SAHAR

SaharTV - SaharTV – Ambasador Islamske Republike u Republici Hrvatskoj, NJ.E. Parviz Esmaili, u intervjuu koji je dao za hrvatski Večernji list govorio je o odnosima Irana i Hrvatske, procesu pregovora u Beču, regionalnim pitanjima, ukrajinskoj krizi, energetskom tržištu, odnosima arapskih zemalja s izraelskim režimom, dešavanjima u Jemenu itd.

U cijelosti prenosimo tekst intervjua:

Pregovori (u Beču) obustavljeni su već nekoliko sedmica. Iranski zvaničnici naglašavaju da su svakog trenutka spremni potpisati sporazum, ukoliko Amerika ne bude prelazila crvene linije. Koje su to crvene linije? Zaista, koliko smo blizu nuklearnom sporazumu između Irana i svjetskih sila?

 

- Naša crvena linija su naši nacionalni interesi i sigurnost. Nova iranska vlada bavila se pregovorima dajući konstruktivne ideje za stabilan sporazum. Evropske zemlje i zemlje 4+1 znaju da mi ozbiljno želimo sporazum te smo pokazali potrebnu prilagodljivost i dobru volju. Američka strana vrlo dobro je shvatila našu poruku da je neophodno potpuno uklanjanje sankcija koje su ukinute nuklearnim sporazumom iz 2015.god, kao i sve sankcije koje nam je uveo Trump nakon povlačenja iz sporazuma.

Čini se kako smo mi i zemlje 4+1 veoma blizu sporazumne tačke. Trenutno je glavna odgovorna za bilo kakvo kašnjenje sporazuma američka vlada, koja treba donijeti nekoliko važnih odluka i stići do sporazumne take. Ukoliko se Bidenova vlada želi djelimično vratiti sporazumu iz 2015.god i zloupotrebljavati određene sankcije koje je uveo Trump, kao politički instrumnet protiv nas, morat će preuzeti odgovornost za nepostizanje sporazuma.

Bolje bi bilo da Biden ne ponavlja gorko iskustvo i poraz Trumpove vlade u vezi s maksimalnim pritiskom i neprijateljstvom prema Iranu. Mi smatramo da je uspjeh pregovora u Beču pobjeda diplomatije i uspjeh u cilju političke i ekonomske stabilnosti na svijetu. Svi mi prošli smo veoma teške pregovore kako bismo postigli sporazum. Zato se mora garantovati, ukoliko se sporazum postigne, da ga ne mogu olahko kršiti njegove potpisnice.

 

 

 

Iz Evropske unije i SAD dolaze glasine o tome kako Rusija stvara prepreke na putu postizanja sporazuma. Šta Rusija zaista traži? Kakve garancije? Da li ono što traži Rusija može učiniti sporazum nemogućim? Ako je to tačno, da li je cilj Rusije postići to da Iran ne postane zamjena za ruski plin i naftu na svijetu?

 

- Ono što je za nas bitno su rezultati pregovora, a ne glasine i govorkanja. Multilateralni pregovori zasigurno su komplikovaniji i teži. Mi smo često bili svjedoci bilateralnih ili multilateralnih pregovora potpisnica nuklearnog sporazuma s Iranom. Svaka od njih u različitim fazama ima određena mišljenja i zahtjeve. Ponekad Francuska, ponekad Rusija, a ponekad ostale. To je prirodno u multilateralnim pregovorima. Ali, mi ne ulazimo u detalje pregovora koje one vode međusobno i fokusirani smo na nacionalne interese i prava svoje države.

Sporazum s Iranom predstavljat će veliku političku i ekonomsku ravnotežu na svijetu. Nadamo se da zahtjevi u određenim fazama, koji ne nose veliku važnost, bilo koje strane, neće ostaviti negativne posljedice na taj važan cilj. Posljednje glasine nisu u skladu s realnošću. Energetsko tržište na svijetu je ogromno, te praktično nije moguće ukinuti nijednog velikog proizvođača energije, pa tako ni Rusije ili Irana.

 

 

Kakav stav zauzima Iran po pitanju rata u Ukrajini? Da li je napad Rusije na Ukrajinu narušio odnose između Irana i Rusije?

 

- Mi smo žrtva najdužeg rata u prošlom stoljeću, kada su svjetske sile ujedinjeno podržavale agresiju Saddama Huseina na moju zemlju. Mi vrlo dobro poznajemo bol i patnju naroda pogođenog ratom. Stoga je protivljenje ratu i naglašavanje rješavanja nesuglasica putem sporazuma jedan od temeljnih principa inostrane politike Irana.

Nikakve razmirice ne smiju se smatrati dozvolom za agresiju, ubijanje i ranjavanje žena i djece. Iran je od samog početka krize u kontaktu s ruskim, ukrajinskim i drugim uticajnim zvaničnicima, te traži hitno okončanje vatre, potpuno poštivanje međunarodnih zakona i teritorijalnog integriteta država, potpuno poštivanje sigurnosti civila i rješavanje neslaganja putem dijaloga. Patnje ukrajinskog naroda i uništenje infrastrukture te zemlje, ili bilo kojeg drugog naroda, nas u velikoj mjeri žalosti i nadamo se da će pregovori što prije dovesti do okončanja sukoba i trajnog mira.

Ali, mora se obratiti pažnja na to da je dugoročno rješavanje nesuglasica, uslovljeno bavljenjem njihovim korijenima. Okolnosti u regionu Istočne Evrope su krhke, i jedna mala greška mogla bi proširiti krizu. Stoga, obje strane, i druge uticajne zemlje, moraju se suzdržavati bilo kakvih prokovativnih poteza kojima bi se zanemarila sigurnost i suverenitet drugih.

Ja smatram da se rat može izbjeći. U Ukrajini je bilo moguće spriječiti rat pregovorima, ali se čini kako su neke države preferirale da se rat dogodi. Biden je putovao u Poljsku, te se više nego za narod Ukrajine, brinuo o tome da Putin treba otići. Oni su se navikli da odlučuju za druge narode. Samo narod Rusije, Ukrajine, ili bilo koje druge države, ima pravo odabrati svoje vođe.

Nažalost, svjetske sile u praksi su pokazale da više vole oružje od dijaloga. Raspadom Sovjetskog Saveza, raspao se i Varšavski pakt. Ali Zapad, ne samo da nije ograničio NATO, nego je stalno širio njegovu geostratešku domenu i misije. Nema nikakvih problema u tome da grupa zemalja osnuje zajednički sigurnosni i odbrambeni savez, ali je neprihvatljivo da takvi savezi budu instrument za očuvanje hegemonije velesila i prijetnja sigurnosti drugim državama.

Međunarodne organizacije bi se trebale kloniti sprovođenja duplih standarda u analiziranju tema povezanih sa svjetskim mirom i sigurnosti. Nažalost, UN i naročito njegovo Vijeće sigurnosti, često je zanemarivalo to pitanje, te je time narušilo vlastiti kredibilitet, te ima odgovornost u krizama. Narod Palestine ili Jemena jasan su primjer tome.

Prolazi već sedam godina od napada Saudijske Arabije i njenih pomagača na jemenski narod. Dosad je ubijeno oko 380 hiljada civila, među kojima i 10 hiljada jemenske djece, usljed bombardovanja, ili nedostatka hrane i lijekova. Milioni osoba su izbjegli. Ali, nismo svjedočili odlučnim mjerama Ujedinjenih nacija. Zapadne sile ne samo da nisu kaznile ili sankcionisale saudijsku vladu i agresore na Jemen, nego su im još pomogle oružjem i obavještajnim podacima.

Sve dok postoji diskriminacija ljudi i država, neće se moći postići svjetski mir. Ja ću vama postaviti pitanje. Saudijska Arabija je za jedan dan pogubila 81 osobu, među kojima su bili šiitski muslimani i kritičari režima. Kako je reagovao Zapad i međunarodna zajednica?

Naši odnosi s Rusijom, Ukrajinom ili bilo kojom drugom državom, slijede samo stalne principe inostrane politike i zasnivanju se na uzajamnom poštovanju i uzajamnim interesima.

 

 

 

Kako gledate na uklanjanje Revolucionarne garde Irana s američke crne liste? Da li ta odluka ime veze s ratom u Ukrajini?

 

- Revolucionarna garda je službena vojna snaga i okosnica nacionalne sigurnosti Irana. Njena suštinska obaveza je odbrana države, te je njeno sankcionisanje besmisleno. Ali, Trump je nakon povlačenja SAD iz nuklearnog sporazuma, sankcionisao i nju. U pregovorima u Beču govorimo o povratku zemalja svojim obavezama iz nuklearnog sporazuma. Stoga, američka vlada je dužna ukinuti sve do jedne sankcije fizičkim i pravnim licima, koje je uveo Trump nakon povlačenja iz nuklearnog sporazuma, a među njima i Revolucionarnoj gardi. Ta tema nema nikakve veze s ratom u Ukrajini.

Revolucionarna garda Irana u velikoj mjeri je pomogla regionalnoj i svjetskoj sigurnosti, iako zapadni mediji ne prenose tu istinu javnom mnijenju. Nemojte ni sumnjati u to da Revolucionarna garda nije pomogla Siriji i Iraku u slamanju terorista ISIL-a, i da su oni uspjeli osnovati vlast, sada bi bili najveća prijetnja po Evropu i Zapad.

 

 

Uprkos sankcijama, Iran je povećao proizvodnju nafte i plina. S obzirom na politiku Zapada nakon ukrajinske krize, da li bi Iran u slučaju ukidanja sankcija mogao postati alternativa za ruski plin i naftu na svijetu?

 

- Iran je snažna osovina na energetskom tržištu, koja stvara ravnotežu. Uprkos pritiscima zbog nepravednih američkih sankcija, koje su negativno utjecale na svjetsku ekonomiju i život običnih ljudi, uvijek smo nastojali nastaviti izvoziti energiju.

Odgovorna strana za trenutnu energetsku krizu na prvom mjestu je sama Amerika, i neke evropske zemlje, koje su tokom četiri decenije, sistematski i nepravedno, nastojale isključiti Iran iz svih velikih projekata proizvodnje i transfera energije. One trebaju odgovoriti zašto su uskratile svojim građanima prigodan pristup energiji, i to čine i dalje.

Mi smatramo da svjetsko energetsko tržište treba koristiti sve kapacitete proizvođača i izvoznika. Mi ne želimo postati zamjena z Rusiju ili bilo koju drugu državu na energetskom tržištu. Ni drugi ne mogu biti zamjena za Iran. Potrošači i proizvođači energije imaju pravo da trguju na slobodnom tržištu, bez uplitanja neekonomskih čimbenika.

Mi smo spremni, ako se ukinu nepravedne sankcije, da snažno uđemo na tržište i brzom ponudom energije, umanjimo zabrinutosti potrošača. Nije pravedno da građani koji nemaju nikakvog uticaja u određivanju svjetske politike, pate od nedostatka i visokih cijena energije.

 

 

Mnogi analitičari tvrde da je oslobađanje dva britanska zatvorenika iz iranskih zatvora i oslobađanje iranskog novca od strane Britanije, početak normalizacije odnosa između Britanije i Irana. Da se nije dogodio vojni napad Rusije na Ukrajinu, da li bi se to dogodilo?

 

- Odnosi Islamske Republike Iran i Engleske su uobičajeni. Mi smo prije oko 45 godina na osnovu ugovora o prodaji engleskih tenkova potraživali više od 390 miliona funti. U proteklim decenijama, održali su se brojni pregovori o isplaćivanju tog duga Iranu, sve dok pregovori između ministara vanjskih poslova dvaju zemalja nisu urodili plodom. Ta tema nije povezana s oslobađanjem dva zatvorenika ili drugim pitanjima.

 

 

Joe Biden je poslao delegaciju u Venecuelu, državu koja im je do jučer bila neprijatelj, kako bi od nje tražio pomoć u snabdijevanju energijom. Da li se slično dogodilo i s Iranom?

 

- Nas izuzetno raduje da se Amerika ostavi neprijateljstva prema bilo kojoj državi i da ukine neprijateljske sankcije protiv nje. Sankcije su rat bez metaka, te više nego vlade, otežava život običnim ljudima i prouzrokuje im patnje.

U procesu pregovora u Beču, jedna od glavnih tema jeste ukidanje sankcija Trumpove vlade, koje su uvedene na izvoz iranske nafte i plina. Mi smo i u sporazumu iz 2015.god. pokazali da možemo velikom brzinom povećati izvoz energije. Nadamo se da će dobar i trajan sporazum u Beču pomoći stabilnosti na energetskom tržištu.

 

Gse Govori se da se na Bliskom istoku osniva novi savez. Predsjednik Egipta, vladar Emirata i premijer Izraela nedavno su se sastali u Egiptu. Mnogi analitičari smatraju da je to jedinstvo, zapravo, usmjereno protiv Irana, i stvaranje potencijalnog arapskog NATO-a za suprotstavljanje Iranu. Kako vi gledate na to?

 

 

- Iran arapske zemlje regiona Perzijskog zaljeva smatra svojom braćom i prijateljima. Mi njih oduvijek pozivamo na prijateljstvo i saradnju. Čak smo predložili i zajednički regionalni sigurnosni savez. Mi smo najveći čuvar mira i stabilnosti u regionu, i nastavit ćemo s tom odgovornošću. Iran se ne miješa u detalje inostrane politike svojih susjeda, ali mudro prati politička dešavanja.

Izrael je prijeteći režim i nijednoj državi u regionu neće donijeti sigurnost. Postupanje Izraela prema Palestincima i Arapima u regionu je na osnovu posljednjeg izvještaja UN-ovog Human Rightd Watch-a zasnovano na aparthejdu. Taj režim nastoji da isprovocira regionalne države protiv Irana, a njegov uticaj u porastu na političke i ekonomske sisteme u tim zemljama dešava se kroz širenje iranofobije. Nakon nedavnog susreta, Izraelci su kazali da je on savez protiv Irana. Ali, ministar vanjskih poslova Egipta je to negirao nekoliko puta.

Po mom mišljenju, zvaničnici arapskih zemalja koji su uspostavili odnose s Izraelom, su zažmirili na stogodišnju povijest palestinskih ideala. Oni su zažmirili na sva izraelska zanemarivanja rezolucija UN-a i poziva međunarodne zajednice, pa čak i Evropske unije. Oni, prije svega, trebaju pitati svoje grašane da li su sretni zbog prijateljskih odnosa s režimom koji je okupirao Kuds i Palestinu? Zamisao da je Izrael dobar i pouzdan partner za Arape i muslimane u regionu je strateška politička greška i izdaja arapskih ideala. I još gore, koja god država bude vezala svoju sigurnost za Izrael, oslonila se na vjetar.

Mi smo prije 35 godina pobijedili savez svih svjetskih sila, među kojima su bile i neke arapske zemlje koje su podržavale osmogodišnju agresiju Saddama Huseina na našu zemlju. Da su takvi savezi i stvarni, ne predstavljaju prijetnju našoj vojnoj moći.

 

 

Iran je nedavno raketirao jednu lokaciju u iračkom Kurdisanu, te je ustvrio da je to bio centar Mossada. Prije toga, Izrael je bombardovao Siriju, usljed čega su ubijena dva člana Revolucionarne garde Irana. Da li takvi incidenti mogu dovesti do šireg rata između Izraela i Irana?

 

- Neprijateljske mjere Izraela protiv Irana nisu nova tema. Izvještaji o atentatima na iranske naučnike i sabotažama u nuklearnim postrojenjima, koje su izvedene bez obraćanja pažnje na moguće prijetnje po okoliš, dostavljene su pravovremeno zvaničnicima UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju. U tim izvještajima je naglašeno da Islamska Republika Iran zadržava pravo na odgovor na bilo kakvu neprijateljsku mjeru cionističkog režima, ili bilo koje druge terorističke organizacije.

Mi imamo povijesne, duboke i široke odnose sa svojim prijateljima u Iraku i Kurdistanu i želimo te prisne odnose nastaviti. Mi nismo uskratili bilo kakvu pomoć za razvoj Iraka i za narod te zemlje. Čim su čelnici Kurdistana od Irana zatražili pomoć, pohitali smo da je pružimo. Naše snage su čak pale kao šehidi dok su ih branile od ISIL-a i kako značajni gradovi iračkog Kurdistana, poput Mosula i Erbila, ne bi pali u ruke terorista ISIL-a.

Iračka vlada i zvaničnici Kurdistana dobro znaju zašto se to dogodilo. Mi smo nekoliko puta upozorili centralnu iračku vladu da zaustavi neprijateljska kretanja i aktivnosti protiv Irana unutar svoje teritorije. Naši prijatelji u Iraku zasigurno snose odgovornost po tom pitanju.

 

Kako ocjenjujete odnose Irana i Hrvatske?

 

- Saradnja Islamske Republike Iran i Republike Hrvatske nastavlja se na osnovu prijateljstva, poštivanja i uzajamnog shvatanja. Nasreću, osnosi i susreti visokih zvaničnika dvaju zemalja su u porastu, a pored bilateralnih pitanja, održavamo dobre razgovore o regionalnim i međunarodnim pitanjima. Nadam se da će, ublažavanjem posljedica pandemije koronavirusa, započeti putovanja zvaničnika dvaju zemalja.

Veoma je dobra vijest to da smo tokom 2021.god. uspjeli da urpkos svim sankcijama, povećamo ekonomske odnose za najmanje 50 posto. Mi i prijatelji iz Hrvatske vjerujemo da će ukidanjem sankcija u bliskoj budućnosti, ekonomski odnosi između dvije zemlje doživjeti značajan skok. Mi smo spremni da veoma brzo obezbijedimo sve potrebe Hrvatske za različitim vrstama energije, visoke kvalitete i po povoljnim cijenama.

Ove godine se obilježava trideseta godišnjica osnivanja diplmatskih odnosa Irana i Hrvatske, te smo tim povodom pripremili određene programe. Prošlog mjeseca, Zagrebačka filharmonija je držala koncert „Tako je govorio Zaratustra“ pod vodstvom Alija Rahbara, na perzijskom jeziku. U nadolazećim mjesecima, u Zagreb će doći nekoliko iranskih umjetnika. Također, konferencija halal trgovine Irana i Hrvatske održat će se polovinom juna, uz učešće hrvatskih firmi u Teheranu.