SAHAR

SaharTV – Tenzije na granici Irana i Azerbejdžana, zbog izraelskog prisustva u toj Iranu susjednoj zemlji, postala su glavna tema brojnih medija, ali i državnika, naročito nakon što je Iran održao vojne vježbe u blizini granice s Azerbejdžanom.

Stručnjak za međunarodna pitanja Hussein Ajorlu, za iransku novinsku agenciju ISNA, govorio je o razolozima tenzija.

On kaže kako se čini da zemlje poput Irana, Turske i Azerbejdžana, ne žele velike geopolitičke promjene u regionu, dok se igrači poput cionističkog režima Izraela i Sjedinjenih Američkih Država trude izvesti poteze koji su s jedne strane usmjereni na Rusiju, a s druge strane na Iran.

U vezi s ciljevima izraelskog sigurnosnog, obavještajnog i vojnog prisustva u Azerbejdžanu, analitičar kaže da se izraelsko prisustvo u Azerbejdžanu može sagledati s nekoliko aspekata.

Prema odbrambenoj, političkoj i sigurnosnoj strategiji, Tel Aviv već godinama uspostavlja određene kontakte i odnose sa zemljama oko arapskog svijeta, te je nastojao uspostaviti prisne odnose s nekom nearapskom zemljom u regionu, pa čak i osnovati saveze, poput onih kakve je imao s Iranom prije pobjede islamske revolucije i osnivanja Islamske Republike, ili poput trenutnih odnosa kakve ima s Azerbejdžanom pa čak i Turskom.

„Nakon pobjede islamske revolucije u Iranu i osnivanja fronta otpora, cionistički režim je nastojao u okolini Irana, kao svog glavnog neprijatelja, ostvariti prisustvo kako bi mogao kontrolisati otpor koji je na neki način stigao i do palestinskih granica. Zbog toga je usvojio strategiju aktivnog prisustva u okolnim zemljama u blizini Irana“ – kaže Ajorlu i dodaje:

„Cionistički režim je u proteklim godinama nastojao održati prisne odnose s Turskom i Azerbejdžanom, te je čak proširio svoj uticaj u iračkom Kurdistanu, a politika normalizacije odnosa s arapskim zemljama uz podršku SAD također se u proteklo vrijeme sprovodi ozbiljno.“

Analitičar ističe kako je s obzirom na blizinu Azerbejdžana centru Irana, prisustvo u toj zemlji za Izrael nosi brojne pogodnosti, između ostalog, veći sigurnosni i obavještajni potezi protiv Irana. Tu pogodnost za Izrael nema nijedna druga zemlja u regionu, tvrdi Ajorlu.

On podsjeća da je Azerbejdžan i ranije imao odnose s Izraelom, koji su u vrijeme Ilhama Alijeva osnaženi.

„Prijetnja prisustva cionističkog režima u blizini iranskih granica je hitna prijetnja na koju je Iran reagovao te je nastojao poslati poruku susjedima da neće dozvoliti nikakve poteze koji bi ugrozili njegovu sigurnost.“

S političkog aspekta, cionistički režim svojim prisustvom u okolnim zemljama ili u sukobima poput onog u Nagorno Karabahu, nastoji odvratiti pažnju Teherana od dešavanja u bliskoistočnim zemljama poput Sirije, Libanona i Irana, te ga udaljiti od njegovih prioriteta.

No, Ajorlu smatra da Alijev ne želi sukob s Iranom, te da Izrael neke svoje ciljeve ostvaruje koristeći se medijima, dok neki zloupotrebljavaju novonastalu situaciju.

Ipak, ne treba zaboraviti da Azerbejdžan gaji pohlepu prema nekim dijelovima Armenije na koje Armenija ima zakonsko i međunarodno pravo, dok i Turska želi neke dijelove u regionu za sebe. No, kaže Ajorlu, i Baku i Ankara znaju da im ne bi išlo u korist kada bi otcjepljenja i podjele postale trend.

Također, djelovanje cionističkog režima u blizini Irana, ovaj analitičar smatra u skladu s američkom politikom maksimalnog pritiska protiv Irana, čiju ekonomsku dimenziju vodi sam Vašington.

Ipak, Ajorlu na kraju izražava uvjerenje da Azerbejdžan sam po sebi ne predstavlja prijetnju po Iran, te da zemlje već 30 godina djeluju jedna pored druge, te da Azerbejdžan zna da za izlazak iz strateškog tjesnaca treba Iran, te da svoj odnos s Teheranom ne bi trebao ugrožavati.