SAHAR

SaharTV - Britanska monarhija stoljećima je bila vezana za ideju o prevlasti bijelaca. Sada će morati pokazati da se to zaista promijenilo.

Od intervjua Meghan i Harryja prošle nedjelje, postavljaju se pitanja o (britanskoj) kraljevskoj porodici. Preciznije, da li je porodica rasistička? Mnogi su gledatelji bili šokirani kada je vojvotkinja od Sussexa rekla Oprah Winfrey da je boja kože njihovog djeteta mješovite rase bila tema diskusije s jednim članom porodice i da je izražena "zabrinutost".

U četvrtak je princ William otvoreno porekao optužbe. "Mi u velikoj mjeri nismo rasistička porodica", rekao je novinarima. Njegov odgovor nije bio iznenađujući već ono što bi se moglo očekivati.

U stvari, iako se činilo da se rasprave o tome vode svugdje, da li me je to šokiralo? Iskreno, ne. Kao žena mješovite rase znala sam da bi se takvi porodični razgovori mogli dogoditi. Zašto? Jer se uvijek dogode.

Kako sam odrastala, ljudi bi neprestano raspravljali o tome kako izgledam - i dodavali svoje pretpostavke i mišljenja o mom tonu kože. Vlastitu bijelu majku, kad me nosila, više puta su pitali je li "zabrinuta" zbog toga "koliko ću biti tamna". Redovito su mi govorili: "Da, ali ti ne izgledaš crno", ili "Nikad ne bih rekao da si crna, samo izgledaš egzotično."

Ljudi vjeruju da imaju pravo razgovarati o vašoj nijansi kože, preispitivati ​​vaše naslijeđe, a zatim izraziti svoje mišljenje o tome odgovara li to njihovoj percepciji o vama. To se događalo od kada sam bila malo dijete. Stoga nisam apsolutno iznenađena što se taj razgovor dogodio unutar kraljevske porodice.

Ipak, za potpuni odgovor na temu rase i kraljevske porodice, moramo se osvrnuti daleko dalje od prošle nedjelje. Institucija monarhije seže stoljećima unatrag, a ne možemo zanemariti veze kraljevske porodice s povijesnim rasizmom i ropstvom. Nebrojeni britanski monarhi odigrali su ključnu ulogu u uspostavljanju društva koje je opravdavalo prevlast bijelaca i rasnu nejednakost.

Do 1770-ih, kada je vlada prvi put morala prevladati dilemu upravljanja teritorijom s "domorodcima", u Britaniji se već čvrsto bio utvrdio rasizam, podržavan i pojačan ključnom ulogom države u transatlantskoj trgovini robovima. Ova trgovina je bila uspostavljena i dobila kraljevsko pokroviteljstvo za vrijeme vladavine Elizabete I, a nastavit će je usvajati James I i Charles I.

Britanska trgovina robovima završila je 1807., a ropstvo 1833. Međutim, rasizam neće prestati ukidanjem: on je bio previše vrijedan. Rasizam je postao sluškinja carstva. Mitologija rase i superiornost bijelaca postat će glavni sastojci uspostavljanja britanskog imperijalizma. A ovaj povijesni obrazac fanatizma i predrasuda još uvijek prožima britansko društvo danas.

To mogu potvrditi nakon reakcije na moju interakciju s glumcem Laurenceom Foxom u BBC-jevoj emisiji „Vrijeme za pitanja“ u januaru prošle godine. Razgovarajući o medijskom tretmanu Meghan Markle, porekao je da je rasizam problem, ustvrdivši da je Velika Britanija "najtolerantnija, najljepša zemlja u Evropi". Zatim je rekao da su rasprave o rasizmu "postale dosadne" - i zaista me označio kao rasistu zbog toga što sam istakla njegovu privilegiju kao bijelog muškarca.

Nakon što je ova razmjena široko podijeljena na društvenim mrežama, zasuta sam porukama mržnje - postajući duboko svjesna koliko je rasizam duboko ukorijenjen u britanskom društvu i kakav je ogroman zadatak izazvati ga. Vjerujem da bi svako od nas ipak trebao biti dio ovog napora - a nakon ovonedeljnih događaja kraljevska porodica u poziciji je da pruži potencijalno odlučujući odgovor. Ovo bi mogao biti početak rebrendiranja monarhije i istinski razvoj njenog razumijevanja društva koje predstavlja.

Da bi se smisleni dijalog o rasizmu dogodio, kraljevska porodica se mora odmaknuti od tradicije nedavanja intervjua i biti viđena da doprinosi razgovoru. Mora se vidjeti da aktivno razara strukture rasizma istinskijim i trajnijim angažmanom sa različitim zajednicama.

Ne može se poreći pozitivan učinak Prince's Trust-a koji sa djecom od 11 do 30 godina radi "na izgradnji njihovog samopouzdanja i započinjanju karijere". Ali, to bi trebao biti samo početak. Uloga porodice mora se proširiti daleko izvan kraljevskog pokroviteljstva dobrotvornih organizacija i prisustva na visokim događajima.

Ako Britanija želi da ikada ima zaista nerasističku monarhiju, pojedinačni članovi porodice morat će se suočiti sa svojom prošlošću i prepoznati da je ona sastavni dio onoga što oni jesu. Vrijeme je da prepoznaju rasizam kao opscenu i nagrizajuću društvenu konstrukciju. Moraju jasno priznati da je to karakteristika britanskog društva koje predstavljaju.

Prvi korak? Da priznaju postojanje rasizma unutar vlastite porodice i prepoznaju jasan rasizam u komentarima upućenim vojvodi i vojvotkinji od Sussexa. Tek tada mogu početi govoriti da je monarhija na putu da postane istinski nerasistična.

Rachel Boyle/ The Guardian

(Stavovi autorice ne predstavljaju nužno stavove Balkan Sahar.)