SAHAR

Nedavni iranski napadi na bazu Pete flote SAD-a u Bahrejnu razotkrili su slabosti američke vojne dominacije u Perzijskom zaljevu, signalizirajući pomak ka odlučnijoj iranskoj doktrini odvraćanja i promjenu strateškog balansa u regionu.

Autor: Mohammad Molaei

Visokoprecizni, koordinirani i razorni uzvratni napadi iranskih oružanih snaga na ključne ciljeve u Perzijskom zaljevu posljednjih sedmica, posebno na bazu Pete flote SAD-a u Bahrejnu, naglasili su odlučujući utjecaj koji Iran danas ima u regionu.

Smještena u Manami, baza Pete flote dugo se smatrala „plutajućom tvrđavom“. Ipak, nedavne iranske operacije pokazale su da je riječ o jednoj od najranjivijih strateških tačaka, što predstavlja ključnu slabost u američkom vojnom planiranju kada se suočava s iranskom preciznom, slojevitom i asimetričnom doktrinom odvraćanja.

U okviru operacije „Istinito obećanje 4“, iranski raketni i napadi dronovima izvedeni su kao odgovor na ničim izazvanu i nezakonitu američko-izraelsku agresiju na iransku teritoriju.

Napadi su više puta ciljali sjedište Pete flote u regiji Bandar Mina, pokazujući da Iran ne samo da ima sposobnost dosegnuti ovu stratešku bazu, već je i uveo novi model asimetričnog ratovanja.

Korištene su precizne balističke rakete i dronovi Shahed-136 za neutralizaciju američkih odbrambenih sistema, radara i komunikacijskih mreža, čime je operativna sposobnost baze efektivno paralizirana.

Strateški utjecaj ovih napada, počevši od 28. februara, potvrđen je satelitskim snimcima i videozapisima koji prikazuju direktne pogotke i velike eksplozije unutar kompleksa. Operacije šalju jasnu poruku Vašingtonu i njegovim saveznicima: Perzijski zaljev se više ne može tretirati kao američko „dvorište“.

Svaka vojna prisutnost ili agresivno djelovanje protiv iranskih interesa i Osovine otpora ubuduće će biti suočeno s preciznim, trenutnim i snažnim posljedicama, čime se iranski kapacitet odvraćanja podiže na dosad neviđen nivo.

Od britanskog kolonijalnog naslijeđa do američke agresije u regionu

Historija američke vojne prisutnosti u Bahrejnu seže do 1940-ih godina, kada je američka mornarica pod nazivom „Middle East Force“ (MIDEASTFOR) započela kontinuiranu i destabilizirajuću prisutnost u regionu. Godine 1950. SAD su iznajmile objekte od britanskih snaga na bazi HMS Jufair, uspostavljajući svoje centralno uporište u Perzijskom zaljevu.

Nakon nezavisnosti Bahrejna 1971. godine, SAD su preuzele dio bivše britanske baze i uspostavile „Administrativnu jedinicu za podršku Bahrejn“. Isprva s nekoliko stotina pripadnika, baza je brzo postala logistički, komunikacijski i operativni centar američkih pomorskih aktivnosti u Perzijskom zaljevu.

Strateški značaj baze dodatno je porastao 1983. godine uspostavom Centralne komande američkih pomorskih snaga (NAVCENT). Godine 1995. aktivirana je Peta flota SAD-a, čime je MIDEASTFOR zamijenjen uz proširene operativne nadležnosti.

Do 1999. godine objekat je preimenovan u „Naval Support Activity Bahrain – NSA Bahrain“, što je odražavalo njegovu proširenu ulogu u logistici, komandovanju, komunikacijama, računarstvu, obavještajnim aktivnostima, nadzoru i izviđanju (C4ISR).

Danas NSA Bahrain zauzima područje od 152 hektara u četvrti Juffair u glavnom gradu Bahrejna, te u njemu boravi između 8.000 i 9.000 američkih vojnih pripadnika, zajedno sa 78 savezničkih i partnerskih komandi.

Značajna proširenja između 1997., 2003., 2006. i posebno 2010. i 2015. godine, uključujući napredna skladišta municije, komunikacijske tornjeve i SATCOM radarske sisteme, pretvorila su bazu u ključno komandno središte. Bez nje bi američka vojna mašinerija u regionu bila znatno ograničena.

Prisustvo NSA Bahrain predstavlja direktan nastavak britanskog kolonijalnog naslijeđa, sada pretvorenog u poligon za američke pomorske operacije protiv Irana i Osovine otpora, s ciljem projektovanja moći i strateške dominacije u Perzijskom zaljevu.

Srce američke pomorske komande

NSA Bahrain nije samo logistička baza, već i zajednički operativni komandni centar Pete flote i NAVCENT-a, zadužen za područje od 6,5 miliona kvadratnih kilometara.

Ovo područje obuhvata Perzijski zaljev, Crveno more, Omansko more, Indijski okean i tri ključna prolaza: Hormuški moreuz, Bab ol-Mandeb i Sueski kanal, kroz koje prolazi oko 30% svjetske nafte i većina globalne trgovine. Kontrola nad ovim rutama ključna je za globalnu ekonomiju SAD-a i njihovih saveznika.

Baza raspolaže s više od 20 stalno prisutnih ili rotirajućih ratnih brodova, naprednim radarima, satelitskim komunikacijskim sistemima, bespilotnim letjelicama u okviru Task Force 59 i naprednim C4ISR kapacitetima koji omogućavaju praćenje kretanja iranskih snaga i drugih regionalnih aktera u realnom vremenu.

Njena uloga nadilazi logistiku, jer predstavlja ključni centar za kontrolu pomorskih operacija i podršku udarnim grupama nosača aviona. Također je oslonac za međunarodne pomorske koalicije i zajedničke operacije s posadama i besposadnim sistemima.

Zbog svoje zavisnosti, baza je postala i ranjiva tačka američkog prisustva, što se posebno pokazalo tokom sukoba poznatog kao „Ramazanski rat“.

Ključne agresivne operacije baze

Od 1995. godine, Peta flota SAD-a služila je kao središte američkih vojnih operacija u regionu. Tokom rata u Perzijskom zaljevu, NSA Bahrain je imala ključnu ulogu u napadima na Irak, uključujući lansiranje krstarećih raketa Tomahawk.

Tokom okupacije Iraka, baza je bila logistički centar za snabdijevanje američkih snaga. U novije vrijeme, bila je centralna tačka operacija u Jemenu i Crvenom moru, često pod izgovorom borbe protiv piratstva.

Operacije su uključivale nadzor, obavještajne aktivnosti i koordinaciju napada, ali su na kraju pokazale ograničenja američke vojne moći.

Uloga u Ramazanskom ratu

Kao odgovor na američko-izraelsku agresiju, iranske oružane snage su 28. februara 2026. započele operacije protiv NSA Bahrain.

Operacije su uključivale precizne napade balističkim raketama i dronovima, koji su probili odbranu i pogodili ključne ciljeve, uključujući komunikacijske sisteme i radarske instalacije.

Satelitski snimci potvrdili su značajna oštećenja, uključujući pogođene hangare, komunikacijske centre i skladišta municije. Napadi su privremeno onesposobili komunikacijske i radarske sisteme baze.

Napadi su pokazali efikasnost iranskih elektronskih i vojnih kapaciteta, čime su neutralizirani sofisticirani odbrambeni sistemi.

Bahrejnske vlasti su napade nazvale kršenjem suvereniteta, dok se prisustvo američkih snaga na njihovoj teritoriji ocjenjuje kao kontinuirana agresija.

Ova operacija potvrđuje iransku doktrinu složenog i asimetričnog odvraćanja.

Napadi su pokazali da NSA Bahrain više ne simbolizira moć SAD-a, već ranjivost i ograničenja njihove strategije.

Ramazanski rat označava početak nove faze iranske doktrine odvraćanja, zasnovane na samodostatnosti i spremnosti na odlučan odgovor.

Poruka je jasna: Perzijski zaljev više se neće smatrati američkom tvrđavom.