SAHAR

Bernard-Henri Lévy, samoproglašeni "filozof", stekao je notornost kao pristalica kontroverznih stvari i nelegitimnih entiteta, ponajprije izraelskog režima.

Nedavno je ponovo potvrdio ozloglašenost kada je skočio u odbranu ratnih zločinaca u Tel Avivu nakon što je Međunarodni krivični sud (MKS) izdao naloge za hapšenje protiv njih zbog tekućeg genocida u Gazi.

Lažno predstavljen u zapadnim i izraelskim medijima kao "intelektualac", "filozof" i "mirovni aktivista", Lévyjeve riječi i postupci ilustriraju da je zapravo PR agent izraelske okupacije.

Iako je optužnica MKS-a protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra vojnih poslova Yoava Gallanta zbog njihove uloge u ratnim zločinima režima protiv palestinskih civila u Gazi naširoko pozdravljena, taj potez je frustrirao cioniste i njihove apologete.

Među njima je i Lévy, francuski državljanin i cionista u duši, koji je svoje razočarenje izrazio na X (bivši Twitter) i drugim društvenim mrežama na kojima ga prate stotine hiljada ljudi.

Na X-u je 22. novembra kritizirao haški sud zbog navodnog "iskrivljavanja međunarodnog prava" i "unakazivanja plemenite ideje međunarodne pravde".

Slične opaske objavio je na Facebooku i Instagramu, gdje je napisao da je optužnica MKS-a "sramotna" i "nečasna", te da se isto odnosi i na nazivanje izraelskih zločina u Gazi genocidom.

Lévy je žestoko negirao da se u Gazi dešava genocid, nazivajući to "lažnim, moralno okrutnim i perverznom inverzijom", linkajući pritom svoj osvrt na američki konzervativni sajt  The New York Sun.

U članku je anahrono tvrdio da je upotreba "genocida" za izraelsku kampanju istrebljenja "uvreda za stvarne žrtve genocida", odnosno za žrtve nacizma prije 82 godine.

25. novembra ponovo je na X-u branio genocid cionističkog režima u Gazi i osudio MKS zbog izdavanja naloga za hapšenje Netanyahua.

"MKS u Hagu je nadležan samo za zemlje sa neuspješnim pravosudnim sistemima, koje nisu u mogućnosti same suditi lošim postupcima svojih lidera", napisao je.

Sud je, kako je požurio da ustvrdi, "stvoren za zemlje poput Rusije, Kine, Irana, Nigerije", dodajući da "nema jurisdikciju nad sićušnim, ali demokratskim Izraelom".

"Ovaj mandat, drugim riječima, nema smisla. Netanyahu ne može, ni pod kojim okolnostima, biti uhapšen. Oni koji tvrde drugačije jednostavno nemaju razumijevanja za međunarodno pravo", rekao je Lévy.

Lévyjevi ispadi naišli su na široke kritike zbog pristrasnosti, zamagljivanja, kontradiktornosti, licemjerja i dvostrukih standarda, posebno pošto je ranije pozdravio nalog MKS-a za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina u martu prošle godine.

U svom tvitu 17. marta 2023. godine, francuski "filozof" opisao je optužnicu protiv aktuelnog ruskog predsjednika kao "odličnu vijest, eklatantnu istinu i pravdu".

"Međunarodni krivični sud izdao je nalog za hapšenje Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove zbog deportacije ukrajinske dece. Istina je očigledna. Pravda će pobediti", napisao je tada.

Dugogodišnji cionista

Lévyjeva najnovija procionistička retorika i nedosljednosti nisu ništa novo, već nastavak njegove beskompromisne apologetike u korist izraelskog režima.

Krajem pretprošlog mjeseca objavio je i knjigu "Izrael sam samcat" u kojoj je tvrdio da režim u Tel Avivu, kojeg otvoreno i bez stida podržavaju Sjedinjene Države i evropske zemlje, kao što naslov sugerira, zapravo stoji "sam".

Osovinu otpora je dehumanizirajući nazvao "barbarima", uz klasične klišeje da anticionizam predstavlja "antisemitizam" i da se cionistički entitet "bori za cijeli kolektivni Zapad".

Lévyjeve izjave medijima i na društvenim mrežama također su prožete tako izokrenutim tumačenjima, a samo u posljednjih nekoliko sedmica koristio ih je da opravda sve najekstremnije poteze Netanyahuove vlade.

U saradnji sa uticajnom cionističkom organizacijom B'nai B'rith International, redovno učestvuje na pro-izraelskim konferencijama u Parizu, braneći izraelske genocidne akcije protiv Palestinaca u Gazi i Libanaca u Libanu.

Unatoč globalnom negodovanju, pozdravio je izraelsku zabranu aktivnosti UNRWA-e, UN-ove agencije za palestinske izbjeglice o čijoj pomoći ovise milioni civila, dovodeći u pitanje humanitarni karakter te organizacije.

Podržao je i izraelsku agresiju na Iran i Liban, tvrdeći da oni "ne napadaju, već oslobađaju Liban", dodajući da su oni koji to ne razumiju "izgubili svaki moralni i politički kompas".

Prema dostupnim dokazima, u posljednjih četvrt vijeka Lévy je bio poznat kao žestoki zagovornik agresivne izraelske, američke i francuske vanjske politike, opravdavajući sve njihove ratove, kao i sve njihove proksije u brojnim sukobima.

Izraelske agresije često je pravdao klišeom "najmoralnije vojske na svijetu", što je zapravo ponavljanje izjava Ariela Sharona iz 2004. godine, kao i čestom režimskom demagogijom o "jedinoj demokratiji u regionu".

Istu izlizanu floskulu o "demokratiji" Lévy je koristio da veliča sve teroriste koje podržavaju gore spomenute zapadne sile.

Dio propagandne kampanje

Iako Lévy ima običaj braniti svoju podršku cionizmu takozvanim "političkim svjetonazorima", stručnjaci i istraživački novinari godinama ukazuju na njegovu direktnu saradnju sa vrhom izraelskog režima.

Rođen je u jevrejskoj cionističkoj porodici i kao tinejdžer je posjećivao palestinske okupirane teritorije, ali je njegov snažniji politički angažman počeo početkom ovog vijeka, paralelno s tadašnjim američkim neokonsko-cionističkim imperijalnim ambicijama.

Lévyja često stavljaju u kontekst takozvanih "liberalnih jastrebova", grupe javnih ličnosti, često bivših marksista i deklariranih liberala, koji su ironično opravdavali zapadne vojne agresije "humanitarnim" argumentima.

Njihovo iznenadno pojavljivanje u masovnim medijima i javnom prostoru nije bilo spontano, već dio organizirane propagandne kampanje s ciljem pridobijanja zapadnog javnog mnijenja sa svih strana političkog spektra.

Lévy je tako brendiran kao "mislilac, intelektualac ili filozof", iako je kratko radio kao predavač i nije proizveo nikakav značajniji filozofski rad ili ideje, niti ga savremeni filozofi tretiraju kao ozbiljnog mislioca.

U stvari, bio je naširoko kritiziran i ismijavan u filozofskim krugovima jer je citirao Jean-Baptistea Botula, inače izmišljenu ličnost, što sugerira da nema ni elementarno poznavanje filozofije ili da su mu potpisane radove pisali drugi.

Politički filozof Perry Anderson nazvao je Lévyjevu popularnost "bizarnom" i sunovratom nacionalnih standarda ukusa i inteligencije u javnoj sferi Francuske.

Francuski istraživački novinari Jade Lindgaard i Xavier De La Porte, u koautorskoj knjizi analizirajući njegove riječi i djela, nazvali su ga "pseudofilozofom, prevarantom i asom postmodernog agitpropa".

Dvojac navodi da on vješto kamuflira svoj cionizam i da je izmislio diskurs koji zajedno pruža i propagandu i antipropagandu istoj, izmičući kritikama i onemogućujući napade na njega.

Na primjer, tvrdio je da podržava stvaranje palestinske države, ali je podržavao sve izraelske poteze i politike koje su pokušavale spriječiti da se to dogodi.

Nezvanični glasnogovornik IOF-a

Lévy je dugogodišnji zagovornik izraelske vojske (IOF) i aktivno je učestvovao u režimskoj propagandnoj kampanji kako bi se oprali njegovi genocidni zločini i poboljšao javni imidž.

Ova saradnja započela je 2002. godine tokom Druge intifade kada je u pratnji vojnika Oliviera Rafowicza i uz dozvolu izraelskog režima posjetio njihove vojne kasarne, hvalivši ih zapadnim medijima.

U njegovoj pratnji, Lévy je ponovo posjetio ratište 2006. godine tokom izraelske agresije na Liban, predstavljajući Rafowicza kao običnog vojnika i stručnjaka za situaciju na terenu.

U stvarnosti, Rafowicz je bio portparol IOF-a za strane medije, rođen je u Francuskoj i savršeno govori francuski, a bio je zvanično zadužen za PR odnose sa francuskim novinarima.

Tokom uredno koreografirane turneje, Lévy je posjetio i ministra vojnih poslova Amira Peretza, ministra vanjskih poslova Tzipi Livni i bivšeg premijera Shimona Peresa, ali nije razgovarao ni s jednim izraelskim protivnikom rata, nijednom palestinskom izbjeglicom niti ikim iz Libana.

Levy je još jednom, 2009. godine, izvještavao o izraelskoj agresiji na Gazu, tvrdeći stranim medijima da je ušao u grad Gazu i da nije bilo znakova razaranja.

Implicitna poruka bila je da izraelsko granatiranje nije bilo tako destruktivno kako se tvrdi u medijima, ali su njegove tvrdnje brzo razotkrivene kao laž jer nije posjetio Gazu, već Abasan al-Saghiru, pogranični grad udaljen 20 km.

Za razliku od stranih novinara, Lévyju nije uskraćena posjeta vojsci, što uz manipulativne izjave u medijima dokazuje da se radilo o još jednom režimskom PR potezu.

Ovog puta imao je direktan pristup najvišim zvaničnicima izraelske vojske i režima, uključujući premijera Ehuda Olmerta, ministra vojnih poslova Ehuda Baraka i Yuval Diskin, direktora Shin Beta, izraelske interne vojne obavještajne agencije.

Tokom svih ovih ekskurzija, Lévy je stranim medijima plasirao režimsku PR mantru o "najmoralnijoj vojsci na svijetu", a izraelski univerziteti su mu za te propagandne aktivnosti dodijelili dva počasna doktorata.

Svoju ulogu izraelskog operativca na terenu nastavio je i kasnije tokom protesta Arapskog proljeća, kada se sastao s militantima u Libiji i Siriji, tvrdeći medijima da su spremni priznati izraelski režim i uspostaviti bilateralne diplomatske odnose.