SAHAR

SaharTV - Nakon što je istaknuti general Kasim Sulejmani šehidskom smrću napustio ovaj svijet, otvorena je i pročitana njegova oporuka, koju prenosimo u cijelosti:

Duhovna i politička oporuka (Vasijetnama) šehida Kasima Sulejmanija

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Svjedočim istinitost načela vjere.

Svjedočim da nema Boga osim Allaha, da je Muhamed Njegov Poslanik te da su Zapovjednik vjernika Alija ibn Ebi Talib i njegovih jedanaest potomaka neporočni imami i bezgriješnici naši, dokazi Božiji.

Svjedočim da je Sudnji dan istina, i da je Kur'an istina. Da su džennet i džehennem istina. Da je ispit poslije smrti istina. Da su Dan proživljenja, Božija pravednost, poslanstvo i imamet istina.

 

Bože moj! Zahvalan sam Ti na blagodatima Tvojim.

Bože moj! Hvala Ti što si me prenosio generacijma, iz stoljeća u stoljeće i iz kičme u kičmu pa mi, onda, dozvolio da se pojavim i postojim u vremenu u kojem sam mogao upoznati jednog od Tvojih najistaknutijih evlija, onoga što blizak je bezgriješnima, Tvoga roba dobrog, velikoga Homeinija. I (hvala Ti) što sam bio njegov vojnik i sljedbenik. Ako već nisam imao priliku počastiti se poput ashaba prisustvom Tvoga veličanstvenog poslanika, Muhameda Mustafe; ako već nisam imao priliku živjeti u vrijeme obespravljenog Alije ibn Ebi Taliba i njegovih bezgriješnih i obespravljenih sinova, hvala Ti što si me uputio na isti onaj put na kojem su i oni nesebično ispustili svoju dušu, a duše njihove bijahu duše svijeta i kreacije Tvoje svekolike.

Gospodaru! Zahvalan sam Ti što si me, nakon dobrog roba Tvoga, dragoga Homeinija, uputio na put još jednoga dobrog roba, onoga čija obespravljenost nadvisuje dobrotu njegovu, čovjeka koji je danas veliki mudrac islama, šiizma, Irana i političkog svijeta islama, dragoga mi Hameneija za koga bih život dao.

Gospodaru! Hvala Ti što si me združio s najboljim robovima Svojim i podario mi čast da cjelivam njihova lica džennetska i osjetim božanski miris kojim su mirisali – borcima ustrajnim i šehidima na putu ovome.

Gospodaru! O Ti Uzvišeni Svemoćniče, Opskrbitelju i Svemilosniče! Spuštam čelo zahvale i stida na prag Tvoj. Što Si me uputio na put Fatime Prečiste i djece njezine, na put šiitskoga mezheba što miriše istinskim mirisom islama; i što Si me počastio suzama mojim za djecom Alije ibn Ebi Taliba i Fatime Prečiste. Kako je to veličanstvena blagodat, najuzvišenija i najvrednija. U toj su blagodati svjetlo, duhovnost i onaj nemir koji u sebi nosi najviši stupanj smirenosti. U njoj je tuga zajedno sa unutarnjim mirom i produhovljenosti.

Gospodaru! Hvala Ti što Si me počastio siromašnim roditeljima koji bijahu istinski vjernici i zaljubljenici Ehli bejta, uvijek na putu čistote. Ponizno Te molim, nastani ih u džennetu uz evlije Svoje i ne uskrati mi susret s njima na svijetu budućemu.

Bože moj! Uzdam se u oprost Tvoj!

O Bože Veličanstveni, Stvoritelju Mudri kojem drugoga nema! Dolazim Ti praznih ruku i prazne torbe na plećima. Bez ikakve poputbine, dolazim nadajući se u gozbu Tvoga oprosta i Tvoje plemenitosti. Nisam Ti ništa ponio. A šta bi siromah ubogi  i mogao nositi Plemenitom domaćinu!?

Moj je zavežljaj skromni ispunjen nadom u Tvoju plemenitost i Tvoju dobrotu. Sa sobom nosim dva oka sklopljena. Uza svu nečsistost njihovu, njihovo je bogatstvo  samo jedna vrijedna zaliha – biser suza za Huseinom Fatiminim, biser suza  za Ehli bejtom, biser suza koja je branila potlačenog, siroče i zatočenog u rukama tlačitelja.

Gospodaru! U rukama mojim nema ničega; niti imaju šta ponuditi, niti se mogu braniti. Ipak, one nose nešto što sačuvah i u šta se uzdam – uvijek su bile ispružene Tebi; i kad sam ih dizao u molitvi prema Tebi, i kad sam ih Tebe radi na zemlju spuštao, i kad sam Tebe radi njima koljena svoja doticao, i kad sam oružje u njima držao da bih vjeru Tvoju branio. To je sve bogatstvo ruku mojih. Nadam se da si mi to ukabulio. Gospodaru! Noge su mi oslabile. Nemaju snage. Ne usuđuju se zakoračiti na most koji vodi preko džehennema. One i na običnome mostu zadrhte, pa šta će tek biti, teško meni, kad se nađu na Tvojoj Sirat-ćupriji što tanja je od dlake i oštrija od sablje? Imam tračak nade koji mi nagovjećuje da možda i neće zaklecati, možda ću se i spasiti. Jer, ja sam na ovim nogama kročio u Harem Tvoj Časni i na njima oko Kuće Tvoje koračao; i na njima bosim u haremima evlija Tvojih u Bejnul Haramejnu Huseina i Abbasa hitro koračao; i ponekad sam ih zadugo držao skupljenim u rovovima i trčao u odbrani vjere Tvoje. I trčao, i puzao, i trudio se, i plakao i smijao se, i nasmijavao i plakao i rasplakivao; i padao i ustajao. Nadam se da ćeš oprostiti nogama mojim zarad tih trčanja i puzanja, čašću onih harema.

Gospodaru! U isto se uzda i moja glava, i moj um, i moje usne, i moj nos, i moje uho, i moje srce; i svi dijelovi tijela moga. O Ti Najmilosniji Samilosniče! Primi me! Primi me čistog! Onakvog kako bih bio dostojan susreta s Tobom. Ne želim ništa do susreta s Tobom. Moj džennet je Tvoja blizina! O Allahu!

Bože moj! Izostah iza povorke prijatelja svojih!

Gospodaru Uzvišeni! Već godinama zaostajem za povorkom u koju stalno druge šaljem bez sebe. Ali, Ti najbolje znaš da ih nikada nisam mogao zaboraviti. Uvijek se podsjećam na njihove uspomene i pamtim njihova imena, ne u umu, već u srcu i oku suznome, uz uzdahe duboke.

Mili moj! Moje tijelo slabi. Zar je moguće da nećeš primiti nekoga ko četrdeset godina čeka pred vratima Tvojim? Stvoritelju moj, Voljeni moj, Ljubavi moja! Uvijek sam Te molio da cijelo biće moje ispuniš aškom prema Tebi. Ako nisam s Tobom, onda me sprži i umori.

Dragi! U nemiru i stidu što izostah, zaputih se u pustopoljine mnoge; idem od grada do grada, od pustinje do pustinje, ljeti i zimi. Voljeni moj, uzdam se u Tvoju plemenitost. Pa Ti sam znaš da Te volim. Dobro znaš da ništa osim Tebe ne želim. Poveži me sa Sobom!
 

Bože moj! Strah je preplavio cijelo biće moje. Nisam u stanju obuzdati svoj ego. Ne dozvoli da se obrukam. Tako Ti časti onih čiju čast Ti čašću držiš, prije nego oskrnavim čast njihovu, priključi me skupini onoj što je k Tebi došla.

Obožavani moj, Ljubavi moja, Ljubljeni moj. Volim Te. Mnogo Te puta vidjeh i osjetih. Ne mogu više odvojenost trpiti. Dosta je. Dosta. Primi me, ali onakvoga kako priliči.

 

Mojim sestrama i braći, mudžahidima

Moje sestre i braćo mudžahidi ovoga svijeta! Vi koji ste svoje glave Gospodaru ponudili i živote svoje na dlanovima ponudili, na bazaru gdje se ljubav nudi ih izložili! Obratite pažnju: Islamska Republika je središte islama i šiizma.

Iran je danas tabor Huseina ibn Alija. Znajte da je Islamska Republika harem. Ako ovaj harem opstane, opstat će i ostali haremi. Ako dušmani unište ovaj harem, neće opstati ni drugi haremi; ni Ibrahimovi ni Muhamedovi.

Braćo moja i sestre moje! Svijetu islama treba vođa; vođa koji je vjerozakonom vezan za bezgriješnoga. Dobro znate da je najčistiji znalac vjere, alim koji je svijet prodrmao i islam u njemu oživio, znači veliki i čisti naš Homeini, uspostavio Vilajeti – i fakih kao jedini recept spasa za ummet. Zato, i vi koji kao šiiti gajite vjersko ubjeđenje u tu ustanovu, kao i vi koji kao suniti gajite razumsko uvjerenje; znajte da, kloneći se svakoga razdora, trebate ostati uz čador Vilajeta, zarad spasa islama. Čador je ovaj čador Poslanika Božijega. U osnovi neprijateljstva svijeta prema Islamskoj Republici jest težnja da se ovaj čador spali i uništi. Ne dajte ga. Tako mi Boga, Tako mi Boga, Tako mi Boga, ako se ovaj čador oskrnavi, neće ostati ni Kuća Božija, ni Medinski harem Poslanika Božijeg, niti Nedžef, ni Kerbela, ni Kazemejn, ni Samara, ni Mešhed. A i Kur'an će oskrnaviti.

 

Iranskoj braći i sestrama..

Draga moja irasnka braćo i sestre, narode moj ponosni i časni za kojeg bih ja i slični meni i hiljade puta život žrtvovali, kao što ste i vi stotine hiljada puta život za islam i Iran dali: čuvajte temelje! A temelj je Vilajeti – fakih. Napose ovog mudrog vođu, izbrušenog u vjeri, fikhu, irfanu, marifetu. Dragoga Hameneija držite kao sebi najmilijega. Poštujući njega poštujete naše svetinje, znajte.

Braćo i sestre, očevi i majke, mili moji!

Islamska Republika danas prolazi kroz svoje najčasnije razdoblje. Znajte da nije važno kako vas dušmani vide. Kako su dušmani vidjeli Poslanika i kako su prema njemu i njegovoj djeci postupali. Kako su ga samo potvarali, šta su njegovoj čistoj djeci učinili? Neka vas ne razjedine dušmanski prijekori i pritisci.

Znajte, a znate, da najveće umijeće dragoga Homeinija bijaše to što je prvo islam učinio potporom Iranu, a onda Iran stavio u službu islama. Da nije bilo islama, da islamski duh nije vladao ovom nacijom, kako bi samo Saddam poput vuka razjarenog poderao ovu zemlju, Amerika bi poput bijesna psa na nju nasrnula. Međutim, umijeće Imama bilo je u tome što je islam, i Ašuru, i muharem, i safer i Fatimine dane učinio zaštitom i potporom ove nacije. U Revoluciji je mnoge revolucije izazvao. I zato su, onda, u svakome razdoblju hiljade požrtvovanih ljudi svojim životom branili vas, iransku naciju i iransku zemlju i islam; ponižavajući i najveće materijalne sile. Dragi moji, ne dijelite se oko temelja.

Šehidi su osovina časti i dostojanstva svih nas. Ne za danas, već su se zauvijek vezali za nepregledni okean Boga Svevišnjega. Neka oni u vašim očima i vašim srcima, i na vašim jezicima budu veliki. Onoliki koliki i jesu. Upoznajte svoju djecu s njihvoim imenima i njiihovim slikama. A djecu šehida – jetimi su vaša djeca – gledajte očima lijepoga ophođenja i poštovanja. Poštujte supruge njihove, i očeve i majke njihove. Isto onako kako opraštate svojoj rođenoj djeci, obratite posebnu pažnju na šehidske porodice, one koji su ostali bez svojih očeva, majki, supružnika i djece.

Poštujte svoje oružane snage kojima zapovijeda Valiji- fakih, a koji brane vas i vašu vjeru, islam i vašu državu. Pripadnici oružanih snaga moraju čuvati, štiti i poštovati narod i čast naroda i zemlju  onako kako se brani i štiti vlastiti dom.

I, kako je to govorio Zapovjednik vjernika i Prvak pobožnih, oružane snage trebaju biti ponos naroda, utočište i tvrđava njegova, posebno onih slabih, i ukras svoje zemlje.

 

Dragom narodu Kermana..

Poručio bih nešto i mom dragom narodu Kermana; narodu koji je tokom 8 godina odbrambenog rata podnio veliku žrtvu, darujući islamu vrhunske serdare i mudžahide. Uvijek se sramim njih. Osam godina su mi zarad islama podarili svoje povjerenje, slali svoje sinove u pogibelj i žestoke bitke kao što su Kerbela 5, Vel Fedžr 8, Tarik al Kuds, Feth al Mubin, Bejt al Mukaddis.. . Oni su osnovali jednu veliku i nadasve vrijednu diviziju i dali joj ime Sarallah, iz ljubavi prema imamu Husein ibn Aliju. Ova je divizija poput sablje britke mnogo puta razgalila srca i odagnala tugu našemu narodu i muslimanima.

 Dragi moji! Odredbom Božijom ja danas nisam među vama. Volim vas više nego oca i majku, više nego djecu, i  braću i sestre svoje. Jer, više sam bio s vama, nego s njima, s tim što su oni dio mene a ja dio njih. Ali, i oni bijahu  prihvatili da založim svoj život za vas i narod Irana.

Želim da Kerman  uvijek i do kraja bude uz Vilajet. Ovo je Vilajet Ali ibn Ebi Taliba. Ovaj je čador, čador Fatimina Huseina. Budite oko ovog čadora. Ja sam uz vas.. Znate da sam u životu više obraćao pažnju na ljudskost, emocije i ljudske naravi, nego na političke pripadnosti. Obraćam se svima vama koji me smatrate jednim od vas, svojim bratom i sinom.

Oporučujem vam: Ne ostavljajte islam kojeg simbolizira Islamska revolucija i Islamska Republika. Odbrana islama iziskuje mudrost i posebnu obazrivost. Što se tiče političkih pitanja, ondje gdje se govori o islamu, Islamskoj Republici, svetinjama i Vilajeti- fakihu, tu je boja Božija. Dajte prednost boji Božijoj nad svim drugim bojama.

Porodicama šehida...

Djeco moja, kćeri moje, sinovi moji; djeco šehida, očevi i majke šehida; blještave svjetiljke naše zemlje, sestre i braćo šehida, odane i pobožne supruge šehida! Glas kojeg sam na ovome svijetu slušao svakodnevno, glas s kojim sam se tako zbližio, glas koji me je poput glasa učenja Kur'ana umirivao i koji sam svojom najvećom duhovnom podrškom smatrao, bio je glas djece šehida, očeva i majki šehida u kojima sam osjećao svoje roditelje.

Mili moji! Dok ste prvaci ovoga naroda, držite do sebe. Učinite da iz vas zrači vaš šehid. Da kad god vas neko vidi, u vama vidi vašeg šehida. S istom onom produhovljenosti, čvrstinom i osobenosti.

Molim vas, halalite mi i oprostite. U vezi s mnogima od vas, čak i djecom šehida, nisam izvršio svoju dužnost onako kako je trebalo. Molim Boga za oprost čineći istigfar i od vas tražim da mi halalite.

Želim da me na tabutu nose djeca šehida. Ne bi li me bereketom njihovih čistih ruku Dragi Bog pogledao.

 

Političarima u mojoj državi...

 

Imam kratku poruku političarima u našoj zemlji, i onima koji sebe nazivaju reformistimai onima koji sebe nazivaju principalistima. Uvijek me je jako žalostilo to što obično u dva navrata zaboravljamo i Boga i Kur'an i vrednote, i ne samo zaborvaljamo nego i žrtvujemo. Dragi moji, koliko god se nadmetali i polemisali, ukoliko su vaše riječi i djela, vaša sučeljavanja i debate takvi da njima slabite vjeru i Revoluciju, znajte da zavrjeđujete srdžbu Plemenitog poslanika islama i šehida. Držite se granica. Ako želite biti zajedno, uvjet za to je saglasnost i jasnoća govora oko principa. A principa nema puno, niti oko njih ima puno detaljisanja. Pod pricnipima mislimo na ovih nekoliko:

1. Djelatna uvjerenost u Vilajeti-fakih. To znači da slušate savjet valija i dušom i srcem postupate sukladno njegovim preporukama i upozorenjima, jer on je vaš zbiljski vjerozakonski i vjeronaučni liječnik. Ko god želi u Islamskoj Republici preuzeti neku dužnost, temeljni uvjet za to je zbiljska uvjerenost u Vilajeti-fakih i djelatna primjena iste. Ja ne govorim ni o teorijskom, ni o zakonskom vilajetu – nijedno od to dvoje ne rješava problem jedinstva. Zakonski vilajet odnosi se na sav narod, musimane i nemuslimane, ali djelatni vilajet odnosi se specifično na dužnosnike koji namjeravaju preuzeti važan teret ove države na svoja pleća, i to islamske države koja je dala toliko šehida.

2. Zbiljska uvjerenost u Islamsku Republiku i ono što se njene osnove, od morala i vrednota do odgovornosti, odgovornosti prema narodu i prema islamu.

3. Angažiranje poštenih ljudi, uvjerenih, onih koji služe narodu, a ne onih koji ako se domognu stolice u seoskoj mjesnoj zajednici podsjećaju na nekadašnje age.

4. Neka vaš način rada bude borba protiv korupcije i suzdržavanja od luksuza.

5. Dok vam traje mandat, na bilo kojoj dužnosti, smatrajte da služenje narodu i poštivanje naroda jesu vaše bogoštovlje/ibadet. Budite stvarni hizmećari, razvijajte istinske vrijendosti, a ne da ih pod imaginarnim izgovorima bojkotujete.

Zvaničnici kao očevi društva moraju imati na umu svoju odgovornost u pogledu odgajanja i čuvanja društva. A ne da bez uviđavnosti nošeni emotivnim nabojem i željom za nekoliko emotivnih kratkotrajnih glasova, podržavaju one pojave koje doprinose povećanju broja razvoda i nereda u društvu te uništavanju porodica. Vlasti su glavni faktor održanja porodice, ali i važan faktor njezinog raspada. Ako se djeluje u skladu s principima, tada su svi na putu vođe, Revolucije i Islamske Republike. I tada ćemo imati jedno zdravo nadmetanje na temelju rečenih principa, kako bi se izabrao bolji.

 

Poruka braći iz Sepaha i Armije..

Imam kratku poruku dragoj i požrtvovanoj braći iz Sepaha (Revolucionarne garde) i Armije:  neka vam kod izbora zapovjednika i vojnih dužnosnika kriteriji budu hrabrost i sposobnost upravljanja kriznim situacijama. Naravno, ne spominjem vilajet, jer vilajet je za oružane snage osnova njihova opstanka. Taj se uvjet ne smije prekršiti.

Drugo, pravovremeno upoznavanje neprijatelja i njegovih politika, pravovremeno donošenje odluke i pravovremeno djelovanje stvari su koje ozbiljno utječu na vašu pobjedu.

 

Poruka ulemi i visoko poštovanim fakihima

Kratka poruka časnim vjerskim učenjacima i visoko poštovanim autoritetima – fakihima koji su prosvjetitelji društva i koji odagnaju tamu, napose visoko cijenjenim autoritetima koje ljudi slijede u pitanjima vjere, od jednog vojnika koji je 40 godina proveo na bojnom polju: vaš je vojnik sa jedne osmatračnice vidio da ako se nešto desi ovome poretku, neće opstati ni vjera ni sve one one vrijednosti za koje ste se neumorno zalagali i izgarali u vjerskim učilištima. Ovo se vrijeme razlikuje od svih dosadašnjih. Ako ovoga puta ovladaju nama, od islama neće ostati ništa. Ispravan put je bezrezervna podrška Revoluciji, Islamskoj Republici i Vilajeti-fakihu. Ne dozvolite da vas u vrtlogu događaja drugi navrate na rezervisanost. Vi ste nada islama. Svi vi ste voljeli Imama Homeinija i vjerovali u ispravnost njegova puta. Imamov put je bio put borbe sa Amerikom i put podrške Islamskoj Republici i podrške muslimanima koji trpe zulum tlačitelja. Pod zastavom Valiji-fakiha. Ja sam svojim krnjim razumom svjedočio kako su neki smutljivci, pretvarajući se kako su oni  na pravoj strani,  pokušavali i još pokušavaju vjerske autoritete i ulemu koja ima utjecaja u društvu nagovoriti na šutnju i rezervisanost. Istina je jasna: Islamska Republika, vrednote i Vilajeti-fakih su baština Imama Homeinija. I to treba snažno podržati. Ja vidim hazreti Ajatullah al Uzma Hameneija obespravljenim i usamljenim. Njemu treba vaša pomoć i vaše saputništvo. Vi, uvaženi vjerski velikodostojnici, svojim govorima i susretima, svojom podrškom njemu trebate usmjeravati ovu zajednicu. Ako se nešto dogodi ovoj Revoluciji, neće čak biti ni kao u vrijeme prokletog Šaha. Naprotiv, arogantne sile svijeta nastoje uspostaviti potpuno bezbožništvo i zastranjenje bi bilo duboko i nepovratno.

Ljubim vaše mubarek ruke i izvinjavam se zbog ovih riječi. Želio sam vam ovo kazati u vašem cijenjenom prisustvu, ali nije se pružila prilika.

Vaš vojnik

 

Od svih tražim oprost

Tražim oprost i halal od svojih komšija, prijatelja i kolega. Tražim oprost od boraca divizije Sarallah i veličanstvnih snaga Kudsa – trna u oku dušmanima i zapreci na putu njihovu. Posebno neka mi halale oni koji su mi bratski pomogli.

Ne mogu a da ne spomenem Huseina Pour Džaferija. Pomagao mi je dobrohotno i bratski. Volio sam ga kao rođenu braću svoju. Izvinjavam se njegovoj porodici i svoj braći saborcima, mudžahidim, koje sam mnogo zamučio. Naravno, sva braća Snaga Kudsa bratski su mi ljubav i pomoć pružali. I moj dragi brat general Ka'ani koji me je strpljivo i smjerno trpio.