PRISTUP I MJERE IRANA U ODNOSU NA SIRIJU
Od subote navečer tok događaja u Siriji kreće se munjevitom brzinom, do te mjere da je brz tok događaja u Siriji praktički onemogućio svakom promatraču i analitičaru mogućnost bilo kakve analize, procjene i predviđanja nadolazećih događaja.
Međutim, i do ove tačke, postoje mnoga temeljna i ključna pitanja o razlogu ili razlozima za brzi proces dešavanja u Siriji. U tolikoj mjeri da smo u periodu manjem od 10 dana svjedočili padu gradova jednog za drugim, zauzimanju Damaska i na kraju odlasku Bašara Asada. Ako se radi o projektu izvana, koje se dimenzije i prisustvo kojih aktera mogu zamisliti za taj projekt? Što je najvažnije, kakva će država biti Sirija nakon Asada i kakva će biti uloga i položaj Irana u novoj Siriji?
Teoretičari su nedostatak strateške dubine vlade Bašara Asada među sirijskim narodom smatrali najvažnijim faktorom pada i sloma baasističkog režima u Siriji; s druge strane, trenutno način ulaska Asadovih protivnika u Damask i izjave Abu Muhammeda Džolanija, lidera grupe Tahrir ol-Šam, ukazuju na racionalan proces prijenosa moći i na višestruka i složena gledišta regionalnih i međunarodnih aktera kad je riječ o prijenosu moći.
Sa svime time, ne može se lako predvidjeti kako će izgledati Sirija nakon Asada, jer su dešavanja u toj zemlji u fazi tranzicije, međutim, prvi znakovi prijenosa moći razlog su za zabrinutost. Trenutno je najveći izazov za Damask Abu Muhammed Džolani, koji će ozbiljno motriti na Ankaru, a potom početak kurdskog pitanja, dok će u nastavku pitanje alevita biti novi izazov Sirije nakon Bašara Assada.
