SAHAR

„U prošlom ratu protiv Irana u junu rečeno nam je da smo uništili većinu infrastrukture za balističke rakete i nuklearni program. Kako su onda za devet mjeseci sve obnovili? Ne razumijem. Mislim da nas lažu.“

Autor: Iqbal Jassat

Ovo su riječi izraelske novinarke i aktivistice Anat Saragusti, čija se zgrada u centralnom Tel Avivu tresla dok je tražila zaklon od iranskih projektila nakon američko-izraelske agresije na Teheran tog jutra.

Taktika „Shock and Awe“, koju je administracija George W. Busha koristila za bombardovanje, invaziju i okupaciju Iraka 2003. godine, zasnivala se na namjerno konstruiranoj laži o oružju za masovno uništenje.

Pokretačka snaga tog narativa bio je Benjamin Netanjahu.

Gotovo četvrt stoljeća kasnije, isti lider, protiv kojeg je Međunarodni krvični sud izdao nalog za hapšenje, izvršio je pritisak na administraciju Donalda Trumpa da se uključi u napad na Iran koristeći američku vojnu moć.

Ovaj put, kako se navodi, korišteni su različiti narativi — od nuklearne bombe do neposredne prijetnje.

Međutim, prema autoru, strategija „Shock and Awe“ obila im se o glavu, jer ju je Iran pretvorio u sredstvo vlastitih uzvratnih udara protiv izraelskih vojnih ciljeva i američkih baza širom regiona.

Kontroverze oko tih tvrdnji otvorile su ozbiljna pitanja tokom saslušanja u američkom Kongresu, prvog javnog brifinga o obavještajnim procjenama nakon početka nezakonite agresije na Iran krajem februara.

Ključno pitanje bilo je zašto su SAD napale Iran i da li su Trump i njegov ratni kabinet bili svjesni mogućih posljedica, uključujući zatvaranje Hormuškog moreuza.

Trump je iznosio kontradiktorne argumente kako bi opravdao rat, što se odrazilo i u svjedočenju njegove direktorice obavještajne službe Tulsi Gabbard.

Pojavivši se zajedno s čelnicima CIA, FBI, Nacionalne sigurnosne agencije i Vojno-obavještajne agencije, Gabbard je izbjegla direktan odgovor na pitanje senatora Jona Ossoffa o tome da li je Iran predstavljao neposrednu prijetnju.

„Jedina osoba koja može odrediti šta jeste ili nije neposredna prijetnja jeste predsjednik“, rekla je, prebacujući odgovornost na Trumpa.

Autor ističe da su SAD prihvatile izraelske tvrdnje, napale Iran i sada traže izlaz iz neizvodivog rata.

S obzirom na Netanjahuovu prošlost i optužbe vezane za rat u Gazi i okupiranim palestinskim teritorijama, malo ko izvan njegovog kruga vjeruje da je Iran razvijao nuklearno oružje ili predstavljao neposrednu prijetnju SAD-u.

Neposredno prije saslušanja, Joe Kent podnio je ostavku na funkciju direktora Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, navodeći da Iran „nije predstavljao neposrednu prijetnju“ i kritikujući Trumpovu odluku o ratu.

Američki novinar Tucker Carlson također je ocijenio da rat protiv Irana proturječi principu „America First“, ističući da je Izrael odredio trenutak sukoba.

Prema analizi Ramzy Baroud, Kentova ostavka signalizira rastuće neslaganje unutar američkih elita jer je rat zasnovan na obmani.

U međuvremenu, Netanjahu je pokušavao umanjiti percepciju da je Izrael utjecao na Trumpovu odluku o pokretanju operacije u Iranu, ali nije uspio zaustaviti kritike u američkim medijima i akademskim krugovima.

Debata je dodatno intenzivirana Kentovom ostavkom, posebno zbog njegove bliske povezanosti s Trumpom.

Njegova izjava da je „jasno da je rat pokrenut pod pritiskom Izraela i njegovog moćnog lobija u SAD-u“ dodatno je produbila kontroverze.

U kasnijem intervjuu za Carlsona, Kent je, prema izvještajima, tvrdio da je Izrael donio odluku, te da su izraelski zvaničnici zaobilazili uobičajene kanale kako bi utjecali na američke zakonodavce.

Suočen s ovim optužbama, Trump je putem društvenih mreža negirao ranije izvještaje o američkom predznanju o izraelskom napadu na iransko plinsko polje Južni Pars.

Zaključno, autor navodi da je Netanjahu doveo Trumpa u ozbiljnu političku i stratešku krizu.

Da li će Trump uspjeti izaći iz te situacije — ostaje otvoreno pitanje.