SAHAR

SaharTV - Afera prisluškivanja većeg broja novinara, advokata, aktivista i opozicionih lidera u koju je umiješana izraelska kompanija NSO grupa pokazuje da je špijunska tehnologija napredovala do zastrašujućih razmjera. Afera otkriva da postoji sukob između frakcija unutar globalne duboke države.

Otkako je grupa međunarodnih medija otkrila novu špijunsku aferu povezanu za izraelsku kompaniju NSO grupa (kažemo nova jer ova kompanija je već bila u žiži iste takve afere 2016.), strasti se ne smiruju i na vidjelo isplivavaju novi i novi detalji.

Pored toga što su mediji otkrili listu od 50.000 telefonskih brojeva, potencijalnih meta špijunaže uz pomoć softverskog sistema „Pegaz“, ispostavilo se da se među prisluškivanima nalazi i četrnaest ministara francuske vlade.

Potvrđeno je da je izraelska vlada odobrila prodaju „Pegaza“ Saudijskoj Arabiji, što samo još jače podgrijava sumnje da je Rijad uz pomoć tog sistema pratio opozicionog novinara Džamala Kašogija, ubijenog u saudijskom konzulatu u Istambulu 2019.

Zastrašujući način funkcionisanja „Pegaza“

Ako se uporede sistemi za sajber špijunažu od pre pet godina sa današnjim, slobodno se može reći da je špijunska tehnologija napredovala do zastrašujućih razmjera. Vojislav Rodić, IT konsultant, za Sputnjik navodi da bi prije pet godina bilo potrebno da se odgovori na sms poruku ili imejl; ili da se otvori atačment, ukoliko neko želi da instalira špijunski softver na telefon.

„Pegazu“ to nije potrebno – on može da se instalira na uređaje, bilo da radi o android telefonima ili Ajfonu tako što dobijete poziv, sms poruku ili imejl, na koje ni ne morate da odgovorite. Zato je „Pegaz“ nešto što do sada nije viđeno.

„To je veliki tehnološki napredak u odnosu na situaciju od prije pet godina, kada je NSO bio u središtu pažnje, ali ne kao danas, zbog istih stvari. Tada je za instalaciju bilo potrebno da kliknete na prilog uz imejl, ili na link koji ste dobili u poruci. Bila je, znači, potrebna neka akcija sa vaše strane. Sada više ni to nije potrebno“, navodi Rodić.

Radi se o tehnički i tehnološki novom pristupu od koga, prema riječima našeg sagovornika, nema nikakve odbrane. Instaliranjem softvera „Pegaz“ dobija se potpuni uvid šta se dešava u nekom mobilnom telefonu – nadzirač ima uvid u sve poruke koje ste dobili ili primili, u sve razgovore, fotografije i kretanje. Štaviše, što je prema Rodićevim riječima najviše uznemiravajuće, kamera i mikrofon telefona mogu da se uključe bez znanja vlasnika i on to ne može da primijeti.

Godine i napredak obaraju cijenu

Za sada je utješno što je cijena koju treba platiti da bi se došlo u posjed „Pegaza“ visoka, kaže Rodić. Međutim, treba uzeti u obzir brzinu razvoja tehnologije, koja za nekoliko godina može da obori njegovu cenu i da ovaj sistem postane pristupačniji.

„Ono što je danas vrhunski softver za sajber nadzor ili sajber špijunažu, za tri, četiri, pet godina može da i finansijski, i tehnički postane sasvim pristupačan i onima koji imaju i mnogo manje sredstava na raspolaganju. Kao što je u prošlosti bilo sa nekim drugim softverima – sjetimo se ransomver napada, koji sve više dobijaju na intenzitetu i na brojnosti“, kaže Rodić.

Prije pet, šest godina, ransomver napadi bili su relativno rijetki zato što je tehnologija bila na početku i samo je mali broj kriminalnih organizacija imalo sredstava da se bavi tom vrstom kriminala. Kako se tehnologija razvijala, danas se paketi za ransomver napade iznajmljuju po pristupačnim cijenama, dodaje Rodić.

Isto to je moguće da se desi i sa ovim softverom, a ono što je bolna rana je nedostatak bilo kakve međunarodne regulative.

„I sajber oružje je isto što i klasično oružje. Već smo ušli u period u kome se mnogi sukobi odvijaju u digitalnoj sferi, od početka do kraja, a mnogi od njih imaju uticaj na svakodnevni život. Sjetimo se situacije od prije par mjeseci kada je u sedam američkih država na sjeveroistoku blokirana isporuka goriva zbog ransomver napada na operatora koji je upravljao naftovodom“, podsjeća Rodić.

Šta je otkriveno?

Zajednička istraga 17 medijskih organizacija, uključujući britanski Gardijan, američki Vašington post i francuski Mond, otkrila je da su brojni aktivisti za ljudska prava, opozicioni političari, advokati i novinari bili žrtve hakerskih kampanja koje su pokrenule vlade njihovih zemalja koristeći sistem Pegaz koji proizvodi NSO grupa.

Istragu pod nazivom „Projekat Pegaz“ vodila je francuska neprofitna medijska organizacija „Zabranjene priče“ - koju finansijski pomaže i Fond za otvoreno društvo Džordža Soroša.

U izvještaju Gardijana navodi se da je grupa medija otkrila listu sa više od 50.000 telefonskih brojeva potencijalnih žrtava špijunske kampanje. Sistem Pegaz, prvobitno namijenjen za upotrebu protiv kriminalaca i terorista, korišćen je za špijuniranje telefonskih razgovora i elektronske pošte političkih protivnika.

Grupa medija zaključila je da je najmanje deset vlada, klijenata NSO, koristilo sistem za špijuniranje političkih protivnika, uključujući Azerbejdžan, Bahrein, Kazahstan, Meksiko, Maroko, Ruandu, Saudijsku Arabiju, Mađarsku, Indiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Najviše brojeva na analiziranoj listi, njih 15.000, dolazi iz Meksika.