Otpor i rakete – stalni američki košmar
SaharTV – U neproporcionalnom sukobu koji se dogodio nedavno između palestinskih grupa otpora i cionističkog režima , ono što je na vojnom polju i „tvrdoj moći“ okolnosti okrenulo u korist palestinskog naroda i dalo im da osjete slatki okus pobjede bile su – rakete.
Svi znamo da palestinskom otporu ne nedostaje ništa u pogledu mehke moći, a mnogi narodi na svijetu, grupe i nepristrasne organizacije, podržavaju palestinski narod. To je ono na šta se misli kada se kaže „mehka moć – soft power“. Palestinske grupe otpora već godinama, uz pomoć vjere i društvenih medija, posjeduju veliku mehku moć. Ali, Palestinci su u drugim aspektima moći, odnosno teške moći, bili slabi. Velike vojne snage i razarajuće oružje, nalazili su se u posjedu Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. Paralelno s tim, s obzirom da je Amerika kontroisala vlade i službene međunarodne organizacije, nepravda prema Palestincima postajala je sve veća.
No, sada se čini da je taj nepravedni i nametnuti poredak sada nešto dovelo u opasnost, a to su – rakete. Ratovi koji su se dogodili u protekle dvije decenije protiv pokreta Hezbollah u Libanonu i protiv naroda u Gazi, pokazuju nam značajan proces i jednačinu – povećanje moći otpora s jedne strane, i istovremeno, smanjenje moći cionističkog režima.
U vezi s tom postepenom promjenom omjera moći, stručnjacima je jedna stvar postala sasvim jasna – povećanje moći otpora u svakom periodu bila je usporedna s povećanjem raketne moći.
U posljednjem ratu s Izraelom, ono što je dovelo da omjer moći pređe u korist Hamasa i Islamskog džihada jeste povećanje raketne moći. U ovom ratu postalo je jasno da rakete otpora imaju veliku destruktivnu moć, da je njihova preciznost povećana, te da je povećan i njihov domet. Te karakteristike dovele su do toga da palestinski otpor po prvi put razbije ustaljeni omjer moći i da bude superiorniji. U svakom slučaju, ono što je na polju tvrde moći dovelo do pobjede bile su upravo rakete.
Tako da, palestinski pokreti shvatili su da imaju najbolju i najuticajniju tvrdu moć, a to je raketa.oni su shvatili da ako budu imali vjeru i pouzdanje u Boga, a u ruci moćne rakete, mogu ostvariti svoje neostvarene ideale i slomiti kičmu cionističkom režimu. Rakete ne samo da bacaju Izrael na koljena, već ruše i sve američke relacije u regionu.
Palestinski otpor u Gazi sada ima dvije stvari nad kojima cionistički neprijatelj nema kontrolu – rakete i zemlju. Izrael drži pod kontrolom nebo i more Pojasa Gaze i godinama, zajedno s Egipat, drži tu enklavu pod opsadom.
Ali, ono što ne može kontrolisati je podzemlje. Podzemlje dozvoljava kopanje brojnih povezanih tunela i može biti sklonište civilima, ali u sebi može skriti male i velike rakete do kojih Izrael nikada ne može doći.
Danas su se u Gazi, rakete i zemlja spojili, i postali tvrda moć za palestinske borce.
U šestogodišnjem ratu u Jemenu, kao što vidimo, rakete dugog dometa pomutile su sve američke i saudijske jednačine, a u sjeni raketnih i dronskih napada, saudijski režim je praktično zaglibio u Jemenu.
Bez sumnje, broj ratnih aviona Saudijske Arabije i cionističkog režima je veliki. Ali, koliko su ti avioni pomogli Ale Saudu i Americi u trenutnim sukobima?
Ono čega ćemo biti svjedoci u budućnosti jeste da će se rakete i otpor spojiti i postati jedno. Gdje god ima otpora, bit će i raketa. Priča o raketama u Zapadnoj Aziji daje nam važnu lekciju, a to je da su oni koji su posjedovali sve aspekte moći i bogatstva, doživjeli udarac odakle se nisu ni nadali. Ta priča kroz historiju se ponavljala mnogo puta.
Jedan zanimljiv primjer u proteklih sto godina odnosi se na Kinu. Mao Ce Tung, predvodnik revolucije u Kini je za borbu protiv velike i moćne vojske te zemlje, koju je podržavao Zapad, koristio dvije jednostavne taktike i porazio neprijatelja. Prvo, ispravno korištenje zemlje, njenog šumskog pokrivača, uzvisina i nizina, i drugo, snažni napadi na neprijatelja na mjestima gdje je bio slabiji.
Mao je na osnovu te dvije taktike, opkolio gradove uz pomoć seoskih zajednica i na kraju, komunističku revoluciju u Kini 1949.god. doveo do pobjede. U trenutnim okolnostima, Amerika i Izrael ne znaju šta da rade naspram snage otpora i raketa. Motivisani otpor sve više jača, a rakete se jednostavno mogu ispaljivati s bilo kojeg mjesta.
Ono o čemu treba razmisliti i što se u historiji ponovilo mnogo puta jeste da snage kojima se čini nepravda uvijek pronađu način za bijeg; upravo to čini da historija ne bude dosadan proces, te da prevlast nasilnika ne ostane vječna.
