SAHAR

SaharTV – Škotski analitičar John White u svojoj analizi govori o izvještajima o ratnim zločinima počinjenim u Ukrajini, posebno onima u Buči.

U kategoriju „tvrdnji o očiglednom“ spada to da sve strane čine zločine u ratovima – posebno u modernim sukobima koji se vode u urbanim centrima i oko civila. Zaista je rat sam po sebi zvjerstvo, jer odražava potpuni slom ljudskih pitanja kad god i gdje god izbije. Zbog toga je nevjerovatna obaveza onih na pozicijama moći da učine sve što je moguće i napregnu sve tetive da spriječe rat razumnom upotrebom diplomatije.

Zbog toga će se vrijedni historičari osvrnuti na neuspjeh da se spriječi sukob u Ukrajini i iznijeti nedvosmislenu optužbu na račun Washingtona, Brisela, Londona i Kijeva. Zašto ovo govorim?

Jer, koristeći Kijev kao mačiju šapu, upravo iz prve tri navedene prijestolnice, provociranje Rusije je emaniralo širenjem NATO-a do zapadne granice Moskve tokom posljednjih decenija.

Međutim, ovaj aspekt sukoba u Ukrajini je opširno pokriven na drugim mjestima. Svrha ovog članka je da izvuče suprotstavljene narative o brutalnosti kojoj su izloženi ratni zarobljenici i civili, dok se sukob nastavlja i ne vidi mu se kraj u trenutku pisanja ovog teksta.

Optužba da ruske snage sistematski čine ratne zločine protiv ukrajinskih civila toliko je kolonizirala zapadnjačke medijske izvještaje o sukobu posljednjih sedmica, da biste mogli povjerovati da se Ukrajinci bore na svojoj strani lukovima i strijelama, a ne ogromnom lepezom naoružanja koje je isporučio NATO od početka neprijateljstava.

To nas dovodi do Buče.

U ratu je uvijek slučaj da određeni gradovi postižu međunarodno priznanje i slavu iz svih pogrešnih i najtragičnijih razloga. Zamislite Guernicu tokom Španskog građanskog rata, My Lai tokom Vijetnamskog rata, Srebrenicu u Bosni, Faludžu u Iraku, Aleppo u Siriji i sada, trenutno, Buču u Ukrajini.

Smještena oko 25 km sjeverozapadno od Kijeva, oko 36.000 stanovnika prije sukoba, Buča je privukla pažnju svijeta zbog ubistava civila koja su tamo počinjena, što se vidi na snimcima vijesti i fotografijama desetina mrtvih tijela razbacanih duž ratom razorenih ulica, mnogi sa vezanim rukama na leđima.

Na pitanje ko ih je zaklao, na Zapadu je jednoglasno odgovoreno: Rusija. Da, Rusija je odgovorna. I to unatoč činjenici da je čak i sam Pentagon objavio da se 'zvjerstva u Ukrajini ne mogu nezavisno provjeriti', ali uz dodatno upozorenje da ni američka vojska nema razloga da ne vjeruje ukrajinskim navodima. Što se tiče Kremlja, on je odlučno negirao da su njegove snage odgovorne za ono što se dogodilo u Buči, tvrdeći da su masakr izvele ukrajinske snage i da su Rusiju okrivile u propagandne svrhe.

Pređimo sada na ono što znamo, na osnovu provjerljivih informacija koje su do sada izašle na vidjelo:

30. marta, ruske snage se povlače iz Buče.

31. marta, gradonačelnik Buče proglašava grad oslobođenim, ne spominjući nikakve zločine koje su počinili Rusi tokom njegove okupacije.

2. aprila, ukrajinske snage ulaze u Buču.

3. aprila, Ministarstvo odbrane Ukrajine objavljuje videozapise žrtava navodnih ruskih zločina.

Izričita svrha bataljona Azov i drugih ukrajinskih snaga raspoređenih u Buči nakon ruskog povlačenja iznesena je u izvještaju od 2. aprila koji je objavio ukrajinski novinski sajt, LB.ua: 'Specijalne snage su započele operaciju čišćenja u gradu Buči u Kijevskoj oblasti, koji su oslobodile Oružane snage Ukrajine. Grad se čisti od sabotera i saučesnika ruskih snaga.'

Uzeto zajedno, slika koja se pojavljuje uključuje ukrajinske snage, u procesu gore pomenute „operacije čišćenja“ u gradu Buča, po kratkom postupku pogubljenja stotina civila kao navodnih „sabotera i saučesnika ruskih snaga“. Daljnji posredni dokazi u prilog tome su slike mrtvih tijela okruženih ruskim paketima pomoći, koje su bez sumnje korištene kao dokaz od strane ukrajinskih snaga o dosluhu civila s njihovim omraženim neprijateljem.

Zanimljivo, bivši obavještajni oficir američkog marinskog korpusa i inspektor UN-a za oružje Scott je o ovom užasnom događaju rekao sljedeće: „Ukrajinska nacionalna policija počinila je brojne zločine protiv čovječnosti u Buči. Biden je, u želji da krivicu za ubistva u Buči prebaci na Rusiju, kriv za pomaganje i podržavanje ovih zločina. Čestitamo, Ameriko, stvorili smo još jednog predsjedničkog ratnog zločinca!’

Ovaj autor se može samo složiti.

Ovo naravno ne znači da ruske snage nisu činile ili nisu sposobne da se upuste u zločine. Naravno da jesu. Rat je pakao i oni koji su u njemu uključeni su preko svake mjere brutalizirani grotesknim pokoljem kojem su svjedoci i u koji se upuštaju. Ova užasna dinamika se još više intenzivira kada se toj mješavini doda jedna vrsta ideološke i etnonacionalističke mržnje koja je u osnovi ovog konkretnog sukoba.

Stvar je u tome da smo mi na Zapadu uslovljeni jednom od najagresivnijih propagandnih kampanja ikada montiranih da prihvatimo da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski superheroj Marvelovog stripa i da su ukrajinske oružane snage snaga za dobro, uključena u egzistencijalnu borbu protiv apsolutnog zla koje predstavljaju Putin i Rusija.

Intelektualna strogost nalaže da odbacimo takvo reduktivno prikazivanje onoga što se događa i zašto, sve dok nas uvjerljivi dokazi, kakve tek treba pružiti, ne navedu na to. Ovo je posebno važno kada oni koji su najodlučniji u promicanju ovog jednostranog narativa sjede na čelu vlada čije je vlastito naslijeđe ratnih zločina i zvjerstava obilno, i koje imaju jasan i direktan interes da izvrću istinu u potrazi za određenim planom kada su u pitanju Rusija i Ukrajina.

John White

(Stavovi izneseni u članku predstavljaju lične stavove autora, ne nužno i Redakcije SaharTV.)