SAHAR

SaharTV - U svojoj knjizi “Velika šahovska tabla” Zbigniew Brzezinski naglašava da bi bez Ukrajine propali svi napori Moskve da obnovi svoj utjecaj u bivšem Sovjetskom Savezu. Glavna ideja ove knjige je da Amerika može učvrstiti svoju poziciju kao jedina globalna velesila samo onda kada spriječi pojavu velesile u regionu Euroazije.

U članku o ukrajinskoj krizi Robert Gates piše: “Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991, Dick Cheney, tadašnji ministar odbrane Sjedinjenih Država, vjerovao je da treba uraditi nešto kako bi se raspad Sovjetskog Saveza okončao Raspadom Rusije. Samo s kolapsom Rusije, smatra on, Rusija više nikada neće biti prijetnja ostatku svijeta.”

Ovi komentari ne samo da bacaju sjenu na geopolitičku dimenziju ukrajinske krize, već također odražavaju međunarodno nadmetanje oko nje. Ono što je važno po pitanju ove krize nisu unutrašnji ukrajinski problem ili borba protiv terorizma i diktature, već je to, suštinski, međunarodni sukob oko moći i utjecaja u region koji je Rusiju i Ameriku doveo do uzajamnog sučeljavanja. Prema tome, ukrajinska kriza, koja je danas prerasla u rat, uključuje ovakav stav i djelovanje Rusije i Sjedinjenih Država. Kako god, ovaj sukob ima važne posljedice na odnose između dviju strana:

 

1. Jačanje geopolitičkog nadmetanja u različitim i strateškim regionima svijeta

Rusija ulaže napore da svoju poziciju u odnosu na dešavanja u Ukrajini usporedi sa sličnim događajima na Bliskom istoku, Balkanu i drugim regionima, u čemu je Zapad, posebno Sjedinjene Države, pribjegao sabotaži. Posljedice takve politike Sjedinjenih Država bile su uglavnom jasne; zato što je to općenito dovelo do krvavih građanskih ratova, milijardi dolara koji su se slivali na scene nepotrebnih ratova, proizvođenja financijskih kriza, slabljenja suvereniteta do tačke raspada i porasta terorističkih elemenata u postojećim političkim i sigurnosnim vakuumima. Rusija smatra da ova dešavanja koja se uzastopno dešavaju u različitim regijama znače da su iščezle američka dominacija i hegemonija nad svjetskim sistemom i da je stoga Washington u tranziciji od ”stabilnosti koja počiva na dominaciji” prema “kontroliranoj nestabilnosti”. Takva strategija intenzivira geopolitičke sukobe i produbljuje sukobe između država i etničkih i vjerskih skupina.

Stoga, ako Rusija ostane unutar svojih granica, Sjedinjene Države će pristupiti teritoriji ove zemlje i okolnim područjima s namjerom izazivanja nemira. Zato Rusija namjerava poslati poruku Amerikancima da ne samo okolna područja ove zemlje, nego i drugi regioni koji imaju strateške aspekte za Ameriku, mogu biti poprište sučeljavanja. U tom kontekstu može se procijeniti aktivna uloga Rusije na Bliskom istoku, a Rusija pokušava jasno staviti do znanja Amerikancima da može osporiti i naštetiti američkim interesima, kao i učvrstiti svoju poziciju kao jedna globalna sila.

 

Na taj je način Rusija je dajući globalnu definiciju regionalnih kriza i povezujući krizu Ukrajine i Bliskog istoka učvrstila svoj strateški pristup slabeći globalne interese SAD-a i premještajući scenu sukoba na mjesto daleko od vlastitog teritorija; na temelju toga, Rusi zauzimanjem kursa aktivne politike i nanoseći štetu interesima SAD-a, posebno na Bliskom istoku pokušavaju implicitno zaprijetiti Zapadu i spriječiti njihovu vojnu intervenciju u Ukrajini. Generalno uzev, ukrajinska kriza otvoreno je pogoršala geopolitičko rivalstvo između Rusije i Amerike u raznim dijelovima svijeta, uključujući bliskoistočnu politiku dvije strane. Rusija se više orjentirala širenju odnosa sa zemljama kao što su Iran, Sirija, Irak, Egipat, kao i Hezbollah u Libanu. Tome se može svjedočiti i u Latinskoj Americi i porastu odnosa Moskve sa zemljama na ovom području. Moskva je također na razne načine podržavala desnicu i ljevicu u raznim europskim zemljama, što bi u budućnosti moglo promijeniti europsko ozračje u korist Rusije.

 

2. Razotkrivanje američke nesposobnosti da kontrolira i upravlja međunarodnim krizama

Od početka ukrajinske krize, Sjedinjene Države na različite načine pokušavaju igrati dominantnu ulogu u hegemoniji. Bez obzira na ulogu koju je imala u promjeni ukrajinskog političkog sistema, Amerika ni na koji način nije mogla kontrolirati situaciju vezano sa mjerama koje je poduzela Moskva. Za razliku od Rusije, koja je aneksijom Krima dobila geostrateško poluostrvo, Sjedinjene Države su uvele sankcije samo Moskvi.Glavna američka strategija za Ukrajinu je uvođenje ekonomskih sankcija Rusiji.

 

U tom smislu, Sjedinjene Države su koristile najmanje dvije taktike:

a) Udarac ruskoj ekonomiji: Ova je taktika usvojena zbog nametanja uvoznih sankcija i opadanja cijena energije, te je u određenoj mjeri uspjela uzdrmati rusku ekonomiju i devalvirati rublju u odnosu na druge međunarodne valute.

b) Uskraćenost pristupa Rusije zapadnoj tehnologiji: dok Rusiji treba tehnologija za modernizaciju njene industrije i razvoj bušenja za energetske resurse u arktičkoj pograničnoj regiji, Sjedinjene Države pokušavaju uvjeriti svoje partnere da se suzdrže od tehnološke saradnje s Rusijom.

 

3. Objelodanjivanje moći Rusije u inostranoj bližoj sferi

Od raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je priznala nezavisne države komunističke unije kao “bliže inostranstvo” u svojoj vanjskoj politici i nastojala je zadržati svoj tradicionalni uticaj na te zemlje. Zemlje koje su postale neovisne od Sovjetskog Saveza, zapravo, su definirane kao prva karika vitalnih interesa Rusije, a politika očuvanja utjecaja i suprotstavljanja utjecaju i prisutnosti Zapada u tim zemljama postala je jedan od glavnih prioriteta ruskog vanjskog djelovanja. Iako je ta politika ponekad pomalo poljuljana, primjera radi, obojenim revolucijama u nekim od ovih zemalja ili njihovom saradnjom s NATO-om i Sjedinjenim Državama, ali Moskva i dalje pokušava zadržati te vitalne karike pod svojim utjecajem.

U međuvremenu, ukrajinska kriza imala je dvije velike posljedice u “bližem inostranstvu”, koje su se odnosile i na interese SAD-a u regiji:

 

Prvo; pripajanjem poluotoka Krima svojoj teritoriji i destabilizacijom istočne i južne Ukrajine, te otpočinjanjem rata, Rusija je poslala poruku drugim sovjetskim neovisnim državama da bi svaki korak u pravcu približavanja Zapadu mogao imati razorne posljedice, poput Ukrajine. Takva poruka znači da lideri ovih zemalja moraju biti oprezni u odnosu prema Rusiji i mogućim ustupcima Zapadu; u suprotnom će se suočiti s bezbrojnim izazovima kao što su dezintegracija, nesigurnost i nestabilnost.

 

Drugo; Rusija je, objelodanjivanjem moći u “bližem inostranstvu” poslala poruku Zapadu da u sferi svojih tradicionalnih interesa može poduzeti bilo kakvu akciju, uključujući i rasparčavanje i unošenje nesigurnosti u neku zemlju, a da Sjedinjene Države i njihovi ostali saveznici ne mogu poduzeti ozbiljne mjere protiv toga.

To znači da je Rusija dominantna sila u euroazijskoj regiji i da Amerika i europske zemlje nisu u stanju biti konkurent Rusiji u tom području.

 

4. Oživljavanje ruskog identiteta

Rusi su se nakon raspada Sovjetskog Saveza osjećali poniženo, ali razvoj događaja u Ukrajini posljednjih godina ponovo je oživio ruski identitet. To se može zapaziti ne samo u Rusiji, već i u velikom broju zemaljau kojima žive Rusi. U vezi stim, oživljavanje ruskog identiteta utječe na rusko-američke odnose na dva načina:

 

Prvo, oživljavanje ruskog identiteta može biti povod za podsticanje Rusa u republikama neovisnim od Sovjetskog Saveza i potaknuti ih da poduzmu antiameričku akciju u svojim zemljama. Bez sumnje, to bi ugrozilo interese Sjedinjenih Država u bilo kojoj od ovih zemalja.

 

Drugo, ako se oživljavanje ruskog identiteta preobrati u rusko ekspanzionističko carstvo, takva ideja mogla bi ugroziti interese SAD-a u cijeloj euroazijskoj regiji, pa čak i u svijetu. Ono što učvršćuje ovu ideju nije samo politika Vladimira Putina, već i stavovi ruskog naroda utječu na ovo.

 

Trenutno, Amerika, kao jedna intervenirajuća sila, nastoji održati postojeće stanje i ojačati strukture i pravila regulirana u međunarodnom sistemu, i u tom smislu razmatra širenje demokratskih institucija s liberalnim čitanjem zapadne demokracije i povećanje svoje sigurnosne sfere jednostranim tumačenjem međunarodnog terorizma. Stoga će uložiti maksimalne napore da stvori institucionalnu i političku koheziju u svoju korist i u skladu s vrijednostima koje brani na globalnoj ravni. Jasno je da je insistiranje Washingtona na takvim pitanjima s Rusijom Moskva ocijenila kao miješanje u njene unutarnje stvari, a danas se ta intervencija preobratila u poprište rata u Ukrajini, i ova kriza može se proširiti i na druge regione u kojima ove dvije zemlje imaju interese, a druge će zemlje platiti cijenu pogrešne i krizne politike Sjedinjenih Država i huškačkog stava Rusije u cilju zaštite svojih interesa.

PISJournal