Iranska pobjeda nad američko-izraelskom osovinom nakon 40 dana rata označava prekretnicu u regionalnim i globalnim odnosima moći, učvršćujući poziciju Islamske Republike kao ključnog aktera u multipolarnom svjetskom poretku.

Autor: Iqbal Jassat

Prije svega, Media Review Network sa sjedištem u Južnoafričkoj Republici pohvaljuje izuzetnu otpornost Irana u odbrani zemlje i revolucije, što je dovelo do impresivne vojne pobjede.

Dok analitičari i stratezi unutar vojno-industrijskog kompleksa u SAD-u, NATO-u i cionističkom aparthejdskom režimu pokušavaju shvatiti razmjere svog poniženja, iranska postojanost osigurat će da ostane u stanju pune pripravnosti.

Islamska Republika Iran više puta je bila meta napada otkako je njen hrabri narod srušio korumpirani režim Pahlavija, koji je imao podršku Zapada, tokom Islamske revolucije 1979. godine, pod vodstvom imama Homeinija (RA).

Obrazac obmane ukorijenjen u zapadnoj dvoličnosti predstavlja obilježje sramote kojeg je Islamska Republika Iran u potpunosti svjesna i protiv kojeg će ostati na oprezu.

Svjesna je da je težak poraz nanesen izraelskom režimu ostavio kolonijalni režim doseljenika u rasulu, bijesan i duboko ogorčen.

Cionistički lideri poput Yaira Lapida oštro su kritikovali primirje. On je za to okrivio premijera Benjamina Netanjahua, nazivajući primirje neuspjehom političkog i strateškog vodstva, te upozoravajući na dugoročne posljedice po cionistički entitet.

„Nikada u našoj historiji nije bilo ovakve političke katastrofe“, rekao je Lapid, dodajući da „Izrael nije ni bio za stolom kada su se donosile odluke o srži naše nacionalne sigurnosti.“

Poznato je da se Netanjahu protivio Trumpovoj sklonosti traženju izlazne strategije, nastojeći je potkopati. Činjenica da je, očigledno, bio marginaliziran i prisiljen prihvatiti poraz ostavila ga je da se suoči s razaranjima izazvanim iranskim projektilima, bez ostvarenja svojih vojnih ili političkih ciljeva.

Ironično, Netanjahuov mesijanski žar da uništi Iran suočava ga s posljedicama, uključujući ruševine sinagoge u centralnom Teheranu, uništene u raketnom napadu njegovih snaga ranije ove sedmice.

Jevrejski predstavnici u Teheranu osudili su napad, navodeći da su svici Tore ostali zatrpani pod ruševinama nakon bombardovanja.

„Cionistički režim nije pokazao milost prema ovoj zajednici tokom jevrejskih praznika i napao je jednu od naših drevnih i svetih sinagoga“, citiran je Homajun Sameh, jevrejski predstavnik u iranskom parlamentu.

„Nažalost, tokom ovog napada zgrada sinagoge je potpuno uništena.“

Neuspjeh Netanjahua da uništi Iran, kako je obećavao prije 40-dnevnog rata, sada mu se jasno nameće dok se suočava s realnošću poraza.

Njegov pritisak na Trumpa bio je zasnovan na procjeni da bi iranski režim mogao biti srušen u roku od 48 sati.

Predstavio je scenarij prema kojem bi iranski balistički program mogao biti uništen u nekoliko sedmica, država oslabljena do te mjere da ne može blokirati Hormuški moreuz, te da je mala vjerovatnoća da Iran može nanijeti udarce američkim interesima u susjednim zemljama.

Četrdeset dana odlučnog iranskog odgovora, koji je osujetio Netanjahuove ciljeve i razotkrio Trumpovu ulogu u izraelskom ratu, te nametnuo primirje pod iranskim uslovima, dodatno su učvrstili status i ugled Irana među potlačenim narodima svijeta.

Time je zemlja postala nova globalna sila u multipolarnom svjetskom poretku.

Izraelski režim bio je primoran, nevoljko i s ogorčenjem, platiti cijenu primirja.

Uprkos Netanjahuovim pokušajima da ga sabotira, Trump je nastojao izbjeći obavezu provođenja prijetnje o "pretvaranju Irana u pakao".

Sada kada su Sjedinjene Države priznale poraz, a Netanjahu je primoran obustaviti rat protiv Hezbollaha, Iran se ponovo nametnuo kao vodeća snaga globalnog islamskog pokreta i Osovine otpora.

Iqbal Jassat je član izvršnog odbora Media Review Networka u Johannesburgu, Južnoafrička Republika.