SAHAR

SaharTV - Dugogodišnje partnerstvo preživjelo je 11. septembar, ali Washington više ne vjeruje Rijadu i ne može se pouzdati u njegovu odbranu od unutrašnjih i vanjskih prijetnji.

Prije dvadeset godina, 19 otmičara je učestvovalo u napadima 11. septembra u SAD-u. Petnaest od njih su bili državljani Saudijske Arabije, uglavnom s jugozapada zemlje.

11. septembar bio je katalizator koji je pokrenuo preispitivanje američko-saudijskog odnosa na obje strane. Međutim, 20 godina kasnije, nijedno od njih nije spremno priznati da nije uspjelo u pronalaženju alternative takozvanom posebnom odnosu.

Povremene napetosti, obećanja o saradnji, finansijski profit i tajni animozitet teško da čine ovu vezu posebnom. SAD više ne vjeruju saudijskom režimu, dok je Saudijska Arabija na oprezu kako SAD ne bi destabilizirale njenu apsolutnu monarhiju ili podbacile da je odbrane od vanjskih i unutrašnjih prijetnji.

Osama bin Laden nije uspio pobijediti saudijski režim kod kuće tokom 1990 -ih. Možda je namjerno odabrao saudijske počinitelje kako bi umiješao saudijski režim i natjerao SAD da ga napuste. U tom razmišljanju, džihadisti su tada mogli slijediti svoju dugoročnu ambiciju i uspostaviti pravednu islamsku državu, slobodnu od svojih gospodara u Washingtonu.

Osama Bin Laden

Sve dok su SAD nastavile štititi režim u Rijadu, bin Laden je vjerovatno smatrao da nema šanse da uspješno pokrene islamsku revoluciju u Bilad al-Haramaynu, zemlji dvije svete džamije, kako ju je nazvao. Zato je regrutirao Saudijce da napadnu zaštitnika režima, čime je izazvao krizu bez presedana u saudijsko-američkim odnosima.

Otjelovljeni đavoS jedne strane, uspio je otrovati saudijsko -američke odnose – nakon 11. septembra napetost između dvije zemlje predstavljala je izazov i za Rijad i za Washington. S druge strane, bin Laden je podcijenio stepen u kojem su američki i saudijski interesi bili međusobno povezani kako bi izdržali čak i krizu veličine 11. septembra. Njegov pogrešan proračun doveo je do njegove vlastite smrti.

SAD su odlučile da neće smatrati saudijski režim odgovornim za bin Ladenova djela. Nekoliko dana nakon napada, mnogi saudijski diplomati, prinčevi i princeze mogli su napustiti SAD iako je zemlja zatvorila svoj zračni prostor u roku od nekoliko sati od napada. Mnogi zaposlenici saudijske vlade uspjeli su se vratiti u svoju zemlju bez ikakvog ispitivanja, uključujući i ambasadora Saudijske Arabije u SAD -u, Bandar bin Sultana.

Dok je republikanska administracija predsjednika Georgea W. Busha nastavila smatrati Saudijsku Arabiju prijateljem, mnogi Amerikanci, prije svega mediji, počeli su gledati na zemlju drugim očima. Saudijska Arabija, zemlja s kojom su SAD održavale bliske veze od Drugog svjetskog rata, postala je otjelovljenje đavola.

Mjesec dana nakon 11. septembra, SAD su zajedno sa svojim saveznicima napale Afganistan, gdje su se odvijali kampovi za obuku Al-Qaide i planirali napadi na američko tlo. Dvije godine kasnije, SAD su okupile još jednu međunarodnu vojnu koaliciju za invaziju na Irak, pogrešno optuženu za razvoj oružja za masovno uništenje i za neizravnu umiješanost u 11. septembar.

Pod pritiskom javnosti na domaćem tlu, SAD su na kraju naručile izvještaj o 11. septembru i zaključile da saudijski režim nije imao direktno učešće u napadu. Prošle godine, američki advokati koji su radili u ime porodica žrtava 11. septembra koristili su razne dokumente koji su procurili na sudu kako bi pokušali utvrditi da li su otmičari djelovali kao saudijski državni agenti ili su nedržavni akteri. Ostaje da se vidi šta će sud u New Yorku odlučiti i šta bi američka administracija učinila ako saudijski državni akteri budu direktno umiješani u napad.

Twin Towers u plamenu 11.septembra

Tokom svojih osam godina na vlasti, predsjednik Barack Obama jasno je rekao da Saudijci nisu pravi saveznici ili partneri. Ipak, uspio im je prodati dovoljno oružja i borbenih aviona kako bi održavali američku vojnu industriju. SAD nastavljaju snabdijevati Saudijsku Arabiju oružjem.

Ozbiljne rezervacijeU svojih devet mjeseci na vlasti, demokratski predsjednik Joe Biden nastavio je tradiciju držanja Saudijaca što je moguće bliže, uprkos ozbiljnim rezervama prema njihovom nedavnom ponašanju. Ubistvo novinara Middle East Eye-a i novinara Washington Posta Jamala Khashoggija 2018.godine u saudijskom konzulatu u Istanbulu i uloga saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u ovom zločinu nisu primjetno promijenili Bidenov stav prema kraljevstvu.

Nakon Afganistana i Iraka, SAD su naizgled napustile svoju predanost vanjskoj politici “promjene režima” i “izgradnje nacija” koja je prije dominirala u maeričkom pristupu zemljama koje su smatrane neprijateljskim prema američkim interesima.

Niti navodna podrška Sjedinjenih Država demokraciji u drugim zemljama, niti milioni potrošeni na takve inicijative širom svijeta, niti njena vojna moć nisu osigurali uspješan demokratski eksperiment u inostranstvu od Drugog svjetskog rata. U Saudijskoj Arabiji SAD nikada nisu pokušale iskoristiti svoj utjecaj da potaknu režim na usvajanje bilo kakvih demokratskih mjera.

SAD su samo htjele da Saudijska Arabija usvoji određene mjere kako bi pomogla u Washingtonovom “ratu protiv terorizma”. Vehabizam, konzervativni pokret unutar islamske sunitske grane i dominantna vjerska snaga u Saudijskoj Arabiji, izdvojen je kao glavna ideologija koja je inspirisala bin Ladena i njegove džihadiste.

Brutalne diktatureVanjska politika SAD -a i njegova bezuvjetna podrška Izraelu na račun palestinskih prava bili su još jedan razlog zašto su mnogi muslimani krenuli prema militantnom nasilju. Ali ovo nije bila prava pokretačka snaga džihadističkog nasilja. Spajanje vehabijske teologije i moderne radikalne islamističke odgovorno je za inspirisanje regruta.

Podrška SAD -a mnogim brutalnim diktaturama u arapskom svijetu postala je još jedan izvor razloga za nezadovoljstvo. Kako džihadisti nisu uspjeli srušiti ove tlačiteljske režime, okrivili su SAD za podržavanje istih.

Saudijska Arabija je žrtvovala svoju vehabijsku tradiciju kako bi popravila odnose sa SAD -om. Režim je otpustio propovjednike, zatvorio vjerske ljetne kampove i islamske dobrotvorne organizacije, promijenio vjerski plan i program i obećao saradnju u “ratu protiv terora”.

Rijad je dozvolio američkim borbenim avionima da uzlijeću iz njegovih zračnih baza kako bi bombardovali i Afganistan i Irak, time dokazujući vjernost svom zaštitniku. Nakon 11. septembra, saudijski režim htio se iskupiti i povratiti povjerenje Washingtona. Rijad je želio da ga Washington vidi kao žrtvu terorizma, a ne kao sponzora.

Da li je  Washington bio uvjeren u to,druga je tema. Ali privid harmonije i saradnje je održan.

U posljednjih 20 godina američko-saudijski odnosi i dalje su problematični. Vjerovatno se nikada neće vratiti na nivo topline koji je uslijedio nakon prvog susreta američkog predsjednika sa saudijskim kraljem, kada su se Franklin Roosevelt i Abdul Aziz bin Saud sastali 1945. godine na brodu u Sueckom kanalu.

U očima Washingtona, Saudijska Arabija je križ vrijedan nošenja. Rijad se nerado pokorava zahtjevima Washingtona.

(PISJournal)