SAHAR

SaharTV - Usred teške krize u Libanonu, pokret otpora Hezbollah olakšao je uvoz tona goriva iz Irana. Suočavajući se sa sve većom izolacijom Libanona, saradnja Irana i Hezbollaha ukazuje na kršenje američkih sankcija i dodatno narušava hegemoniju Vašingtona u Zapadnoj Aziji.

Iransko gorivo stiglo je u Libanon.

Prvi konvoji kamiona koji su prevozili naftu iz Irana stigli su ove sedmice u Libanon preko Sirije, a pozdravili su ih libanonski građani. Na transparentu je pisalo "Hvala Iranu. Hvala Asadovoj Siriji".

Uvoz iz Irana dolazi u ključnom trenutku. Libanon je u kolapsu zbog ekonomske i političke krize. Većina stanovništva sada živi ispod granice siromaštva. Ionako krhka opskrba električnom energijom dodatno se smanjila zbog velike nestašice goriva. Veći dio stanovništva ostaje bez odgovarajuće električne energije.

Hezbollah će donirati prvu pošiljku goriva ustanovama kojima je to potrebno, uključujući bolnice, staračke domove, Crveni križ i sirotišta.

Kada je Sejjidd Hassan Nasrallah prošlog mjeseca najavio uvoz goriva, govorio je o ekonomskom ratu protiv Libanona koji vode Sjedinjene Države, a koji je od koristi izraelskom režimu. Libanonska vlada odbacila je zahtjeve Hezbollaha za kupovinu goriva od Irana po nižoj cijeni u libanonskoj valuti, zbog zabrinutosti zbog daljnjih američkih sankcija. Dok zapadne sile poriču da postoji blokada protiv Libanona, istovremenu potencijalnu pomoć Libanonu vezuju za donošenje političkih reformi.

Kršenje sankcija

Uspješna isporuka goriva iz Irana preko Sirije u Libanon značajno je postignuće, s obzirom na to da su sve tri zemlje suočene, direktno i indirektno, s međunarodnim sankcijama u sklopu američke kampanje maksimalnog pritiska.

Libanon je kažnjen u stranim naporima protiv Hezbollaha, prvenstveno zbog odvraćanja tog pokreta otpora protiv izraelskog režima. Zaista, glavni cilj iza pritiska koji vanjske snage i njihovi lokalni namjesnici vrše nad Libanonom jeste oslabiti i potencijalno natjerati pokret otpora da se preda.

Hezbollah nije samo glavna politička stranka u zemlji i autohtoni pokret otpora, već je i predstavnik velikog dijela libanonskog stanovništva i regionalna vojna sila. Izrael se suočio s velikim porazima od Hezbollaha koji ostaje najveća prijetnja toj koloniji. Kontinuirani pokušaji Izraela da se suprotstavi Hezbollahu nisu uspjeli.

 Kao ni američke sankcije.

Iako su sankcije glavna prepreka saradnji u regionu, američki saveznici rijetko dovode u pitanje pravni ili moralni legitimitet tih sankcija. U određenoj mjeri, brutalne sankcije prihvaćene su kao prirodne okolnosti, iako su, kao sredstvo ekonomskog ratovanja, efektivno dovele do smrti običnih ljudi. Strah od izazivanja daljnjih akcija SAD -a oblikovao je političku situaciju u Libanonu.

Bivši premijer Saad Hariri, saveznik SAD -a, ranije je odbio isporuku iranskog goriva, tvrdeći da je najava Hezbollaha da uvozi gorivo prijetnja i kršenje libanskog suvereniteta. Plašio se sankcija. Istog dana kada je Hariri dao taj komentar, Izrael je narušio libanonski zračni prostor kako bi izveo zračne napade na Siriju, koristeći civilne avione iznad Bejruta kao živi štit. Američki saveznici su uglavnom šutjeli o ovim kršenjima libanskog suvereniteta.

Sankcije ne funkcionišu

Učinke izolacije Libanona izravno osjeća njegovo stanovništvo, uključujući i one koji podržavaju Sjedinjene Države, dok Vašington nije postigao svoje političke ciljeve. Ustvari, nedavni razvoj događaja naglašava da kampanja maksimalnog pritiska koju je vodio Trump, a sada Biden, propada.

Iznenađujućim potezom, nedavno se podrškom iranskoj pomoći oglasio Cesar Maalouf, zastupnik desničarske proameričke stranke "Libanonske snage" koja je poznata po svom antiiranskom stavu, žestokom protivljenju Hezbollahu i prethodnoj saradnji s izraelskim režimom. Pitao je zašto Libanonu ne bi trebalo dozvoliti da prima pomoć od svojih saveznika, kada su zapadni i arapski režimi iznevjerili zemlju.

Ranije ovog mjeseca odlazeća libanonska privremena vlada sastala se s predstavnicima sirijske vlade u Damasku u prvoj službenoj posjeti u posljednjoj deceniji. Sirija je pristala na tranzit plina i električne energije iz Egipta i Jordana u Libanon.

Sjedinjene Države su odobrile ove planove, efektivno pristavši da se odreknu sankcija za transakcije sa sirijskom vladom. To je uslijedilo nakon što je Sejjidd Nasrallah objavio isporuku nafte u augustu. Čini se da su Sjedinjene Države suočene s nedostatkom opcija, jer je njihov maksimalni pritisak izvana rezultirao povećanom saradnjom između onih koji su marginalizirani i sankcionisani američkom imperijalnom politikom.

Narušavanje američke moći u Zapadnoj Aziji

Ni SAD ni Izrael nisu spriječili iransko gorivo da dođe do Libanona. Osim novih sankcija protiv pojedinaca povezanih s Hezbollahom, odgovor SAD-a bio je prilično prigušen.

Bivši američki državni sekretar Mike Pompeo izjavio je prije godinu dana da će SAD učiniti sve što je moguće "kako bi se osiguralo da Iran ne može nastaviti prodavati sirovu naftu bilo gdje, uključujući Hezbollah u regionu". Ustvari, jedan američki senator je sada priznao da su sankcije protiv Libanona bile nedjelotvorne.

Uprkos tvrdoglavim imperijalističkim naporima, Iran i Hezbollah uspjeli su se oduprijeti sankcijama i ojačati svoju saradnju, koja se, uostalom, temelji na zajedničkoj solidarnosti - konceptu koji izgleda predstavlja značajnu prijetnju ulozi SAD-a u regiji.

(Denijal Jegić/ PressTV)