SAHAR

SaharTV - Nekoliko dana nakon masivne eksplozije koja se dogodila u blizini izraelskog nuklearnog postrojenja Dimona, izraelski režim šuti na incident pokušavajući iskorijeniti neugodnosti te situacije iz kolektivnog sjećanja svog stanovništva.

Panika među Izraelcima u četvrtak brzo se proširila nakon što je zabilježena masivna eksplozija u blizini Dimone, u mjestu Naqab (Negev), blizu mjesta gdje se nalazi izraelsko tajno nuklearno postrojenje.

Incident o kojem su izraelski mediji izvijestili otprilike 1:34 ujutro (po lokalnom vremenu) isprva je pokrenuo nagađanja o tome odakle je eksplozija potekla. Neki su tvrdili da je raketa ispaljena iz Gaze. Ti su izvještaji potom brzo demantovani, jer su hebrejski mediji citirali izraelsku vojsku kako je izjavila da takva raketa nije došla iz opkoljene palestinske priobalne enklave.

Tada su se počeli pojavljivati ​​izvještaji izraelskih medija, nagađajući da je zbog aktiviranja sirena oko područja Dimone i izraelske vojne baze Ariel Sharon, raketa mogla biti ispaljena iz Sirije.

Izraelske okupacijske snage kasnije su objavile izjavu u kojoj su ustvrdile da je sirijska raketa zemlja-zrak (SAM) gađala jedan od njihovih borbenih aviona i sletjela na otvoreno područje u blizini Dimone. Obavijest izraelske vojske na Twitteru objasnila je da je Izrael tada bombardovao sirijsku bateriju iz koje je raketa došla, kao "odgovor".

Sirijska SANA izvijestila je da su kao rezultat izraelskih zračnih napada na područje Dameer, u zapadnom dijelu Damaska, povrijeđena četiri sirijska vojnika i da je prijavljena materijalna šteta.

Većina zapadnih mainstream medija izvijestila je da je Izrael "odgovorio" na sirijsku raketu SAM koja je pogodila Izrael, dok je Washington Post nagađao da je Iran možda bio umiješan. Ali, narativ o izraelskom odgovoru nije ni izdaleka istinit, čak i ako vjerujemo izraelskom izvještaju o događajima.

Prema izraelskoj verziji, izraelski ratni avioni pokušali su bombardovati mjesta na jugu Sirije s okupirane Golanske visoravni i na njih je pucala sirijska protuzračna obrana. Ako je ovo doista početak priče, onda je Sirija odgovorila, a ne Izrael. Zapravo su drugi izraelski napadi bili samo još jedan napad na Siriju i ratni čin, ali kada su zapadni mediji u pitanju, Izrael ne može učiniti ništa loše i uvijek je i pobjednik i žrtva.

Postoji stvarni razlog zbog kojeg Izrael očajnički pokušava sahraniti ovaj incident i to zato što, bez obzira na to kako to gledate, Izrael izgleda slabo.

Prvo, prema izraelskom službenom narativu, oni priznaju ispaljivanje prvog hica i također priznaju da se nisu suprotstavili sirijskoj protuzračnoj obrani. Izraelci vole tvrditi da imaju superiornost u području protuzračne obrane, hvaleći se svojim skupim sistemima Iron Dome, David's Sling i Patriot. No, očito se niti jedan njihov sistem nije uspio suprotstaviti jjednoj raketi zemlja-zrak koja je letjela otprilike 250 kilometara dalje od kursa. To je također sporna točka za mnoge koji tvrde da SAM vjerovatno ne bi stigao tako daleko od kursa.

Ako je izraelska računica tačna, s obzirom na to da je Izrael posebno ojačao svoje protuzračne obrambene sisteme oko okupiranih Golana i Dimone, pokazalo se da su njegovi protuzračni odbrambeni sistemi potpuno beskorisni pred pravim napadom. To nanosi ogromnu štetu ugledu izraelskog režima i njegovih proizvođača oružja.

Tu imamo spor oko toga šta se stvarno dogodilo. Mnogi ne vjeruju da je eksplozija koja je potresla domove sjeverno od okupiranog Ramallaha na Zapadnoj obali došla od rakete SAM.

Nezavisni novinar Hamde Abu Rahmah, sa sjedištem u selu Bilin na Zapadnoj obali, rekao mi je da su šok-talasi od eksplozije bili veći od bilo čega što je ikada osjetio, čak i tokom različitih ratova na Pojas Gaze. On je također osjetio da izraelski mediji pokušavaju sakriti priču službenim narativom koji je objavljen oko 40 minuta kasnije.

Rečeno je da je navodni SAM bio projektil SA-5, ispaljen iz ruskog sistema S-200, s bojnom glavom od 200 kilograma. U svim dosadašnjim poznatim neuspjesima rakete da pogodi svoj cilj, ona bi eksplodirala neposredno prije udara, no s izraelske strane nemamo potvrdu je li to učinila. Ako je 200 kilograma teška glava ipak pogodila površinu, tada je možda prouzrokovala veliku eksploziju, ali hoće li se ta eksplozija osjetiti na više od 100 kilometara - pitanje je za raspravu.

Izrael je odbio pružiti dodatne detalje o tome kakva je zapravo bila velika eksplozija i je li navodni sirijski SAM bio uzrok masovne eksplozije koja se čula i osjetila ili je to bila raketa Patriot koja ju je pokušala presresti.

Izraelski službeni narativ čini ga slabim pred osnovnim streljivom, a koje mu čak i ne namjerava naštetiti. Također, priznaje da su svojim bezobzirnim napadačkim akcijama protiv Sirije ugrozili živote vlastitih civila. Alternativno, možda i lažu, a to bi mogao biti ciljani napad sa sirijskog teritorija, pri čemu pokazuje ranjivost Izraela za daljnje napade.

Iako ne postoje konačni dokazi koji bi tačno dokazali što se dogodilo, ako je Izrael napadnut namjerno, to znači da je još slabiji nego da njegova protuzračna odbrana nije uspjela oboriti raketu koja je pogrešno letjela stotinama kilometara, i na kraju sletjela u blizinu njihovog nuklearnog postrojenja.