SAHAR

Ponovni izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a nije iznenađujuće pokrenuo dramatičnu eskalaciju tenzija u regiji Zapadne Azije, omogućivši Benjaminu Netanyahuu da intenzivira genocidnu ofanzivu na Gazu.

U eklatantnom kršenju sporazuma o prekidu vatre s Hamasom, izraelski režim je uveo blokadu Gaze, nakon čega je uslijedila obnovljena genocidna agresija na opkoljenu palestinsku teritoriju, ubivši gotovo 500 civila u jednom danu, većinom djece i žena.Jemen, koji je postavio četverodnevni ultimatum tražeći od izraelskog režima da ukine blokadu tokom svetog mjeseca Ramazana, ponovo je potvrdio svoju spremnost da nastavi operacije, ​​nakon što je režim nastavio u okviru svoje nehumane blokade i agresije.Međutim, Trump je bio taj koji je naredio razorne zračne napade na najsiromašniju arapsku zemlju, ubivši desetine civila i izazvavši brzu i snažnu odmazdu Jemenaca.Zatečen uzvratnim napadima na američki nosač aviona i druge ratne brodove u Crvenom moru, novoizabrani republikanski predsjednik, poznat po svojim nepredviđenim primjedbama, izjavio je da će Islamska Republika Iran biti smatrana odgovornom za akcije Jemenaca.Njegova primjedba uslijedila je samo nekoliko dana nakon što je poslao pismo Teheranu. Iako sadržaj pisma ostaje neotkriven, iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči je u rekao da će Washington dobiti odgovor u narednim danima, naglašavajući da Teheran neće pokleknuti pred pritiscima.U svom godišnjem obraćanju u Novruzu (perzijskoj novoj godini), vođa islamske revolucije ajatollah Ali Hamenei ponovo je upozorio novu američku administraciju da ne koristi jezik prijetnji Islamskoj Republici Iran.Naglasio je da Amerikanci moraju razumjeti da ih prijetnje neće odvesti nikuda kada imaju posla s Iranom, dodajući da bi svaka neprijateljska akcija protiv iranske nacije bila dočekana teškim šamarom, što je jasna poruka Trumpu i njegovom ratnohuškačkom kabinetu.Već se šire spekulacije da SAD i njihov cionistički zastupnik u regiji razmišljaju o vojnoj akciji protiv Irana, uprkos upozorenjima Teherana protiv takvog poteza.Vojni stratezi upozoravaju da bi posljedice svake takve pogrešne procjene bile katastrofalne s obzirom na vojnu spremnost i visoke sposobnosti Irana.Sjedinjene Američke Države imaju niz vojnih baza raspoređenih širom regije Zapadne Azije, od Bahreina do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije, Iraka, Jordana i šire.Iran je već pokazao svoju vojnu sposobnost, posebno u preciznosti balističkih raketa, nakon ubistva glavnog komandanta antiterorističkih snaga generala Kasema Sulejmanija u januaru 2020. godine.Uzvratni napad na bazu Ain al-Assad u zapadnom Iraku ponudio je uvid u ogromnu i manje poznatu sposobnost Irana da hirurškom preciznošću pogodi američke ciljeve bilo gdje.Tokom operacija Istinito obećanje 1 i 2, Iran je još jednom pokazao svoju vojnu snagu kada je bio provociran. Desetine iranskih raketa uspješno su probile ​​izraelske odbrambene sisteme i pogodile ciljeve duboko unutar okupiranih teritorija, uključujući Tel Aviv i Haifu.

Otisak američke vojske u zapadnoj Aziji

Sjedinjene Države održavaju značajno vojno prisustvo u zapadnoj Aziji, s brojnim bazama i objektima raspoređenim u više zemalja, a to su Bahrein, Kipar, Irak, Jordan, Kuvajt, okupirana Palestina, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Sirija i UAE.Ove baze služe u različite strateške svrhe, uključujući kontrolu globalnog toka nafte, održavanje uticaja na kritične tačke gušenja, osiguravanje opstanka cionističkog entiteta, pokušaj da se opkoli Iran te pokoravanje Osovine otpora.Krajem prošle godine, američki vojni zvaničnici izvijestili su o približno 40.000 pripadnika vojske u široj regiji, uključujući one na brodovima poput nosača aviona i razarača u regionalnim vodama poput Crvenog mora i Adenskog zaliva.Osim stalnih baza u gore navedenim zemljama, postoje i velike baze u Džibutiju i Turskoj, koje se koriste i za vojne operacije u zapadnoj Aziji.Prema različitim procjenama, u zapadnoj Aziji postoji više od 60 američkih vojnih baza, garnizona ili zajedničkih objekata koji se dugo koriste za destabilizacijske aktivnosti.Dolje dajemo pregled ključnih američkih vojnih baza u regiji zapadne Azije, na osnovu značaja njihove uloge u slučaju američke agresije na Iran, što bi ih učinilo primarnim ciljevima iranske uzvratne operacije.

Zračna baza Al Udeid (Katar)

Zračna baza Al Udeid (AUAB), smještena jugozapadno od Dohe u Kataru, najveća je američka vojna baza u zapadnoj Aziji i ključno središte za zračne operacije širom regije, uključujući Irak i Siriju.Prema nekim izvještajima, američki ratni avioni viđeni su kako se vraćaju u katarsku bazu nakon nedavne zračne agresije na Jemen, u kojoj je ubijeno na desetine civila, uključujući žene i djecu.Za 30 godina operativnog rada u bazu je uloženo nekoliko milijardi dolara. Prostire se na 50 kvadratnih kilometara i sadrži dvije piste i desetine pratećih objekata.Baza, opisana kao kamen temeljac američke vojne strategije u regionu Zapadne Azije, podržava preko 10.000 američkog osoblja i širok spektar aviona, uključujući bombardere, lovce i bespilotne letelice, kao dio 379. zračnog ekspedicionog krila američke ratne avijacije.Osim američke ratne avijacije kao glavnog operatera, u njemu se nalaze i katarske zračne snage, britanska kraljevska ratna avijacija, a povremeno i druge strane snage.Ono što je najvažnije, u njemu se nalazi i prednji štab Centralne komande SAD (CENTCOM), jedne od jedanaest ujedinjenih borbenih komandi američkog Ministarstva odbrane.Iran je od 2019. godine CENTCOM proglasio terorističkom organizacijom, što predstavlja protumjeru na američko uvrštavanje iranskog Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) na njihovu crnu listu.Poslednjih godina, tokom aktivnih misija i porasta regionalnih tenzija, Washington je redovno slao bombardere B-52 Stratofortress i B-1 Lancer u ovu katarsku bazu.Baza se nalazi 275 km od iranskog kopna i može biti gađana svim operativnim iranskim balističkim projektilima, čak i sistemima raketne artiljerije velikog dometa i većinom dostupnih kamikaza dronova.Uz vrlo rijetke izuzetke, hangari baze i drugi objekti uglavnom su napravljeni od montažnih materijala, osjetljivih na raketne napade. AUAB se stoga oslanja na sisteme protuzračne odbrane, prvenstveno Patriot.Krajem prošle godine, usred američkih prijetnji nakon iranskog uzvratnog napada na cionistički entitet, najviši katarski zvaničnici najavili su da neće dozvoliti da se ova baza koristi za agresiju na susjedne zemlje.

Zračna baza Al Dafra (UAE)

Američka vojska održava značajno prisustvo u UAE, sa mnogim poznatim i nepoznatim bazama. Jedna od njih široko priznata i dokumentovana je zračna baza Al Dafra (ADAB).UAE su bivši američki generali prozvali 'Mala Sparta' zbog strateške vrijednosti koje donose SAD-u.Zračna baza Al Dafra, smještena južno od Abu Dabija, glavna je baza američke ratne avijacije u kojoj se nalaze napredni borbeni avioni, dronovi za nadzor, obavještajne letjelice i tankeri za punjenje gorivom.Datira iz 1990-ih, podržava američke vojne operacije u Perzijskom zalivu i šire, pružajući zračnu podršku i obavještajne sposobnosti. Bazu koriste i zračne snage UAE i francuska ratna avijacija.ADAB je dom 380. vazdušnog ekspedicionog krila američke ratne avijacije, sa oko 5000 aktivnih vojnih lica, a njegova primarna misija je zračno punjenje gorivom te špijuniranje, nadzor i izviđanje na velikim visinama po svim vremenskim prilikama.Baza je godinama igrala značajnu ulogu u američkim agresijama u Afganistanu, Iraku i Siriji, a danas se u velikoj mjeri koristi za špijunske aktivnosti protiv Irana i njegovih saveznika.Pored lovaca F-22 Raptor, u bazi se nalaze i izviđački avioni Lockheed U-2, Boeing E-3 Sentry AWACS i RQ-4 Global Hawk za nadzor, čije su aktivnosti redovne duž iranskih voda u Perzijskom zalivu.Također sadrži i F-35A Lightning II (prvi put raspoređen u aprilu 2019), F-15C Eagle, F-15E Strike Eagle, KC-10 Extendere i MQ-9 Reaper bespilotne letjelice. Baza ima dvije piste, svaka dugačka 12.011 stopa.Jedan od dronova poletio je iz ove baze 2019. godine i izvodio neprijateljske aktivnosti u iranskom zračnom prostoru iznad Hormuškog prolaza, nakon čega je oboren iranskim sistemom 3 hordad.Slično kao AUAB u Kataru, ADAB se nalazi 250 km od iranske teritorije i izložen je širokom arsenalu projektila i dronova, koji lako mogu izbjeći Patriot i THAAD sisteme protuzračne odbrane.Još jedna američka vojna baza u UAE je velika luka Džabel Ali u Dubaiju, kritično logističko središte za američku mornaricu koje ugošćuje više posjeta brodova američke mornarice nego bilo koja druga luka izvan teritorije SAD-a, podržavajući petu flotu u Bahreinu.Luka i aerodrom Fudžaira na istočnoj obali u blizini Hormuškog prolaza su također važne baze. Služe kao logistička tačka za brodove američke mornarice i ima iznajmljene objekte za strateške izviđačke avione (npr. Lockheed U-2) i avione za punjenje gorivom.Aerodrom Ras Al Haima je još jedna američka vojna baza u UAE, koja se često koristi za taktičku avijaciju i izviđačke operacije.

Mornarička baza Bahrein

Američka vojska održava možda najaktivnije vojno prisustvo u Bahreinu, gdje se nalazi američka peta flota koja se intenzivno koristi za neprijateljske operacije u regiji i šire.Mornarička baza Bahrein (ili NSA Bahrein), smještena u Manami, služi kao sjedište Centralne komande američkih pomorskih snaga (NAVCENT) i pete flote SAD.Zona odgovornosti pete flote SAD uključuje Perzijski zaliv, Crveno more, Arapsko more i sjeverozapadne dijelove Indijskog okeana, pri čemu je NSA Bahrein glavno središte za niz pomorskih aktivnosti protiv zemalja u regiji.Osnovana na mjestu bivše baze britanske kraljevske mornarice pod nazivom HMS Jufair, američka mornarica je preuzela postrojenje NSA 1971. godine, a danas podržava preko 9.000 vojnog osoblja, zaposlenika američkog Ministarstva odbrane, kao i preko 100 zakupničkih komandi.Standardni sastav ove flote uključuje jednu ili dvije aktivne udarne grupe nosača, ali je vrhunac dosegao tokom agresije na Irak kada je pod njenom komandom bilo pet nosača aviona USN i amfibijskih jurišnih brodova.Zajedno sa AUAB-om kao sjedištem CENTCOM-a i ADAB-om kao obavještajnim središtem, NSA Bahrein bi bila prirodna meta u slučaju bilo kakve američke vojne avanture protiv Irana.Američka mornarica je okosnica američke vojne dominacije u regiji i očekuje se da bi flota igrala primarnu ulogu, posebno zbog vjerovatnog odbijanja lokalnih arapskih vlada da obezbjede kopnene baze za neprijateljske operacije.Smještena 200 km od iranske teritorije, pomorska baza bi mogla biti gađana istim arsenalom kao u prethodna dva slučaja, a njeni ratni brodovi na moru nizom antibrodskog naoružanja.Iako je američka mornarica respektabilan protivnik u ofanzivnom i defanzivnom smislu, u Perzijskom zalivu ne može se mjeriti s iranskim kolosalnim arsenalom sofisticiranih antibrodskih projektila.Iranski vojni zvaničnici su više puta naglašavali da američki nosači aviona više ne predstavljaju prijetnju kao u prvim godinama Islamske Republike, već priliku za odmazdu.Druge američke vojne baze u Bahreinu uključuju aerodrom Muharak koji se nalazi u blizini međunarodnog aerodroma u Bahreinu, a kojim upravlja američka mornarica za logističke operacije, uključujući transport vojnih zaliha i osoblja.Pomorski regionalni ugovorni centar (NRCC) Bahrein je još jedan američki vojni objekat u Bahreinu koji funkcionira kao centralno čvorište za logističku podršku američkim vojnim operacijama širom Afrike, Evrope i zapadne Azije.

Radarski centar Dimona (okupirana Palestina)

Radarski centar Dimona nalazi se u blizini istoimenog grada i tajnog nuklearnog postrojenja na okupiranim palestinskim teritorijama, a njime upravljaju Sjedinjene Države.Sastoji se od AN/TPY-2 X-pojasnih antenskih nizova koje je izradio Raytheon i dva radarska tornja visoka 400 metara, najviša na svijetu, dizajniranih za otkrivanje i praćenje balističkih projektila na udaljenosti do 2400 kilometara, uključujući veći dio iranskog zračnog prostora.Objekat je izgrađen 2008. godine s primarnom svrhom praćenja iranskih balističkih aktivnosti, ali nije pomogao izraelskom režimu tokom dvije iranske odmazde prošle godine.Radari u ovom objektu nesumnjivo bi se koristili u bilo kakvom direktnom sukobu SAD-a s Iranom, što bi ih činilo potencijalnim ciljevima za iranske balističke rakete srednjeg dometa.Još jedan značajan američki objekat u cionističkom entitetu je SIGINT baza Ofrit na planini Scopus u okupiranom Istočnom Kudsu, koju zajedno koriste Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) i izraelske obavještajne agencije.Srodni američko-britanski objekti ELINT, COMINT i MASINT također se nalaze na Kipru, na istoj udaljenosti od Irana kao i okupirane palestinske teritorije.

Mornaričko-avijacijska baza Diego Garcia

Mornaričko-avijacijska baza Diego Garcia (NSF) je vojna baza kojom zajednički upravljaju Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD na atolu Diego Garcia u Indijskom okeanu pod britanskom upravom.Stratešku bazu izgradili su 1970-ih Britanci, nakon etničkog čišćenja preko 2000 autohtonih stanovnika, a kasnije su je značajno nadogradili američka mornarica i ratna avijacija.Glavni motiv američkog angažmana bila je Islamska revolucija u Iranu, uzdrmavši njihove planove za potpunu dominaciju nad Perzijskim zalivom i kontrolom svjetskog protoka izvoza nafte.Washington je stoga potrošio stotine miliona dolara na zračnu bazu, postrojenja za teške bombardere, hangare, zgrade za održavanje, dubokovodni mol, sidrišta i lučke objekte.Atolska baza je dom za oko 4000 vojnog osoblja i izvođača, od kojih su velika većina Amerikanci, dok Britanaca ima tek nekoliko desetina.Udomljavajući bombardere B-1 Lancer, B-2 Spirit i B-52 Stratofortress, NSF Diego Garcia je značajna kao bombarderska baza koja pokriva velika područja Afrike, Azije i Okeanije sa relativno bezbjedne udaljenosti.B-2 Spirit, bombarder velikog dometa, nosivosti i naprednih stelt karakteristika, često se navodi kao idealna platforma za napad teškim bombama na iranske podzemne objekte.U takvom scenariju, bombarder bi sigurno poletio iz NSF Diego Garcia, čineći bazu udaljenu 3800 km metom za iranske operacije odmazde.Iran posjeduje adekvatno oružje za takav napad sa svog kopna, kao što su novije verzije projektila Horamšahr koje imaju adekvatan domet, ili kamikaza dron Šahed-136B s dometom od 4000 km.Postoji i mogućnost lansiranja drugih bespilotnih letjelica i balističkih raketa, nešto manjeg dometa od navedenih, sa raznih iranskih plovila.

Ostale baze

Druge američke vojne baze u regionu također mogu biti meta, ovisno o njihovoj umiješanosti u provokativne i neprijateljske akcije protiv Irana, iako je to manje vjerovatno nego kod gore navedenih baza.Iskustvo s iranskim uzvratnim napadima posljednjih godina ukazuje da su mete bili vojni ili obavještajni objekti koji su prethodno bili uključeni u neprijateljske akcije protiv Teherana.Među ostalim potencijalnim bazama je i Kamp Arifdžan, južno od Kuvajta, ogromna instalacija američke vojske koja se proteže na oko 100 kvadratnih kilometara i u kojoj je smješteno 9000 ljudi, međutim, nema ni najmanjih naznaka da bi kopnene snage učestvovale u sukobu s Iranom.Zračne baze Ahmad Al Džaber i Ali Al Salem, obje također u Kuvajtu, ugošćuju 332. odnosno 386. zračna ekspediciona krila američkih zračnih snaga, a zračna baza Prince Sultan u blizini Al Hardže u Saudijskoj Arabiji domaćin je 378. zračnog ekspedicionog krila.Ove baze, posebno potonja sa bombarderima B-1 Lancer, lovcima F-22 Raptor i raketnim baterijama Patriot, vjerovatniji su kandidati za uključivanje u sukob, a time i potencijalne mete Irana.Zračna baza Sumrait u Omanu i zrakoplovna baza Muvafak Salti u Jordanu su nešto manje važne, iako se ova druga posljednjih godina ubrzano razvija sa svrhom zaštite izraelskog režima.Tokom prošlogodišnjih iranskih osvetničkih udara na cionistički entitet, SAD su u ovu bazu rasporedile eskadrilu F-15 sa zadatkom obaranja iranskih dronova.Muvafak Salti danas je važno obavještajno, nadzorno i izviđačko (ISR) središte, za koje su raspoređene bespilotne letjelice MQ-9 Reaper, a vjerovatno će biti zaštićen sistemom PVO Patriot.Konačno, postoji nekoliko manjih američkih baza u Iraku i Siriji koje su česte mete islamskog otpora u Iraku zbog neprijateljskih aktivnosti protiv Osovine otpora.