Iran, Izrael i nuklearni sporazum
SaharTV - Najdublje licemjerje koje prevladava u našem svijetu je legitimizacija Izraela kao liberalne demokratije zapadnog stila.
Izvan ozbiljne debate, bez obzira na sve, istina je da je Izrael, zapravo, rasistička država aparthejda koja postoji uz jasno kršenje međunarodnog prava i koja je to činila od svog početka 1948., a nesporno od Šestodnevnog rata 1967. godine. Okupacija Zapadne obale od 1967. je nezakonita; opsada Gaze od 2007. godine, ravna kolektivnoj kazni, je nezakonita; tekuća ekspanzija izraelskih naselja na okupiranoj palestinskoj zemlji je nezakonita; ciljano ubijanje palestinskih civila je nezakonito; zatvaranje hiljada palestinskih maloljetnika i odraslih bez sudskog postupka je nezakonito.
Normalizacija gorepomenutih zločina od strane vlada širom Zapada stoji kao optužnica za golu tvrdnju da su te iste vlade nezamjenjivi stubovi demokratije i ljudskih prava u našem svijetu. Umjesto toga, oni su saučesnici u pokolju civila, ilegalnoj okupaciji, etničkom čišćenju i aparthejdu u odnosu na autohtono stanovništvo Palestine, i tako decenijama.
Ovo je širi kontekst u vezi s vijestima o nedavnoj posjeti izraelskog ministra vanjskih poslova Yaira Lapida Velikoj Britaniji i Francuskoj u pokušaju da lobira kod obje vlade da se suprotstave nastavku iranskog nuklearnog sporazuma prije posljednjeg kruga pregovora u Beču, imajući na umu upravo ovaj nastavak. Sama činjenica da se izraelska vlada aparthejda osjeća sposobnom da utiče na francusku i britansku vladu u tako flagrantnom kršenju međunarodnog protokola i normi je sama po sebi otkriće. Ona odražava sramno saučesništvo obje vlade u zločinima Izraela i njegovu sposobnost da funkcionira kao odmetnička država u regiji, te je uvjerljiv dokaz da se Iranu podmeće da padne u Beču.
Od svog početka 2015. godine, nuklearni sporazum je bio ukorijenjen u priznavanju suverenog prava Irana da razvija nuklearnu energiju za domaću upotrebu, uz isto tako prešutno priznanje neuspjeha Zapada da baci tu zemlju na koljena u znak poštovanja prema diktatu Washingtona i njegovih izraelskih i saudijskih regionalnih saveznika.
Iran je prvobitno ušao u nuklearni sporazum u dobroj vjeri i s integritetom države koja ne očekuje ništa manje nego isto od ostalih uključenih strana. Umjesto toga, Teheran i iranski narod dobili su tešku lekciju o organiziranom licemjerju koje važi za demokratiju u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama. Da bi London i Pariz na trenutak podržali pokušaj vlade Izraela da ih prevari da se pridržavaju prethodno dogovorenog i dogovorenog sporazuma - onog koji je bez ceremonije sabotirala fašistička Trumpova administracija u otvorenom činu međunarodnog razbojništva - govori o flagrantnom zanemarivanju i preziru prema međunarodnom poretku zasnovanom na 'pravilima', dok se i jedni i drugi ne umaraju hvalisanjem koje predstavljaju.
U stvarnosti, bez obzira na to koja administracija preuzme vlast u Washingtonu ili vlada u Londonu ili Parizu, angažman s Iranom i ostatkom svijeta odvija se i nastavlja se u skladu sa zlonamjernim moć-je-ispravna vrijednostima. Takve vrijednosti nisu podržale ni mir ni stabilnost u protekle četiri decenije; umjesto toga oni su posijali zmajeve zube u agresijama, okupacijama i terorizmu. S tim u vezi ne može se dovoljno reći: Izrael je proizvod kolonijalizma i nepravde, sa izuzetnošću koja mu je data, u svijetu koji vapi za promjenom.
Još otvorenije rečeno, ideja da Zapad predstavlja ljudski napredak, dok Iran, Rusija, Kina, Venecuela, Kuba - države koje odbijaju da se poklone imperijalizmu - predstavljaju nazadovanje, predstavlja inverziju stvarnosti. Nijedan čovjek ne može služiti dvojici gospodara, podsjeća nas biblijska zapovijed, a pokušaj britanske vlade i njenog francuskog kolege da istovremeno služe ciljevima pravde i nepravde, upravo je razlog zašto na trenutnoj putanji idu u propast.
Činjenica da su Iran i njegov narod podvrgnuti pljačkanju usljed sankcija zbog 'zločina' potvrđivanja svog suverenog prava na razvoj nuklearne energije, dok je Izrael zagrljen raširenih ruku i obogaćen pomoći i trgovinskim sporazumima uprkos tome što je nagomilao nuklearno oružje izvan međunarodnog djelokruga, predstavlja pozitivan dokaz dvostrukih standarda i licemjerja koji podupiru zapadnu vanjsku politiku u naše vrijeme.
U interesu zdravog razuma, da ne spominjemo pravdu, prije ili kasnije stvar mora postati jasna: možete ići putem diplomatije ili putem licemjerja. Ono što ne možete učiniti - barem sigurno ne zadugo - je govoriti jezikom prvih, a praktikovati djela drugih.
Neuspjeh da se u Beču postigne dogovor da se nuklearni sporazum nastavi pod prethodno pregovaranim i dogovorenim uslovima, ne ostavlja nikakvu sumnju u to.
Jon Wright - PressTV
