Tri sedmice neuspjeha SAD-a i Izraela: Zašto je ratna jednačina preokrenuta?
Prošlo je gotovo mjesec dana od početka najnovije faze vojnog sukoba između Irana i koalicije Sjedinjenih Američkih Država i izraelskog režima; faze koja je, prema početnim proračunima njenih planera u Pentagonu i Netanjahuovom kabinetu, trebala dovesti do brzog sloma sistema i uličnog prevrata kroz scenarij atentata na lidere i komandante. Međutim, realnost na terenu donijela je potpuno drugačiju sliku.
Viši analitičar za strateška pitanja je u razgovoru za novinsku agenciju Fars, osvrćući se na neuspjeh scenarija nedavnog rata protiv iranskog naroda, istakao: „Planeri ovog rata smatrali su da će fizičkim uklanjanjem ključnih komandanata struktura vlasti u Iranu biti urušena u prvim danima, a da će je zamijeniti talas uličnih protesta. Međutim, ono što se dogodilo nije bio slom, već pojava koherentne i višeslojne odbrambene strukture uz podršku naroda i s nadmoćnom pozicijom na terenu. Iran, suočen s najmoćnijom vojskom svijeta i njenim regionalnim saveznicima, ne samo da nije pao, već je uspio preokrenuti odnose u svoju korist.“
Zatvaranje Hormuškog moreuza – simbol ostvarene prijetnje
Jedan od najupečatljivijih pokazatelja ove nadmoći bilo je zatvaranje Hormuškog moreuza. Analitičar je naglasio da SAD, uprkos svim tvrdnjama, nije uspio ponovo otvoriti ovaj vitalni pravac: „Ovo je prvi put u savremenoj historiji da jedna regionalna sila bez oklijevanja zatvara najvažniji energetski prolaz svijeta pred Sjedinjenim Državama, a da Vašington praktično nema izbora osim da to prihvati.“
Strateški korijeni rata – širi od sukoba s Iranom
Govoreći o širem kontekstu nastanka ovog rata, stručnjak je istakao: „Napad na Iran nije bio samo taktički potez; on proizlazi iz strateškog straha Vašingtona od slabljenja vlastite hegemonije u sjeni jačanja Kine. Jedina zemlja koja faktički nije prihvatala američke diktate bio je Iran, a Vašington je strahovao da bi se taj model neposlušnosti mogao proširiti i na druge dijelove svijeta. Zbog toga je, paralelno s pojačanim pritiskom na Iran, pokrenuo sukobe u Venezueli i Siriji, te prijetnje Evropi, Grenlandu, Kanadi i Meksičkom zaljevu – niz poteza koji odražavaju očaj jedne sile u opadanju da očuva izgubljenu dominaciju silom i vojnom moći.“
Izrael – savezništvo iz egzistencijalnog straha
U tom procesu, izraelski režim, koji Iran smatra najvećom prijetnjom vlastitom opstanku, pridružio se SAD-u. Međutim, nakon tri sedmice, nijedan od postavljenih ciljeva nije ostvaren.
Ludilo pred kolapsom
Na kraju, analitičar je ocijenio trenutnu situaciju: „Sjedinjene Države sada se nalaze u poziciji u kojoj bi završetak rata u ovom obliku značio gubitak svakog kredibiliteta kao dominantne sile. Ova strateška blokada gura Vašington ka nepredvidivim i iracionalnim potezima. Ono što danas gledamo jeste svojevrsno samouništenje sile na pragu gubitka svoje hegemonije.“
