Lekcije koje treba naučiti iz rata SAD-a i cionističkog režima protiv Irana
List Aš-Šark, osvrćući se na rat SAD-a i cionističkog režima protiv Irana, napisao je da iz iskustava ove zemlje u aktuelnoj agresiji treba izvući brojne pouke.
Prema pisanju lista Aš-Šark, iskustvo Irana pokazalo je da u okviru globalnog sistema koji je nepovoljan za zemlje u razvoju postoji veliki prostor za sticanje znanja i moći, te za upotpunjavanje političkog suvereniteta ekonomskim i tehnološkim suverenitetom, kao i za donošenje nezavisnih odluka bez straha i bez potčinjavanja drugima.
Prva lekcija iz iskustva Irana jeste da se uz domaće resurse mogu dostići najnaprednije tehnologije, jer prodiranje kroz slojeve sistema „Gvozdena kupola“ i savladavanje sistema Patriot, Davidova praćka, THAAD i drugih sistema za presretanje raketa nije jednostavno i prije svega zahtijeva snažnu tehnologiju u oblasti lansiranja projektila, sistema navođenja i korekcije putanje putem satelita i slično.
Iran je pokazao da je to moguće za zemlju u razvoju, čak i pod pritiskom sankcija. Još važnija lekcija je da se „tehnologija ne daje, već se uzima“, te da se ne treba oslanjati na druge u vlastitoj odbrani.
Druga lekcija iz iskustva Irana jeste da energija, umjesto da bude samo nafta i gas zbog kojih se stalno strahuje od gubitka, može postati sredstvo odvraćanja kojeg će se drugi plašiti, odnosno razlog za zabrinutost zbog mogućeg gađanja energetskih resursa.
Gađanje naftnih postrojenja Irana ili zemalja Perzijskog zaliva ne utiče samo na njih, već na čitav svijet. Iz toga proizlazi zaključak da svijetu možda više nego nama trebaju naši energetski resursi, jer druge zemlje imaju mnogo više elektrana i infrastrukture, pa su njihove potrebe za energijom višestruko veće. Zato se postavlja pitanje: zašto ne promijeniti odnos i umjesto straha od gubitka nafte i gasa, koristiti ih kao sredstvo odvraćanja?
Treća važna lekcija jeste da oslanjanje na strane vojne baze nosi velike rizike po suverenitet i nacionalnu sigurnost. Oni koji se suočavaju sa smrću i podnose žrtvu jesu sinovi domovine, a ne drugi. Strane snage, od kojih se traži pomoć, ne mogu očuvati suverenitet jedne zemlje. Ovo je jasna poruka onima koji i dalje dozvoljavaju prisustvo stranih vojnih baza ili snaga na svojoj teritoriji, bez obzira na njihovu moć.
Suština je da odsustvo stranih vojnih baza u zemljama u razvoju predstavlja najbolji način samoodbrane, dok njihovo prisustvo u slučaju vanjske prijetnje gubi smisao.
Četvrta lekcija jeste da svaka opoziciona ili protivnička grupa koja se oslanja na stranu podršku na kraju neće dobiti ništa osim etikete plaćenika i doživjeće poraz. Predsjednik SAD-a Tramp više puta je pozivao narod Irana da izađe na ulice i suprotstavi se vlasti, obećavajući pomoć, ali ta obećanja nije ispunio. Koliko su puta strane sile, pod izgovorom borbe protiv vlasti, naoružale opoziciju protiv vlastitog naroda, da bi ih na kraju napustile?
Peta lekcija jeste da se nikada ne smije potcijeniti geostrateški položaj jedne države. Rat protiv Irana pokazao je značaj njegovog položaja i velike teritorije, te je sada jasno koliko nestabilnost u regionu može naštetiti velikom broju zemalja svijeta, uključujući i same Sjedinjene Američke Države.
