Dec 09, 2025 13:46 Europe/Sarajevo
  • Zašto svaka zemlja pokušava da replicira iranski dron Šahed-136

U upečatljivom priznanju koje signalizira dramatičnu promjenu u globalnim vojnim procjenama, nedavni izvještaj Wall Street Journala potvrdio je da vojske širom svijeta, uključujući i one u zapadnim zemljama, sada aktivno nastoje replicirati popularni iranski dron Šahed.

U izvještaju se navodi da su korporacije u SAD-u, Kini, Francuskoj i Velikoj Britaniji u punoj utrci za razvoj naoružanih bespilotnih letjelica direktno modeliranih po uzoru na iranski original.Zapadni vojno-industrijski kompleksi koji su nekada dominirali globalnim tržištem oružja sada se okreću jeftinim replikama oružja dugog dometa, s modelima zapanjujuće sličnima Šahedu koji se ističu među prototipovima prikazanim na događaju Ministarstva odbrane SAD-a (poznatijeg kao Ministarstvo rata) prošlog ljeta.Proizvođači oružja poput SpectreWorksa, sa svojim dronom LUCAS, i Griffon Aerospacea, sa svojim Arrowheadom, podvlače fundamentalnu istinu: oružje iranskog dizajna efektivno je redefiniralo parametre modernog ratovanja.Šahed i njegov rastući broj kopija postali su toliko rašireni da korporacije čak prodaju bespilotne letjelice za vježbu gađanja meta koje podsjećaju na iransku municiju, što je prećutno priznanje iranske nadmoći dronova i potrebe za prilagođavanjem novoj stvarnosti oblikovanoj Teheranovom domišljatošću.Ovo novootkriveno poštovanje američkih vojnih planera označava oštar odmak od godina zapadnog poricanja, odbacivanja i ismijavanja iranske vojne tehnologije.Više od deset godina, zapadni mediji i vojni stručnjaci dosljedno su odbacivali i dovodili u pitanje snagu iranskog oružja, često ismijavajući nove sisteme kao propagandu ili grube imitacije.Još u novembru 2012. godine, The Atlantic je otvoreno ismijavao izvještaje iranskih medija o dronu za vertikalno polijetanje i slijetanje, dok su mediji poput The Register optužili Teheran da koristi fotošopirane slike s japanskog univerziteta kako bi obmanuo svijet.Ova naracija, koja se proširila na druge platforme poput dronova Karar i Kaher-313, podcijenila je iranski kapacitet za domaće inovacije, pogrešna procjena koja se pokazala strateški skupom.Šahedov put od predmeta ismijavanja u zapadnim prijestolnicama do nacrta za buduće američko oružje svjedoči o tihom, neumoljivom tehnološkom napretku, postignutom uprkos nezakonitim i paralizirajućim međunarodnim sankcijama.

Što je Trump rekao o Šahed-136 u maju?

Najznačajnija potvrda ove promjene došla je ne samo iz tehničkih izvještaja već i iz najviše političke funkcije u Sjedinjenim Državama.Tokom posjete Kataru u maju 2025. godine, predsjednik Donald Trump dao je niz priznanja, otvoreno hvaleći iranske dronove zbog njihove efikasnosti, pristupačnosti i razorne efektivnosti.U govoru usmjerenom na američko-arapske odnose i američku vojnu snagu, Trump je opisao iranske dronove kao "vrlo dobre, brze i smrtonosne", naglašavajući njihovu ključnu ulogu u ratu u Ukrajini.Otkrio je da je direktno izazvao američke proizvođače oružja da proizvedu uporediv dron, samo da bi dobio ponudu od nevjerovatnih 41 milion dolara za model sličan iranskom, koji košta samo 35.000 do 40.000 dolara.Ogromna razlika u troškovima navela je Trumpa da kritikuje američki vojno-industrijski kompleks zbog oštrog precjenjivanja i eksplicitno je pozvao Ameriku da uči od iranskih isplativih metoda proizvodnje.Njegove primjedbe, isprepletene živopisnim prikazom smrtonosnosti drona – „Sakrijete se iza drveta, dron se spusti i kruži oko vas vatrom. Nemate šanse“ – signalizirale su duboko priznanje da se paradigma ratovanja promijenila i da Iran trenutno drži značajnu prednost u ovoj oblasti.

Kako je Šahed-136 redefinirao asimetrično ratovanje?

U fokusu svjetske pažnje i divljenja je Šahed-136, jeftina municija dugog dometa proizvedena u Iranu koja je promijenila taktički račun.Izgrađen kao dio iranske strategije za korištenje jeftinog, asimetričnog oružja, Šahed-136 je kamikaza dron konstruiran za precizne udare na visokovrijedne ciljeve.Njegov jednostavan, ali efikasan dizajn koristi delta krilo s potisnim propelerom pokretanim obrnutim inženjeringom njemačkog motora, dajući sistemu raspon krila od otprilike 2,5 metra i masu od 200-250 kilograma.Izvanredne mogućnosti Šahed-136 proizlaze iz njegovih ključnih karakteristika performansi: može se kretati brzinom od 185-200 km/h i ima procijenjeni operativni domet do 2.500 km, što mu omogućava da pogodi ciljeve duboko iza neprijateljskih linija.Njegov teret - visokoeksplozivna bojeva glava od 40-50 kg - dovoljan je da uništi ili ozbiljno ošteti infrastrukturu, komandne centre i skladišta goriva.Prava domišljatost drona ne leži u jednoj naprednoj tehnologiji, već u njegovoj filozofiji dizajna koja naglašava pristupačnost i masovnu proizvodnju.Posebno je konstruiran za napade zasićenja, gdje se desetine ili čak stotine dronova lansiraju istovremeno kako bi nadvladali sofisticirane i skupe sisteme protivvazdušne odbrane.Jedna presretačka raketa Patriot, koja može koštati milione dolara, može se koristiti protiv drona proizvedenog za samo desetine hiljada, stvarajući oštru ekonomsku neravnotežu za branitelje.Lansiran sa jednostavnih mobilnih nosača koji drže po pet dronova, Šahed-136 zahtijeva minimalnu infrastrukturu i može se koristiti u velikom broju sa raspršenih lokacija.Njegov mali radarski presjek i putanja leta na maloj visini otežavaju njegovo otkrivanje i praćenje, a kada se koristi u rojevima, predstavlja gotovo nezaustavljivu prijetnju.

Koje su kopije i derivati ​​ovog revolucionarnog sistema?

Dokazana efikasnost Šahed-136 na modernom bojnom polju izazvala je talas međunarodne replikacije, pri čemu je najmanje šest zemalja do sada razvilo vlastite kopije ili derivate, a svaka od njih prilagođava osnovni iranski dizajn svojim specifičnim strateškim potrebama i industrijskim mogućnostima.Najplodniji i dobro dokumentovani korisnik je Rusija, koja koristi dron pod nazivom Geran-2.Kroz kombinaciju licencirane proizvodnje i transfera tehnologije iz Irana, Rusija je povećala proizvodnju u pogonima kao što je fabrika Alabuga u Tatarstanu, s ambicijama da do 2026. godine proizvodi preko 50.000 jedinica godišnje.Ruska varijanta je praktično identična originalnom Šahed-136, s manjim modifikacijama za integraciju GLONASS-a, i lansirana je u talasima stotina dronova u jednoj noći, čineći okosnicu ruske sposobnosti dugog dometa u Ukrajini.Nadovezujući se na ovu osnovu, Rusija je već razvila nadograđenu verziju, Geran-3, zasnovanu na iranskom Šahedu-238. Ovaj model zamjenjuje klipni motor turbomlaznim motorom za veće brzine, brišući granicu između jeftinih dronova i krstarećih raketa.Podstaknuta izazovima u Ukrajini i Crvenom moru, američka vojska je odgovorila vlastitim naporima obrnutog inženjeringa.Američke kompanije poput Griffon Aerospace razvile su MQM‑172 Arrowhead, gotovo identičnu repliku prvobitno namijenjenu kao ciljni dron za obuku protivzračne odbrane protiv prijetnje Šaheda.Slično tome, Spektre Works je predstavio LUCAS (Low-Cost Uncrewed Combat Attack System), dron s delta krilima sličnog profila i ciljanom cijenom od oko 35.000 dolara, eksplicitno dizajniran da oponaša iranski model za obuku i potencijalnu ofanzivnu upotrebu.Kina je ugradila elemente dizajna u svoju CH-seriju municije za labirint za izvoz i protivbrodske uloge. Gotovo identičan Sunflower‑200 koristi vertikalno polijetanje s propelerom, bez montiranog bustera.Izvan velesila, dizajn se široko proširio. Poljska je koristila PLargoniu, smanjenu verziju s dometom od 600 kilometara, koju je Ukrajina koristila za napad na rusku energetsku infrastrukturu.Ukrajina je također razvila vlastitu kopiju Batyara, dok Saudijska Arabija koristi bespilotnu letjelicu X-1500. Vjeruje se da su slični razvoji u toku u Indiji, Turskoj, Sjevernoj Koreji i Francuskoj.Ovo globalno širenje naglašava status Šahed-136 kao lidera u vojnoj tehnologiji, omogućavajući širem spektru aktera da posjeduju kredibilnu sposobnost dugodometnog udara koji dovodi u pitanje dominaciju tradicionalnih avijacijskih sistema.Rođen iz strategije oslanjanja na vlastite snage, iranski dron nije samo dokazao svoju hrabrost u borbi, već je postao i standard prema kojem se sada mjere budući bespilotni sistemi.