SAHAR

SaharTV - Oko 25 miliona muslimana živi u Evropskoj uniji, unutar njenih 27 članica.

Većina njih je nezaposlena zbog pogrešnih stavova i predrasuda prema evropskim muslimanima koji se smatraju “prijetnjom” po evropska društva i njihovu domaću sigurnost zbog povećanih radikalnih aktivnosti i napada nekih grupa koje svakako odudaraju od standardnog toka islama.

Većina muslimana u evropskim zemljama živi u miru i suživotu sa ostalim narodima, poštuju zakone tih država, plaćaju porez itd. Međutim radikalna djelovanja gore spomenutih grupa su gorivo za “islamofobiju”.

Iako među islamofobima postoji ta krilatica kako svaki musliman nije terorist ali je svaki terorist musliman ne pije vodu jer svjedoci smo raznih napada na tlu Evrope pa i Amerike čiji izvršitelji nisu bili muslimani.

Navest ćemo primjer oružanog napada bijelih supremacista u Americi i napad u Hanau u Njemačkoj kada je njemački ekstremista Tobias Rathjen ubio 11 ljudi.

Međutim, ukorijenjena islamofobija i nerazumijevanje drugih kultura i religija dovela je do tolike mržnje koja je na kraju rezultirala napadima na muslimane i vjerske objekte.

Tragični primjer toga jeste napad na Novom Zelandu u Christchurchu gdje je ubijeno 49 nevinih ljudi. Također vidimo kakva se islamofobna politika vodi u Indiji gdje na univerzitetima pa čak i na ulicama nasilno skidaju hidžabe sa muslimanki.

A vrijeđanje poslanika Muhammeda, a. s., je česta pojava u indijskim medijima od strane indijske vladajuće partije.

Ljudi širom svijeta bi trebali shvatiti da islam nema veze sa terorizmom i da ova stigma koja se nameće muslimanima samo pogoršava stvari.

Sada ćemo se dotaći historije islamofobije na tlu Evrope.

Francuske vlasti su 2011. godine zabranile hidžab na javnom mjestu, a u avgustu 2021. godine Francuska je donijela kontroverzni “antiseparatistički zakon” koji je bio mnogo kritikovan.

Ovaj zakon je dao više ovlasti francuskim vlastima nad religijskim slobodama što je ugrozilo više od 3 miliona muslimana koji žive u Francuskoj. To je bio način predsjednika Macrona da se “bori protiv terorizma”.

U posljednje dvije godine francuske vlasti su zatvorile 24 džamije pod izgovorom da se tu odvijaju “separatističke aktivnosti.”

Nedavno je francuska desničarska političarka Marine Le Penn u intervjuu za BFMTV pozvala na zatvaranje još više džamija. Prema njenim riječima trebale bi se zatvoriti sve džamije na francuskom tlu.

Također je pozvala na “nemilosrdnu” borbu protiv “islamizma” a dio njene predsjedničke kampanje bilo je obećanje da će zabraniti hidžab ukoliko bude izabrana.

Francuska zaista prednjači u svojoj islamofobnoj politici. Međutim, i ostale zemlje polahko idu prema tome.

U Švedskoj, radikalni ekstremisti koje vodi Rasmus Paludan javno su palili Kur’an u nekoliko gradova širom zemlje.

To je izazvalo bijes muslimana koji žive tamo, a još je tragičnija činjenica da je švedski zakon dozvolio takav potez u svjetlu “slobode govora”. Dakle, ako neko ima nešto protiv islama, po zakonu je slobodan da to i iskaže međutim ako neki član muslimanske zajednice reaguje i pokuša da odbrani svetinje islama on biva uhapšen. Tako se i desilo kada su pokušali da spriječe paljenje Kur’ana.

Da ne zaboravimo i karikature poslanika Muhammeda, a. s., u listu Charlie Hebdo koji je pokrenuo lavinu protesta muslimana.

Međutim, ovo su sve smišljene strategije. Paljenje Kur’ana, karikature i pozivi na protjerivanje muslimana sigurno će dovesti do neke vrste odgovora muslimanskih zajednica.

Nažalost, neki od tih odgovora su fizički nasilni i mogu dovesti do žrtava, a te odgovore će onda islamofobi i desničari izdašno iskoristiti za svoje antiislamske agende. 

PIS Journal