SAHAR

SaharTV - Ako stvari budu išle po planu, koraci usmjereni na obnavljanje diplomatskih veza između Irana i Saudijske Arabije otvorit će put ponovnom otvaranju diplomatskih i konzularnih predstavništava u dvije zemlje najkasnije do 9. maja. Šta se krije iza prihvatanja Irana, Jemena i Sirije od strane Rijada i koji su mogući politički izazovi?

Saudijska delegacija bila je u Iranu kako bi postavila temelje za ponovno otvaranje ambasade Kraljevine u Teheranu i njenog konzulata u Mašhadu. Iran također radi na otvaranju svoje ambasade u Rijadu i svog generalnog konzulata u Džedi uoči predstojeće sezone hadža.

U međuvremenu, stvara se atmosfera za obnovu diplomatskih odnosa između Irana i Bahreina. Što se tiče ostatka Zaljevske regije, Iran održava diplomatske odnose i ima ambasadore raspoređe u brojnim zemljama, uključujući Kuvajt, UAE, Oman i Katar.

Ukratko, pozitivni efekti saudijsko-iranskog sporazuma o zbližavanju odjekuju širom regiona. Jedini izuzetak je Izrael. Tel Aviv odmjerava moguće posljedice ovakvog razvoja događaja na njegove planove za formiranje regionalnog saveza protiv Irana pod krinkom normalizacije odnosa s arapskim zemljama.

Sjedinjene Države su također uznemirene tim diplomatskim prodorom, pogotovo jer je sporazum sklopljen izvan američkog plašta. Umjesto toga, Kina je bila ta koja je posredovala u dogovoru i učvrstila položaj mirotvorca i političkog aktera na Bliskom istoku.

 

Motivi Saudijske Arabije

 

U proteklih nekoliko dana i nedugo nakon potpisivanja sporazuma u Pekingu, Saudijska Arabija je poduzela niz značajno ubrzanih koraka.

Saudijska delegacija sletjela je u Sanu tražeći politički izlaz iz rata u Jemenu, sirijski ministar vanjskih poslova posjetio je Rijad na poziv Kraljevine prvi put od 2011. godine u okviru razgovora o povratku Sirije u Arapsku ligu, a delegacija palestinskog Hamasa posjetila je Saudijsku Arabiju nakon godina antagonizma između dvije strane. Iako posjeta Hamasa može imati vjersku dimenziju, njena politička komponenta je vrlo očigledna.

Navedeni događaji su povezani s pozitivnom atmosferom koju je stvorio iransko-saudijski sporazum u širem regionu.

Nadalje, ovi događaji se odvijaju bez uzimanja u obzir Washingtona, koji se protivi, na primjer, bilo kakvom arapskom pomirenju sa Sirijom i bilo kakvom kineskom uključivanju u regionalne poslove koji Pekingu omogućavaju da se učvrsti u tom regionu.

 

Pozadina nove saudijske politike može se objasniti na sljedeći način:

 

- Saudijska Arabija teži da se fokusira na postizanje ekonomske vizije 2030. o kojoj sanja njen prijestolonasljednik Bin Salman. Ekonomija i privlačenje stranih investicija zahtijevaju stabilnost, a stalne konfrontacije u regionu ne olakšavaju ovu viziju.

- Osam godina nakon početka rata u Jemenu, saudijski uspjesi su bili skromni, a možda i razočaravajući. To je pogoršano raspadom u redovima njegovih jemenskih saveznika i neslaganjima sa UAE, koji podržavaju secesiju juga.

- Saudijska Arabija je duboko ogorčena što joj nisu date ono što smatra „američkim sigurnosnim garancijama“ koje obavezuju Sjedinjene Države da djeluju u odbrani Saudijske Arabije u slučaju bilo kakvog sigurnosnog izazova.

Napad na naftna postrojenja Abqaiq u Saudijskoj Arabiji u septembru 2019. i nemogućnost Washingtona da učini bilo šta u vezi s tim podstakli su sumnje Rijada o američkoj moći, posebno usred američkog zaokreta ka istočnoj Aziji.

- Jačanje ekonomskih, naftnih i drugih veza između Saudijske Arabije, Rusije i Kine doprinijelo je stvaranju divergencije između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država, u svjetlu pokušaja Washingtona da nametne ograničenja tim vezama. To se pozitivno odrazilo na odnose između Rijada i Teherana, posebno u svjetlu približavanja Kini i muslimanskim i susjednim zemaljama.

- Iranske prijetnje uzvratnim odgovorom na miješanje Saudijske Arabije u događaje koji su se dogodili u Iranu prošle jeseni izazvale su nastavak saudijsko-iranskih pregovora. Rijad je ubrzao korake ka nagodbi s Iranom nakon kratkog usporavanja pregovora.

 

Iranski motivi

 

Motivi Irana za približavanje Saudijskoj Arabiji mogu se sažeti na sljedeći način:

- Iran već dugo nastoji da uspostavi dobre odnose sa Saudijskom Arabijom, uz obrazloženje da bi to lišilo SAD i Izrael karte „straha od iranske prijetnje". Odbijanje je dolazilo iz Rijada, koji je nametao preduslove za normalizaciju odnosa sa Iranom.

Umjesto da nastavi da snosi visoku cijenu borbe protiv iranskog utjecaja u regiji, Saudijska Arabija je sada shvatila da razmjena sigurnosnih garancija i ekonomskih interesa sa Iranom predstavlja stub regionalne sigurnosti.

Zauzvrat, čini se da je Iran danas spremniji da se nosi sa problemima Saudijske Arabije u svjetlu regionalnih i međunarodnih promjena. Iran daje prioritet uklanjanju svih izgovora koji bi mogli učvrstiti američko vojno prisustvo u regionu i direktno strano uplitanje u njegove poslove.

- Normalizacija veza između zaljevskih država i Izraela dovela je do povećanja tenzija između Irana i ovih zemalja, posebno nakon što su ti odnosi poprimili formu sigurnosnih i vojnih saveza. Nema sumnje da bi obnavljanje odnosa između Irana i Saudijske Arabije blokiralo put ovom savezu, koji je izgrađen na viziji neprijateljstva prema Iranu. Ovo je veliki dobitak kako za Iran, tako i za njegove susjede, budući da drži zvona sukoba podalje od regiona.

- Odugovlačenje američke administracije, predvođeno Joeom Bidenom, u povratku nuklearnom sporazumu i pooštravanju sankcija Iranu, navelo je Teheran da traži načine za jačanje političkih i ekonomskih odnosa sa nezapadnim svijetom, pogotovo jer je američka blokada izazvala opsežne štete po iransku ekonomiju. Iran sada teži unapređenju svoje ekonomije jačanjem odnosa sa susjednim zemljama, uključujući zaljevske države, kao i sa Rusijom, Kinom i drugim udaljenim zemljama.

 

Mogući rizici po sporazum

 

Pozitivni zaokret Saudijske Arabije prema zemljama regiona izgleda oštae, iznenadan i brz, ali u svojoj srži nosi niz izazova. Najvažniji od njih uključuju sljedeće:

- Postoji bojazan da bi Rijad nastavio svoj američki politički gambit u slučaju da republikanci pobijede na predsjedničkim izborima sljedeće godine. U saudijsko-američkim odnosima postoji rotacija između nezadovoljstva i povratka harmoniji, iako promjene u međunarodnim odnosima mogu umanjiti takve izglede.

Odnosi između Rijada i Washingtona prošli su kroz uzastopne napade vrućine i hladnoće od iračke invazije na Kuvajt 1990., napada na New York i Washington 11. septembra, te različitih pristupa regionalnim događajima nakon okupacije Iraka, sirijske krize i nuklearnog sporazuma sa Iranom. Zatim je došlo do zajedničkog povratka harmoniji i dogovora o opsadi Irana pod Donaldom Trampom.

- Polažu se nade u rješavanje pitanja rata u Jemenu na način koji će zadovoljiti ogromnu većinu hitnih zahtjeva jemenske i saudijske strane. Ovaj slučaj predstavlja uznemirujući element za saudijsku vanjsku politiku i ostavlja trag na bavljenje drugim pitanjima.

Međutim, šanse za političko rješenje ostaju pod znakom pitanja, u svjetlu unutrašnjih i regionalnih kalkulacija Saudijske Arabije i ogorčenosti jemenskih stranaka povezanih s Rijadom zbog otvorenosti Rijadu prema Ansarullahu, kao i svih mogućih odlaganja.

U tom kontekstu, procurjeli strogo povjerljivi dokumenti Pentagona ukazuju na to da su “Saudijci namjeravali da odugovlače pregovore i izbjegnu da se čvrsto opredijele” i da su se “nadali da će postepeno smanjiti zahtjeve Hutija na osnovu uvjerenja da su Huti pod pritiskom i da im je potreban detant po pitanju humanitarnih pitanja prije početka Ramazana 22. marta.”

Uprkos tome, Saudijci su shvatili da im privremeno primirje neće donijeti mir u nedostatku ispunjavanja osnovnih zahtjeva pokreta Ansarullah, kao što su otvaranje jemenskih morskih i zračnih luka, isplata plata zaposlenima, razmjena zarobljenika, a zatim početak razgovora o političkom rešenju.

Dan nakon svoje posjete glavnom gradu Jemena, ambasador Saudijske Arabije u Jemenu Mohammed Al-Jaber rekao je: “Posjećujem Sanu s ciljem stabilizacije primirja, podrške procesu razmjene zarobljenika i razgovora o načinima dijaloga između jemenskih komponenti o postizanju sveobuhvatnog i održivog političkog rješenja u Jemenu.”

Direktni kontakti između Saudijske Arabije i Ansarullaha naglašavaju ono što je Iran sve vrijeme govorio, da odluke te grupe dolaze iz Sane.

- Razgovor u Zaljevu o potrebi da se Sirija, Irak i Jemen vrate arapskom okrilju mogu otvoriti vrata mogućem povratku politici oštre polarizacije i sukoba s Iranom oko regionalnih pitanja u budućnosti, na osnovu stereotipa da te zemlje slijede Iran samo zato što su odlučile uspostaviti bliske odnose s njim.

Takva retorika izaziva bojazan da je sadašnje približavanje samo način da se apsorbira pritisak, s obzirom na nemogućnost da se jednačina promijeni sredstvima koja su se koristila u prošlosti.

- Pretpostavka je da su svi svjesni prošlih iskustava i njihovih skupih rezultata i da je regionalna saradnja, a ne konfrontacija, način rješavanja kriza. Iskustvo odnosa između Irana i Turske može predstavljati model koji se može razviti uprkos njihovim neslaganjima u nekoliko pitanja.

- Postoje i naznake da bi, umjesto žurbe da preuredi odnose s Iranom, Jemenom i Sirijom, Rijad mogao poduzeti odgovarajući korak ka nagodbi s Izraelom na osnovu modernizacije Arapske mirovne inicijative koju je pokrenula Saudijska Arabija 2002.god.

Ovaj korak mogao bi zadovoljiti Sjedinjene Države i modificirati američke rezerve prema saudijskim koracima u suprotnom smjeru, ali može dovesti i do obnavljanja tenzija u regiji oko uslova za povratak u sporazum, u svjetlu cionističkog ekstremizma i pretjerivanja.