SAHAR

Tokom vojnih vježbi Pajambar-e Azam 19 (Veliki Poslanik 19), iranske oružane snage su prikazale i testirale najsavremeniju lutajuću municiju, naglašavajući iskorak u vojnim sposobnostima.

U jednom od vojnih objekata, medijima je uz poznate borbene bespilotne letjelice i precizno navođene rakete službeno predstavljena  i lutajuća  municija Rezvan.

U isto vrijeme, lutajuća municija Rad je podvrgnuta testiranju u zapadnoj pokrajini Kermanšah. Samo nekoliko dana kasnije, iranska vojska je najavila isporuku nove flote od 1000 dronova domaće proizvodnje.

Ove napredne bespilotne letjelice imaju sposobnost izbjegavanja radara i mogu gađati ciljeve udaljene više od 2000 kilometara, dodatno učvršćujući rastuću odbrambenu sposobnost Irana.

Što je lutajuća municija?

Lutajuća municija, kategorija potrošnih dronova opremljenih ugrađenim bojevim glavama, dizajnirana je da "luta" iznad ciljanog područja, strpljivo čekajući savršeni trenutak za udar na metu.

Često se nazivaju i kao dronovi samoubice, kamikaze ili dronovi za jednosmjerni napad (OWA), ali lutajuća municija zapravo se razlikuje od tih osnovnih modela.

Za razliku od unaprijed programiranih kamikaza koje funkcioniraju kao mini krstareće rakete, lutajuća municija može promijeniti svoju misiju usred leta ili se čak vratiti u bazu ako nijedna meta nije otkrivena.

Opremljena sofisticiranim senzorima, preciznim sistemima za navođenje i raznovrsnim bojevim glavama, lutajuća municija može precizno pretraživati, identificirati, pratiti i pogađati statične i mobilne mete.

Ovisno o njihovom modelu i dizajnu, mogu lebdjeti nekoliko minuta ili čak sati, uz pretragu cilja čime može da ili upravlja zemaljski operater koristeći snimke u realnom vremenu, ili autonomno bez ljudske intervencije.

Kompaktna, prenosiva i laka za raspoređivanje, lutajuća municija izuzetno je komplikovana za otkrivanje i presretanje, što je čini moćnim oruđem za osakaćivanje neprijateljskih snaga i morala.

Posljednjih godina, dronovi ovog tipa doživjeli su porast u upotrebi, potražnji i tehnološkom razvoju, postajući isplativa i pouzdana alternativa tradicionalnim skupim platformama.

Rusko-ukrajinski rat naglasio je njihovu svestranost, s dugometnom municijom koja je pogodila mete udaljene stotinama kilometara i taktičkim varijantama koje su preoblikovale borbe na liniji fronta.

Unatoč njihovoj sve većoj važnosti, ne postoji pouzdana obrana od lutajuće municije, posebno na taktičkom bojnom polju. Postojeće protumjere su skupe, ograničene u dostupnosti i često nepouzdane.

Evolucija lutajuće municije se nastavlja, uključujući vrhunska dostignuća kao što su poboljšani senzori, mogućnosti navođenja umjetnom inteligencijom, otpornost na ometanje, tiši i efikasniji motori, aerodinamički dizajn za besprijekoran let i agilna obrušavanja, itd.

Ove inovacije nastavljaju da učvršćuju reputaciju oružja koje mijenja igru ​​u modernom ratovanju.

Koje su karakteristike Rada i Rezvana?

Iranski vojni izvori otkrili su nazive, fotografije i snimke sistema lutajuće municije Rad i Rezvan, iako su tehničke specifikacije i dalje oskudne.

Snimak testa Rada prvi put je prikazan u februaru prošle godine, tada kao neimenovanog oružja, dok je njegov naziv otkriveno posljednjih dana.

Prošlog aprila, na osnovu sličnosti sa ruskim sistemom Lancet, iranski mediji procijenili su trajanje leta od 30 do 60 minuta, domet od 40 kilometara i bojevu glavu od 3 do 6 kilograma.

S druge strane, Rezvan je debitovao tek ovog januara kada je prikazana samo njegova prednja polovina, vireći iz cilindričnog lansera.

Sa objavljenim dometom od 20 kilometara i trajanjem leta od 20 minuta, klasificiran je kao taktički dron kratkog dometa.

Oba imaju krila X-oblika za poboljšanu manevarsku sposobnost tokom obrušavanja, ali se razlikuju u metodama lansiranja.

Rad koristi potisnik i lansira se sa stativa, što ga razlikuje od ruskih sistema Lancet i Scalpel lansiranih katapultom, a usto imaju i drugačiju konfiguraciju krila.

Rad ima četiri fiksna uzgonska krila i četiri manja repna stabilizatora, ručno montirana prije lansiranja. Nasuprot tome, Rezvan ima sklopiva krila koja se otvaraju usred lansiranja.

Ne zna se kakve repne stabilizatore ima Rezvan jer postoje konfiguracije bez njih, poput ruskog Izdelije-53, niti kakav pogon koristi, ali najvjerovatnije se radi o propeleru.

Također, s obzirom na gore spomenuti domet, očekuje se da će imati elektromotor koji je znatno tiši od klipnog motora na gorivo, što ga čini većim iznenađenjem za neprijatelja prilikom obrušavanja.

Rad i Rezvan imaju sličnu rotirajuću sferu s kamerama i senzorima smještenim u donjoj polovici nosa, što ih razlikuje od sličnih stranih dronova.

Jedna značajna razlika prošlogodišnjeg i nedavno lansiranog Rada je ta što potonji model ima antenu montirano okomito na trup.

Obje lutajuće municije razvili su vojni stručnjaci Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) u saradnji sa domaćim tehnološkim kompanijama.

Rad i Rezvan su idealna taktička oprema za zaštitu iranskih granica u planinskim područjima, posebno na sjeverozapadu i jugoistoku gdje djeluju terorističke grupe koje podržavaju neprijateljske strane zemlje.

Posljednjih godina ove grupe su, dobro poznavajući lokalnu geografiju, pokušavale da svoje diverzantske timove dovedu unutar zemlje i u većini slučajeva su razbijene u zasjedama.

Najnoviji sistemi lutajuće municije pružaju efikasniji način za suočavanje sa takvim terorističkim i diverzantskim grupama na sigurnim udaljenostima, bez straha od ljudskih žrtava.

Koji su slični iranski i strani sistemi?

IRGC je u posljednjih nekoliko godina uložio velika sredstva u razvoj lutajuće municije, a niz naprednih sistema korišten je u raznim vojnim vježbama širom Irana.

Šahed-131, Šahed-136, Šahed-238 i Omid spadaju u kategoriju lutajuće municije, ali se po mnogo čemu razlikuju od taktičkog Rada i Rezvana jer koriste benzinske motore, imaju delta oblik krila, veliki domet (1000 do 2500 km) i namijenjeni su za strateške ciljeve.

Potonja kategorija također uključuje Ababil-2, Rad-85, Araš-1 i Araš-2, dizajne s cilindričnim trupom i tupim nosom, s različitim konfiguracijama krila i stabilizatora.

Manji taktički dronovi slični Radu i Rezvanu su Šahin-1, Meradž-521 i Sina, svi lansirani iz cijevi i sa sklopivim krilima i stabilizatorima.

Djelomične sličnosti postoje i sa projektilom 358, iranskom lutajućom municijom namijenjenom traženju i uništavanju zračnih ciljeva.

Od stranih dronova, najsličniji po dizajnu X-krila su ruski dronovi Lancet, Scalpel i Izdelije-53, njemački HX-2 i neimenovana sjevernokorejska letjelica.

Mediji cionističkog režima tvrdili su da je Rezvan navodna "kopija" njihove lutajuće municije tipa Hero, međutim, postoje značajne razlike u detaljima dizajna, uključujući trup, rotirajuću sferu, krila, cijevi, itd.

Taktička municija lansirana iz cijevi ima više ograničenja i svedena je na nekoliko osnovnih dizajna, tako da nema puno prostora za radikalne nove forme.

Također nema dokaza da Rezvan nije stariji od navodnih "uzora" i da nije je razvijen dosta ranije, kao što je bio slučaj sa brojnim drugim sistemima poput drona Šahed-136 i projektila 358 koji su javno predstavljeni godinama nakon prvih zapažanja.