SAHAR

SaharTV - Izborom Joea Bidena za predsjednika Sjedinjenih Država podstaknute su velike nade s obje strane Atlantika u ispunjavanju velikih transatlantskih izazova. Pitanja poput ruskih i kineskih prijetnji Europi, iranskog nuklearnog pitanja, klimatskih promjena, cyber prijetnji i širenja lažnih vijesti bila su neka od sfera koje europska strana nije mogla riješiti bez prisutnosti i suradnje Sjedinjenih Država.

Nakon izbora Biden je donio odluke koje su za europsku stranu bile obećavajuće. Zahtjev SAD -a za učešćem u jednom od projekata “stalne strukturirane suradnje” poznatog kao “vojni Schengen”, učešće na sastanku Vijeća Europe i završno saopćenje sastanka “G7” u Velikoj Britaniji koje je izdato uz učešće predsjednika Komisija i predsjedavajućeg Europskog vijeća, predstavlja neke od ovih odluka. Ali, situacija je malo složenija; Trumpov izbor 2016. nije bio slučajnost, a povijest se neće vratiti prije 2016. godine. Sjena ponovnog izbora konzervativnog predsjednika s izolacionističkim i anti-multilateralističkim tendencijama zaokupila je percepciju Europljana, napose što će se u naredne dvije godine održati tri važna izbora s obje strane Atlantskog okeana koja će utjecati na transatlantske relacije.

Njemački izbori 26. septembra 2021., koji će najvjerojatnije biti popraćeni ulaskom stranke Zelenih u vladu

Francuski predsjednički izbori 10. aprila 2022., na kojima, prema anketama, Macron ipak ima veće šanse za pobjedu od svojih suparnika. Ali postoji nemala mogućnost da bude izabrana i čelnica krajnje desne stranke Marine Le Pen.

Izbori za američki kongres 8. novembra 2022., što bi moglo biti popraćeno pobjedom republikanaca.

U takvoj situaciji treba biti oprezan i propitljiv kada se radi o stabilnosti transatlantske saradnje ili analizama na temelju povratka situacije prije 2016. godine. Međutim, nedugo nakon dolaska na vlast, Biden je u različitim kontekstima pokušavao pronaći odgovor na europsko-američki spor. U nastavku će se elaborirati riješena i neriješena pitanja u odnosima EU-a – Sjedinjene Države.

Pitanja o kojima se razgovaralo tokom prvih mjeseci Bajdenovog predsjednikovanja:

Iako je ekonomski nacionalizam ponašanje koje je započelo u vrijeme Trumpa, očekuje se da će se određeni stupanj nacionalizma nastaviti i za Bidenova mandata. Biden je primoran opravdati svoju međunarodnu politiku unutar Sjedinjenih Država na takav način da se čini da poboljšavaju životne uvjete američke srednje klase. Međutim, u prvim mjesecima svog mandata u Bijeloj kući, Joe Biden se pozabavio brojnim zajedničkim pitanjima i međunarodnim politikama u tri oblika: samit G7, zajednički sastanak s Vijećem Europe i NATO -om: 

Minimalni porez na korporacije (Ovaj se zakon primjenjuje i na IT divove poput Googlea, Applea, Facebooka i Amazona, što će okončati porezni spor s Europom) i spriječiti smanjenje poreza s ciljem  povećanja privlačnosti zemalja za multinacionalne kompanije.

Osnivanje Vijeća za trgovinu i tehnologiju za “Globalnu digitalnu tranziciju na bazi vrijednosti”. Ovo je novi okvir koji dovodi do regulacije upotrebe cyber prostora kako bi se spriječilo nelojalno tržišno nadmetanje i zloupotreba novih tehnologija.

Sporazum s Rusijom o nastavku pregovora o kontroli naoružanja (jedna od glavnih zabrinutosti Europljana jeste prekid sporazuma o naoružanju između Rusije i SAD-a).

Sammit SAD-a i Europe 15. juna 2021. označio je prekretnicu u odnosima SAD-a i EU. Ovaj će sastanak dovesti do redovnih sastanaka na relaciji Europa-SAD. Odluke donesene na ovom sastanku uključuju: uspostavljanje okvira za saradnju na području velikih civilnih aviona, organiziranje sastanaka za rješavanje pitanja čelika i aluminija do kraja godine, uspostavu Vijeća za trgovinu SAD-a i Europe, sporazume o proizvodnji vakcine, promjenu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i ekonomski oporavak svijeta nakon krize Corone, Pariški klimatski sporazum i buduće sporazume na području bioraznolikosti i oživljavanje multilateralnog trgovinskog sistema.

Osim toga, očuvanje i promoviranje vrijednosti liberalno -demokratskog svijeta bio je još jedan dio sporazuma sažeto sadržan u konačnoj izjavi: mirno rješavanje sukoba, očuvanje vladavine prava i međunarodnih prava te promoviranje ljudskih prava i ravnopravnosti muškaraca i žena kroz promociju slobode medija, širenje besplatnog i otvorenog interneta, promoviranje odgovornog cyber ponašanja i sučeljavanje sa širenjem netačnih informacija.

Neki slučajevi neslaganja između Europe i Sjedinjenih Država:

U nekim od najvećih izazova Zapada opći konsenzus između Europe i Sjedinjenih Država ili čak unutar Europske unije čini se teškim; iako ponekad postoji opći konsenzus o transatlantskim odnosima, različiti interesi između dviju strana Atlantika ili čak unutar Europske unije mogu otežati postizanje jedinstvene strategije. Slijedi primjer trenutnih razlika između Sjedinjenih Država i Europe:

 Jasni primjeri ovih neslaganja mogu se vidjeti u slučaju Afganistana. Dok su Sjedinjene Države gotovo nikako konsultirale Europljane, Biden je odlučio vrlo brzo povući svoje trupe iz Afganistana, što najvjerojatnije ostavlja Europu s mnogim izazovima u područjima izbjeglica, proizvodnje i trgovine drogama. Sučeljavanje s Kinom je još jedan primjer toga. Kada je Biden izabran za predsjednika, ali još uvijek nije bio preuzeo dužnost, I dok je Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, pozvao Europu da ne okončava sveobuhvatni sporazum o ulaganju EU-a _ SAD prije nego Biden položi zakletvu, Europa je potpisala sveobuhvatni ugovor o ulaganju. Percepcija Europljana o Kini jeste, zapravo, percepcija uobičajena među građanima Europske unije, što je, naravno, popraćeno sve većim nepovjerenjem prema Sjedinjenim Državama: kako pokazuju ankete Vijeća za vanjsku saradnju EU većina Europljana smatraju da izborom Bidena za predsjednika neće ponovo oživjeti američka moć. Više od 60 % Europljama smatraju da američki politički sistem u osnovi sadržava slabe tačke. Dvije trećine Europljana vjeruje da Sjedinjene Države više neće biti pouzdan partner za Europu (anketa je provedena u januaru 2021.) Na domaćem planu, iako Njemačka šuti o pitanjima ljudskih prava zbog svoje velike ekonomske ovisnosti o Kini i u tome slijedi neke istočnoeuropske zemlje, neke druge zemlje, poput Francuske, snažno su insistirale na pokretanju pravnih pitanja. 

Sastanak Bidena i Putina u Ženevi još je jedan primjer europsko-američkog neslaganja. Nakon Bidenovog zajedničkog sastanka s Putinom, Macron i Merkel predložili su da Putin prisustvuje sastanku radi održavanja zajedničkih sastanaka s Vijećem Europe, ali su se prijedlogu usprotivile istočne zemlje i Baltik. Neke od ovih razlika u odnosu na Rusiju mogu se vidjeti u memoarima Eugenea Rommorea, bivšeg obavještajnog časnika američke mornarice u srednjoj Aziji. Romor piše: “Tendencija da se na Rusiju gleda kao na silu u opadanju koja je uvijek prijeteća više nego što se pokazuje, može dovesti SAD do nerealnih obaveza prema Europi i dovesti do rizika od opasnih napetosti s jedinim američkim nuklearnim suparnikom. Pritisak na proširenje NATO-a bez razmatranja mogućnosti ponovne pojave Rusije kao vojne sile primjer je posljedica takvog razmišljanja koje treba izbjegavati u budućnosti. S druge strane, mjera osjetljivosti Sjedinjenih Država na globalno mapiranje Rusije uveliko ovisi o identificiranju područja koja su od strateškog prioriteta za Sjedinjene Države. Nije potrebno sukobljavati se s Rusijom u svim područjima gdje Rusija raspoređuje svoje snage.” Ovo se dešava u vrijeme kada istočnoeuropske zemlje žele veću zapadnu predanost svojoj sigurnosti u odnosu na Rusiju, ukrajinski predsjednik tvrdoglavo istražuje izglede za ulazak u NATO, dok Francuska i Italija žele veću predanost SAD-a afričkoj obali, u regionu u kojem Rusija u posljednjoj dvije godine ima važnu ulogu. S druge strane, čak i bez razmatranja razlika i insistiranja na sličnom njemačko-francuskom pristupu Sjedinjenim Državama, europske zemlje očekuju učešće u američkom dijalogu s Rusijom.

Nepovratni uslovi nakon Trumpovog predsjednikovanja

 Na konferenciji koju je organizovalo Vijeće za međunarodne odnose Europe a vezano za transatlantske relacije za Bidenova mandata, stručnjaci su primijetili da su se i međunarodni i domaći konteksti američkog aktivizma snažno promijenili te da će ta promjena u budućnosti suočiti s problemima rjepavanje zajedničkih problema dvije strane. Neke od stvari koje se čini se neće promjeniti u Bidenovu mandate su:

Prvo, na američku politiku sve više utječu njezina unutarnja pitanja. Umjesto da se pridržava multilateralizma ili podržava liberalna načela i vrijednosti, Biden mora svoju vanjsku politiku prema Europi povezati sa svojim unutarnjopolitičkim diskursom. On mora svojim biračima dokazati da ono što se dešava u relacijama s Europom u poslovnoj i ekonomskoj sferi, reguliranje odnosa s Kinom i Rusijom i… da to poboljšava položaja američke srednje klase.

Proces smanjenja američkih obaveza s Bliskog istoka, iako je započeo u ranijim razdobljima, ali je dosegao prekretnicu povlačenjem Sjedinjenih Država iz Afganistana. Povlačenje SAD -a iz Afganistana dogodilo se bez konsultacija s europskim zemljama i uzrokovat će Europi mnoge probleme. Biden se također sastao s Putinom u Ženevi bez konsultacija s Europom.

Ono što predsjednik Sjedinjenih Država naziva ‘vodopadom’ problema jesu problemi s kojima se suočava svijet liberalne demokracije, i oni su se i po kvantitetu i po aspektima, značajno proširili u odnosu na prije  2016. 

Nema nikakve garancije da li je Biden jedna zagrada usred populizma ili povratak u normalu?

Zaključak:

Bidenov izbor pobudio je velike nade s obje strane Atlantika u rješavanju euro-američkog neslaganja i vraćanju Sjedinjenih Država u multilateralni svjetski poredak. Bidenova administracija u tom je pravcu poduzela mjere u prvim mjesecima njegova predsjednikovanja. Razrješenje carinskog rata, učešće u okviru europske “trajne strukturirane saradnje” s ciljem vojnog suprotstavljanja Rusiji, zajednički sastanak s Vijećem Europe bili su primjeri američkih poduzetih koraka. Ali, sjena Trumpovog četverogodišnjeg iskustva još uvijek uveliko utječe na odnose EU-a i SAD-a. U svijesti Europljana još uvijek postoji veliko pitanje: je li Trumpova administracija bila populistička zagrada između konvencionalnih američkih vlada ili je Bidenova administracija zagrada među sada populističkim vladama? Koji god od ova dva modela bio ispravan, ali ne može se zanemariti; američke vlade bi ubuduće trebale predstavljati svoju vanjsku politiku kao faktor poboljšanja svog glasačkog tijela. Zato je većina europskih naroda i vlada sve više prepoznavala potrebu za europskom strateškom neovisnošću. U takvim okolnostima, čini se da je bolje da se Islamska Republika Iran suzdrži od neselektivnog pogleda na Zapad (uključujući Europu i Sjedinjene Države). Premda sposobnost Europe da se suprotstavi američkim extrateritorijalnim sankcijama ili unilateralizmu nije pouzdana, ali, “alternativna interakcija” s Europom, posebno u području borbe protiv trgovine drogom i priliva migranata, koji je sada postao zajednička briga i faktor međuovisnosti Irana i Europe s rpromjenama u Afganistanu, može pomoći u reguliranju odnosa Irana i Europe i povećati troškove izvoza Irana iz međunarodnog ekonomskog i političkog sistema u Europu. Posebno pitanje Afganistana može biti održiva platforma koja ima potencijal istovremeno spojiti Iran, Rusiju, Kinu i Europu u multilateralni okvir.

Ekskluzivno Pisjournal