onda njegove potvrde i u Vijeću za zaštitu ustavnog poretka, Iranska državna televizija je emitirala dokumentarni video-zapis iz jednog od podzemnih hangar u kojima Zračne snage Vojske čuvara islamske revolucije čuvaju svoj raketni arsenal.

Piše: Alija Adel 

Koji dan ranije Iran je testirao i raketu “Imad” prvu svoju raketu dalekog dometa s mogućnošću kontrole i navođenja i velikom preciznošću. U vezi s rečenim doiam se potrebnim pojasniti nekoliko stavri: 

1. Ovakva testiranja balističkih raketa ne mogu se smatrati iranskim kršenjem nedavno usvojene Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti OUN-a, jer članci te rezolucije koji se odnose na iranske balističek rakete ne uključuju zabranu takopvih aktivnosti. Naime, u članku 3., Aneksa B spoemunute rezolucije – dakle, ne u galvnom tekstu Rezolucije – Iran se poziva (od Irana se traži – Iran is called upon..) da do osam godina nakon prihvatanja JCPOA ne poduzima nikakve aktivnosti u vezi se balističkim raketama koje su dizajnirane tako da bi imale mogućnost nošenja bojevih glava (Ballistic Missiles Designed to be capable of delivering nuclear weapons) uključujući i lanisranje raketa s takvom tehnologijom. U članku 4., Anexa B, takodđer se zabranjuje kupoprodaja matzeerijala, opreme i tehnologija koje bi bile korištene u svrhu raketne industrije s rečenom namjenom – osim u slučajevima za koje dobije pojedinačno odobrenje Vijeća sigurnosti. A Iran je mnogo puta zvanično objavio i praktično dokazao da ne proizvodi niti će proizvoditi rakete s takvom namjenom (nošenja atomskih bojevih glava). O tome zorno govori i dekret koji ima snagu i vjerskog propisa (fetva) Vrhovonh iranskog lidera u kojemu se proizvodnaj i upotreba atomskog oružja izričito zabranjuje i smatra vjerski nedopuštenim i strogo zabranjenim (haram) činom. Iran je u regionalnim i međuanrodnim krugovima prva zemlja koja se zalaže za atomsko razoružanje Bliskog istoka (“Bliski istok bez atomskog oružja”). U vezi sa spomenutim člankom 3., Aneksa B Rezolucije, važno je napomenuti da se on razlikuje od teksta Rezolucije 1929 usvojebne od Vijeća sigurnosti nekoliko godina ranije, gdje se govori o raketama koje mogu nositi atomske bojeve glave što bi se onda moglo odnositi i na jedne i druge. Dok se u novoje , dakle rezoluciji 2231 eksplicitno govori o raketama koje su “designed to be capable…” (dakle, dizajnirane, pravljene da bi mogle nositi atomske bojeve glave). Uz to, u samom Zajedničkom akcionom planu (JCPOA) takva se zabrana ili obavezujuće ograničenje u vezi s balističkim raketama uopće i ne spominje. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da Iran nije zemlja potpisnica (članica) Režima kontrole raketne tehnologije (MTCR) što je međuanordno pravno izopćuje iz obaveze provođenja njegovih odluka.

2. Emitiranje spomenutog video-snimka iz hangar balističkih raketa, čini se, imalo je za cilh poslati poruku regionalnim teorrističkim i tekfirijskim skupinama o obrambenoj i preventivnoj moći iranskih oružanih snaga. Te bi se (tekfirisjke i terorističke) skupine, naime, nakon ruskih vojnih napada u Siriji mogle sručiti u Irak i na iranske granice. Ovo, takođšer, može biti poruka i državama u regiji koje su se usprotivile potpisivanju sporazuma o iranskom nuklearnom programu, između Irana i grupe 5+1. Možda se ovom demnostracijom vojnih potencijala htjelo staviti do znanja cionističkom režimu i nekim zaljevskim zemljama da u slučaju bilo kakvog avanturističkog ponašanja koje bi ugrozilo iransku nacionalnu sigurnost, mogu očekivati reakciju od kojeh ih neće zaštiti ni “Željezna kupola” ni američki “protivraketni štit”. To posebno ako znamo, kako reče general Hajjizadeh, da u mnogim iranskim provincijama i gradovima postoji više stotina skladišta u kojima se čuva balistički arsenal, skladišta koje je skoro pa nemoguće okriti ili uništiti. Hajjizdahe, inače komandant AEROSPACE SNAGA SEPAH-a, kazao je u spomenutom snimku da su raketni kapaciteti zemlje poput ledenog brijega na dubini od 500 metara u utrobi zemlje, brijega čija samo jedna trećina viri na površini.

3. Važnijom od rečenog doima se namjera Irana da ovim testiranjem najnovijih raketa ustvari testira dobronamjernost i iskrenost Zapada, da vidi hoće li Zapad posegnuti za spill over efektom i provedbu Nuklearnog sporazuma pokušati dovesti u vezu s konvencionalnim arsenalom Islamske Republike. Stoga, ako Zapad uistinu želi zadobiti povjerenje iranskih vlasti i dati zadovoljavajuće odgovore protivnicima Sporazuma unutar samog Irana, onda ne bi trebao negativno reagovati na sasvim prirodne i konvencionalne iranske postupke. Zapad bi trebao praktično pokazati (dokazati) da implementacija Sporazuma (JCPOA) na konvencionalne obrambene sposobnosti Irana u oblasti balističkih programa, e da bi sve structure iranskog državnog sistema uključujući i protivnike usvajanju toga Sporazuma u Iranskom parlamentu, zdušno i jednoglasno pristupili implementaciji Sporazuma. Tako, skorašnje aktivnosti Irana možemo posmatrati kao osnovu za prvi korak u “zadobijanju povjerenja “ Zapada nakon usvajanja JCPOA, jer više nijedna zemlja neće svoje međuanrodne odnose temeljiti isključivo na povjerenju. Taman posla.

4. Spomenimo još i to da postoje očigledni pokazatelji iz kojih se može zaključiti da je vojna doktrian Irana stoprocentno obrambena. Iran se uvijek zalagao za konvencionalnu sposobnost predupređenja. Nekonvencionalan oružja, posebno ono atomsko, nemaju nikakvoga mjesta u iranskoj obrambenoj doktrini e da bi Iran pokušao praviti rakete s namjerom da one sutra nose nekakve atomske bojeve glave. U Iranu se itekako drži do kur’anskog naloga, koji nije napadački već obrambeni: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste zaplašili Božije i vaše neprijatelje…….a ako oni budu skloni miru i ti budi sklon i pouzdaj se u Boga…” (Kur’an, VIII:60-61). Ovdje je, dakle, riječ o pripremi koja ima za cilj spriječiti “određene aktivnosti”, a ne poduzeti “određene aktivnosti”.