Pristrasni, bezobrazni: Zapadni mediji su tako izvještavali o Kataru 2022
SaharTV - Izvještavanje o reprezentativnom fudbalskom turniru, posebno u zapadnim medijima, bilo je izrazito negativno još prije nego što je turnir uopšte i počeo. Brojna pitanja usmjerena na navodna kršenja ljudskih prava sedmicama su dominirala naslovnicama uprkos negiranjima i kontrakritikama.
Iako je postojala ogromna podrška javnosti i društvenih medija činjenici da je arapska zemlja domaćin ovog globalnog događaja, zapadni mediji su se do posljednjeg trenutka pokazali kao prepuni pristrasnosti i netrpeljivosti. Bilo je prilično ironično da su oni koji služe kao glasnogovornici takozvanih agendi ljudskih prava plasirali takve očigledne laži.
Zaista je zbunjujuće zašto je toliko medija objavilo članak o kapitenu Argentine Lionelu Messiju, koji je primio tradicionalni „bisht“, odnosno ogrtač, od katarskog emira Tamima bin Hamada al Thanija nekoliko trenutaka prije nego što je primio trofej Svjetskog prvenstva – posebno s obzirom na to da ga je obukao samo na kratko.
Dug i neobičan naslov Daily Maila glasio je „Sebičan trenutak kada domaćini Svjetskog prvenstva u Kataru prisiljavaju Lionela Messija da svoj legendarni dres brojem 10 pokrije arapskim ogrtačem na predstavljanju trofeja: 'To je trenutak za igrače, a ne za domaćina.'“ A Telegraph je to nazvao bizarnim činom koji je “upropastio najveći trenutak u istoriji Svjetskog prvenstva” prije nego što su kasnije promijenili naslov.
Gest zemlje domaćina nije bio za cijeli tim, nego je bilo jasno da je to poklon kojim se Messiju odaje počast na najviši mogući način preko najvišeg autoriteta u državi. Uprkos tome, bivši fudbaler koji je postao komentator Gary Lineker nije mogao odoljeti te je za BBC kazao: ”Ovo je magičan trenutak. Sramota je na neki način što su prikrili Messija u njegovom dresu Argentine.”
To svakako nije prvi put da je pobjednički tim obukao lokalnu tradicionalnu odoru na proslavi tokom nekog globalnog događaja. Međutim, ovo je prvi put da je to izazvalo toliko nesmotrenih mišljenja.
Pitanje ovog licemjerja ne leži u samoj kritici, koja je, naravno, neophodan alat za podsticanje napretka u određenim temama. Ono što je, međutim, problematično je to što su ove kritike u rangu eurocentrične/zapadne hijerarhije vrijednosti – vrijednosti koje ni oni ne mogu ovako promovisati.
Štaviše, neke kritike su iznesene bez činjeničnog izvještavanja, a neke priče su bile očigledno rasističke. Talas kritika obuhvatio je teme kao što su prava i zastupanje radnika migranata i zabrana alkohola na stadionima. To je samo pokazalo selektivne kriterije zabrinutosti i druge predrasude.
Počevši mnogo prije nego što je počelo ovo izdanje Svjetskog prvenstva, zapadne medijske kuće počele su objavljivati članke u kojima se kritikuju navodna kršenja ljudskih prava u Kataru u vezi s radom migranata. Nažalost, od pogrešnog predstavljanja broja radnika migranata koji su navodno izgubili živote na izgradnji stadiona do nedostatka samorefleksije od strane kritičara, učinili su ove članke zamornim za čitanje.
Istraživanje Misbara pokazuje da je The Guardian, zajedno s drugim medijima, obmanjivao javnost u pogledu broja mrtvih – propuštajući da se spomene da broj predstavlja desetogodišnji period i da ne odražava samo projekte FIFA-e. Ali salva članaka nije prestala, uprkos tome što je otkriveno da su veliki broj izvođača radova na stadionima zapravo evropske kompanije.
Prvo, francuski mediji povlače paralele između Katara i terorista koji pokazuju svoj moral u kršenju ljudskih prava (uprkos francuskoj firmi kojoj se sudi pred sudom u Parisienneu zbog njihovog učešća u izgradnji stadiona FIFA-e); u istom duhu, francuski TV prilog u kojem se pojavljuje političar krajnje desnice Eric Zemmour koji raspravlja o previše tamnoputih igrača u reprezentaciji i kako je to problematično za njega rekavši ”da je u senegalskom timu devet bijelaca, Senegalci bi se zapitali…”
Sljedeće je bilo pitanje zabrane alkohola na stadionima. Ubrzo su osudili Katar zbog njihove „vjerske“ odluke, te je izostalo spominjanje da je zabrana alkohola na stadionima standardna praksa, uključujući prethodno Svjetsko prvenstvo održano u Rusiji.
FIFA je zapravo morala uraditi peticiju za promjenu brazilskog zakona kako bi se dozvolio alkohol na njihovim stadionima. S druge strane, Katar nije zabranio prodaju alkohola u navijačkim zonama i drugim prostorima izvan stadiona.
Prema tome, zabrinjava činjenica da je ova vijest generirala toliko sadržaja i da, na primjer, i dalje ostaje neupitna francuska zabrana nošenja hidžaba tokom svih sportskih događaja, što može uticati na učesnike predstojećih Olimpijskih igara, koje će se održati u Francuskoj 2024. godine.
Također, dok je marokanski tim svojim izvanrednim nastupom ispunio srca Arapa i Afrikanaca ogromnim ponosom, zapadni mediji su ih potpuno dehumanizirali.
Njemački mediji optužili su igrače da podržavaju DAEŠ zbog upotrebe geste s rukom koja se obično koristi za označavanje jednoće Boga.
U jednom izvještaju se navodi: “Welt, jedan od najpopularnijih njemačkih TV kanala, rekao je da je fotografija marokanskih igrača koji drže kažiprst u zraku izazvala 'iritaciju' jer je to 'pozdrav' koji koristi takozvana Islamska država (IS) nakon osvajanja. Dalje se navodi da muslimanski igrači nisu bili čak ni svjesni važnosti podignutog kažiprsta.”
Oni su također vrlo neuko implicirali ogromnu podršku Palestini preko marokanskog tima i brojnih navijača koji su podigli zastavu kao antisemitski gest. Ovo ne samo da produžava mit da je podrška slobodnoj palestinskoj državi jednaka antisemitizmu ili činjenici da Arapi, kao semitski narod, ne mogu biti antisemitski, već pokazuje u ovome i selektivni humanizam i moralnu superiornost. U izvještaju MEE-a se ističe: „Ova proslava, prema Tazu, označena je 'antisemitskom nijansom' isticanja palestinske zastave.“
Drugi njemački novinar, Julian Ropcke iz lista Bild, izazvao je burnu reakciju kazavši da se marokanski navijači nisu suočili ni sa kakvim problemima zbog držanja palestinskih zastava i podizanja propalestinskih slogana.
Moja posljednja tačka zabrinutosti je da danski mediji povlače čudnu paralelu između marokanskih igrača koji slave pobjedu sa svojim majkama i majmuna koji se skupljaju radi topline, što je izazvalo šok i gnjev većeg dijela publike.
Voditelj TV 2 NEWS Christian Hogh Andersen rekao je: “U nastavku razgovora o Maroku (igračima) i njihovim porodicama u Kataru, takođe imamo okupljanje porodice životinja da se ugriju.“ Voditelj i danska TV mreža su kasnije uputili izvinjenja.
Nažalost, umjesto da iznose konstruktivnu kritiku ili nude rješenja/podršku, mediji, društveni mediji i šira zapadna javnost osjećali su se ugodnije sa slijepim uvredama i reduktivnim poređenjima kako bi dočarali svoju poentu.
Ovo Svjetsko prvenstvo je zaista iznijelo na vidjelo činjenicu da kulturna napetost raste, i dok se evropski kontinent bori protiv migranata i izbjeglica koji donose svoju kulturu u društvo Evropske unije, čini se da oni također žele diktirati kako se ljudi trebaju ponašati izvan svoje suverene teritorije.
(Nadine Sayegh, TRT Balkan)
