SAHAR

Tenzije dramatično eskaliraju na zapadnoj hemisferi usred gomilanja vojske američkog predsjednika Donalda Trumpa na Karibima i zveckanja oružjem protiv venecuelanske vlade koju predvodi Nicolas Maduro.

Trumpova administracija radikalno se okrenula od politike sankcija i diplomatskog pritiska ka politici otvorene vojne konfrontacije, uokvirujući svoje akcije pod zastavom "rata protiv droge".Na ovu stratešku promjenu snažno su uticale agresivne figure unutar administracije, uključujući državnog sekretara Marca Rubia, koji se zalažu za ratoborniji pristup koji zanemaruje pragmatična razmatranja poput prethodno dogovorenih naftnih sporazuma.Američka vlada iznijela je ozbiljne, ali neutemeljene optužbe protiv predsjednika Madura, označavajući njega i ključne vojne figure kao dio "Cartel de los Soles", takozvane mreže za trgovinu narkoticima, pa je čak i ponudila višemilionsku nagradu za Madurovu glavu.Ove provokativne akcije su pogoršane nizom direktnih vojnih poteza, uključujući raspoređivanje značajne pomorske operativne snage na Karibima, sa naprednim resursima poput nosača aviona USS Gerald R. Ford, nevidljivih lovaca F-35 i nuklearne podmornice.Situacija je dodatno militarizirana potvrđenim američkim zračnim napadima na plovila u međunarodnim vodama za koja Washington tvrdi da su umiješana u krijumčarenje droge, što je rezultiralo desetinama žrtava i koje su stručnjaci Ujedinjenih naroda osudili kao ilegalna vansudska pogubljenja.Ovo otvoreno vojno držanje praćeno je potvrđenim tajnim akcijama, a sam predsjednik Trump je priznao operacije CIA-e unutar Venezuele, potez koji sugerira sveobuhvatnu kampanju usmjerenu na "promjenu režima" u Caracasu.Kao odgovor, Madurova vlada je mobilizirala vlastitu odbranu, proglasila stotine "bojišta" i nastojala produbiti svoj strateški savez s Rusijom, ratificirajući novi sporazum o partnerstvu koji signalizira jasno slaganje s glavnim američkim protivnikom.Kritičari američkog pristupa tvrde da je opravdanje za "narkoterorizam" slab izgovor za širi imperijalistički projekat, napominjući da Venecuela nije primarna tranzitna ruta za kokain koji ulazi u SAD i da ne proizvodi fentanil, čime se otkrivaju temeljni motivi za osiguranje kontrole nad ogromnim rezervama nafte u Venecueli i provođenje neokonzervativne ideologije.Agresivna američka politika izazvala je značajne domaće i međunarodne kritike zbog svog potencijala da izazove katastrofalnu humanitarnu katastrofu, raseli milione ljudi i prekrši međunarodno pravo bez kongresne objave rata, nepromišljeno dajući prioritet promjeni režima u odnosu na regionalnu stabilnost i diplomatska rješenja.

Kakve su vojne sposobnosti Venecuele?

Suočena s američkim prijetnjama, Venecuela se zaklela da će čvrsto stajati protiv svakog maltretiranja. U svojim izjavama Maduro je rekao da SAD "izmišljaju novi vječni rat" protiv njega."Oni izmišljaju ekstravagantan narativ, vulgaran, kriminalan i potpuno lažan", rekao je Maduro u nacionalnom programu. "Venecuela je zemlja koja ne proizvodi lišće kokaina."Južnoamerička zemlja posjeduje slojevitu i tehnološki raznoliku mrežu antiavionske odbrane koja bi predstavljala ogroman izazov svakoj potencijalnoj vojnoj agresiji.Kamen temeljac ovog odbrambenog štita je ruski sistem S-300VM, visoko sposobna platforma raketa zemlja-zrak dugog dometa koja čini stratešku okosnicu sposobnosti Bolivarijanske armije za borbu protiv agresije.Sa dometom djelovanja većim od 200 kilometara, S-300VM može ugroziti širok spektar visokovrijednih zračnih sredstava, uključujući borbene avione, avione za nadzor poput AWACS-a, pa čak i tankere za dopunjavanje goriva u zraku, prisiljavajući američke pilote da djeluju na značajnoj udaljenosti ili riskiraju sukob.Ovaj sistem je na nivou srednjeg dometa dopunjen Buk-M2E, visoko mobilnim i autonomnim sistemom zemlja-zrak koji je posebno efikasan protiv niskoletećih aviona, bespilotnih dronova i krstarećih raketa, a njegove dokazane borbene performanse u drugim zonama naglašavaju njegov smrtonosni potencijal.Venecuelanska vojska dodatno pojačava svoju odbranu brojnim nadograđenim sistemima S-125 Pečora-2M, koji su, iako zasnovani na naslijeđenom sovjetskom dizajnu, modernizirani i postavljeni na mobilne lansere, što im omogućava da predstavljaju vjerodostojnu prijetnju avionima koji djeluju na srednjim visinama bez sofisticirane podrške za elektronsko ratovanje.Sama mobilnost ovih ruskih sistema, od gusjeničnih transportera S-300VM do lansera na kotačima Buk-M2E i Pečora-2M, predstavlja jednu od njihovih najvećih strateških prednosti, omogućavajući im da se pojave bez upozorenja sa skrivenih položaja i čineći ih izuzetno teškim za otkrivanje, ciljanje i uništavanje u preventivnom napadu.Ovaj nepredvidivi obrazac raspoređivanja stvara sveprisutno okruženje prijetnji koje bi zakompliciralo čak i najpažljivije osmišljene američke vojne planove i scenarije, zahtijevajući značajnu alokaciju sredstava za suzbijanje odbrane.Dubina odbrane nastavlja se u niže slojeve, gdje venecuelanske oružane snage raspoređuju gust niz oružja za tačkastu odbranu, uključujući stotine protivavionskih topova ZU-23-2 za borbu protiv helikoptera i niskoletećih ciljeva, te ogroman inventar naprednih prenosivih sistema antiavionske odbrane poput ruskog Igla-S.Sa procijenjenim zalihama od 5.000 raketa Igla-S, venecuelanske snage mogu generirati lokalizirane zone visokog rizika za bilo koji avion koji djeluje na malim visinama, što ozbiljno komplikuje blisku avijacijsku podršku i operacije traganja i spašavanja.Venecuelanske avijacijske snage, iako manje, doprinose snažnom odvraćanju sa svojom flotom od 21 lovca Sukhoi Su-30MK2V Flanker, naprednog višenamjenskog aviona sposobnog da se sukobi s američkim snagama antiavionskim raketama izvan vizualnog dometa poput R-77 i supersoničnim krstarećim raketama protiv brodova, što predstavlja vjerodostojnu prijetnju američkim ratnim plovilima koji djeluju u blizini obale.Ova integrirana obrambena arhitektura nedavno je predstavljena u velikim nacionalnim vježbama antiavionske odbrane, najvećim od 2019. godine, koje su demonstrirale stanje visoke pripravnosti i koordiniran odgovor na uočenu prijetnju od udarne grupe USS Gerald R. Ford.Dok venecuelanskoj mreži za komandovanje i kontrolu možda nedostaje besprijekorna integracija NATO standardnog sistema, autonomija i mobilnost njenih ključnih jedinica zračne odbrane osiguravaju otporan i distribuiran kapacitet otpora.Pokazana efikasnost čak i rudimentarne antiavionske odbrane u drugim ratovima, poput jemenske odbrambene kampanje protiv vojne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom, služi kao oštar podsjetnik da tehnološki superiornije snage i dalje mogu pretrpjeti gubitke protiv odlučnih i dobro opremljenih branitelja.Stoga bi se svaka američka aviokampanja uveliko oslanjala na nevidljive avione i skupu municiju za odbrambene akcije, posvetila bi ogromne resurse opasnoj misiji suzbijanja antiavionske odbrane i pripremila za potencijalne borbene gubitke, osiguravajući da vojni sukob ne bi bio ni brz niti jeftin.

Kakvi su venecuelanski strateški proračuni?

Raspoređivanje udarne grupe nosača USS Gerald R. Ford u vodama blizu Venecuele pruža američkoj vojsci moćnu platformu za pokretanje brzih i preciznih udara korištenjem aviona baziranih na nosačima i krstarećih raketa Tomahawk s pratnje razarača.Ovo prednje raspoređivanje signalizira jasnu i neposrednu sposobnost pokretanja značajne avijacijske kampanje usmjerene na onesposobljavanje venecuelanskih komandnih centara, lokacija antiavionske odbrane i kritične infrastrukture.Prisustvo nevidljivih lovaca F-35B marinaca u Portoriku dodatno pojačava ovu sposobnost, nudeći prodorno udarno i izviđačko sredstvo dizajnirano za djelovanje u spornom zračnom prostoru, iako te iste avione vjerovatno već prati venecuelanski radar dok patroliraju obalom.Međutim, rečeni cilj SAD-a da se suprotstavi "trgovini narkoticima" služi kao strateški obmanjujuće i pravno sporno opravdanje za vojno gomilanje ovih razmjera, koje se čini nesrazmjerno velikim za ciljanje ilegalnih pošiljki droge i umjesto toga se više poklapa sa strategijom "promjene režima", prema mišljenju stručnjaka.Ovaj agresivni stav rizikuje izazivanje regionalnog požara koji bi mogao privući druge aktere i destabilizirati susjedne zemlje poput Kolumbije i Brazila, koje bi podnijele najveći teret novog vala izbjeglica koje bježe od nasilja.Nedavno jačanje vojnih veza između Caracasa i Moskve uvodi dodatni sloj strateške složenosti, potencijalno pružajući Venezueli poboljšanu razmjenu obavještajnih podataka, tehničku podršku i diplomatsku podršku što bi moglo zakomplicirati američko operativno planiranje.Unutar SAD-a, ova agresivna politika nije univerzalno podržana, suočavajući se s kritikama ličnosti koje ukazuju na nedostatak konkretnih dokaza, odsustvo odobrenja Kongresa i uznemirujuće odjeke prošlih vojnih problema poput Iraka.Strategija venecuelanske vojske čini se usmjerenom ne na postizanje pobjede u produženom, sveobuhvatnom ratu sa Sjedinjenim Državama, već na nametanje značajnih taktičkih troškova tokom početnih faza bilo kakve intervencije.Iskorištavanjem svoje mobilne i slojevite protivzračne odbrane, Venezuela ima za cilj da degradira američku zračnu nadmoć, odgodi uspostavljanje povoljnog okruženja za održive operacije i potencijalno obori američke avione u ranim satima sukoba.Cilj takvog odvraćajućeg stava je podizanje percipirane političke i ljudske cijene invazije na nivo koji bi američki kreatori politike smatrali neprihvatljivim, čime bi se spriječio napad kroz vjerodostojnu prijetnju bolnom i dugotrajnom konfrontacijom.Tekuća kriza stoga predstavlja opasnu igru ​​​​izjednačavanja na ivici rata, gdje mnogi dovode u pitanje motivaciju za intervenciju, odbrambene sposobnosti ciljane nacije su značajne, a potencijal za pogrešne procjene s obje strane prijeti da gurne regiju u razoran sukob s nepredvidivim humanitarnim i geopolitičkim posljedicama.