SAHAR

SaharTV - Koji su uzroci poraza Laburističke partije na izborima u Velikoj Britaniji?

Džeremi Korbin (Jeremy Corbyn) , trenutni čelnik britanske Laburističke partije, pretrpio je dramatični poraz na biralištima prošlog petka i najavio je da neće nastupiti kao lider stranke na budućim izborima. Ali zašto je Laburistička partija ostvarila tako loš reziltat na ovim izborima u Velikoj Britaniji i kakvu su ulogu u ovom gubitku igrale optužbe za antisemitizam protiv samog Korbina?

Prošlog je četvrtka britanska javnost rekla ko će sljedeći voditi zemlju. Mnogi su sumnjali da će Konzervativna stranka (Tory's), na čijem je čelu bio Boris Johnson, biti izbor većine glasačke javnosti, ali kad su objavljeni rezultati i otkrilo se da su torijevci osvojili većinu od 80 mandata, mnogi su ostali šokirani.

Ovaj grozni rezultat za Laburističku partiju stvorio je, naravno, puno haosa i doveo do toga da su mnogi ukazivali na Korbina kao razlog zbog kojeg su laburisti tako loše prošli. Mnogi politički analitičari i političari u Velikoj Britaniji stavili su svu odgovornost na rame vođe stranke. Ali je li Džeremi Korbin bio taj zbog kojeg su laburisti izgubili na ovim izborima?

Prvo, Džeremi Korbin bio je na čelu Laburističke partije za vrijeme izbora 2017. godine, na kojima su Laburisti izuzetno dobro odigrali protiv konzervativaca. Njegov partijski manifest, koji se sada kritikuje da je previše radikalno socijalistički i previše složen, bio je u osnovi isti u 2017. godini. Korbinov lik se nije promijenio ni tokom ove predizborne kampanje, od posljednjih i još uvijek prisutnih optužbi za antisemitizam još u 2017. godini.

Ukoliko Džeremi Korbin nije primarni faktor gubitka, šta jeste? Bio je to Brexit.

Ujedinjeno Kraljevstvo je od 23. juna 2016. odredilo da napusti Evropsku uniju, nakon rezultata referenduma. Za to  vrijeme je zemlja primila ostavke dva premijera, doživjela porast zločina iz mržnje i stanje histerije u zemlji.

Većina stanovništva Britanije s prebivalištem u industrijskim srcima zemlje glasalo je za izlazak iz EU, navodeći različite primjere - prvenstveno svoje negodovanje prema imigraciji - za ovu odluku. Na žalost Laburističke partije, okosnica glasačke mase je iz istih područja radničke klase koja je glasala za Brexit.

Umjesto da Laburistička partija pod vodstvom Korbina zauzme snažan stav za ili protiv Brexita, oni to nisu učinili. Njihov stav bio je ponovni referendum, ali nisu precizirali da li će voditi kampanju za ostanak ili odlazak iz EU.

Do samih izbora došlo je zbog Brexita, a jedino što je Boris Džonson imao reći, kako bi dobio glasove, bilo je: „Neka se Brexit obavi“.

U stvarnosti, nije se radilo o tome da se Britanija riješila socijalizma, ili da su ljevičarski stavovi Džeremija Korbina bili previše za narod, nego je njegova partija bila duboko podijeljena i nije zauzela snažan stav po pitanju koje je najviše zabrinjavalo narod.

Optužbe za antisemitizam

U glavnim britanskim medijima, od BBC-a do Sky News-a, tvrdnje o žestokom antisemitizmu Laburističke partije ponavljaju se non stop otkako je Korbin postao lider stranke. Iznošenje prljavština o Korbinu, označavajući ga kao antisemitom, nije prestalo čak ni kada je izgubio na izborima.

Nije bilo važno što nema dokaza o tome da su se antisemitski incidenti povećali nakon što je Džeremi Korbin došao na čelo stranke. Nije bilo važno to što je manje od 0,01% članova laburista antisemitsko i nije važno to što je Korbin doživotni protivrasistički vođa koji se čak izvinio za antisemitizam i obećao da će se boriti protiv njega unutar svoje stranke, čak i kada on zapravo ne postoji.

No, kampanja protiv njega bila je neumoljiva.

Kampanja je bila neumoljiva. BBC je čak vodio 'panoramsku' emisiju o radničkom antisemitizmu, koristeći svjedočenja židovskih ljudi koji su imali lične probleme s Korbinom, a neki od njih su i ranije lagali pred kamerama o antisemitizmu. BBC očito nije otkrio prošlost onih koji su predstavljeni u njegovom programu.

Korbin nikada nije dao niti jednu izjavu koja bi se mogla smatrati mržnjom prema židovskom narodu. Jedini razlog zbog kojeg je bio na meti i nazivan antisemitom je taj što podržava prava palestinskog naroda na samoopredjeljenje i smatra da mu se mogu dodijeliti osnovna ljudska prava.

Cionistički lobi u Velikoj Britaniji mrzi Džeremija Korbina zbog toga i natjerao ga je da plati stalnim blaćenjem, prisiljavajući ga da poklekne. Jedini način na koji je mogao zaustaviti kampanju blaćenja bio je da otvoreno podrži Izrael, što on ne bi učinio. Svi koji su istraživali ovu situaciju to znaju, ali niko u Velikoj Britaniji ne želi biti predmet napada, poput Korbina.

Mnogi u Britaniji danas oklijevaju mnogo više da govore o Palestini, jer se podrazumijeva da ako je lider Laburističke partije bio napadan, onda bi bilo ko mogao biti napadnut na takav način.

Dokaz da tvrdnje o antisemitizmu nisu ništa drugo već politička alatka koju opozicija koristi protiv političkih težnji Džeremija Korbina jeste da nije spomenut antisemitizam konzervativne stranke. Također nije postojala ni približno tolika medijska pokrivenost rasističkih, mizoginističkih i antisemitskih izjava Borisa Džonsona.

Korbin nikada nije napisao ništa antisemitsko. Ali, Džonson jeste. On je u svojoj knjizi „72 djevice“ objavljenoj 2004.god. napisao da jevreji upravljaju medijima i upliću se u izbore.

Konačno, zemlja nije glasala za konzervativce zbog tvrdnji o antisemitizmu, kako tvrde mnogi cionistički aktivisti. Zato to nije uspjeh za Izraelce. Brexit je imao glavnu ulogu u predaji moći Borisu Džonsonu.

Glasove je dobio anti-imigrantski projekat, ne cionistički projekat. Velika Britanija upravo je iskusila „Trumpov trenutak“. Britanska radnička klasa krivi imigraciju za ekonomske probleme s kojima se suočavaju, te je glasala da ojača stranku koja im je zapravo uništila živote. Ona je glasala za veću štednju, privatizaciju Državne zdravstvene službe i ekonomsko olakšanje.

Robert Inlakesh, Press TV

(Stavovi iznešeni u ovom članku ne predstavljaju nužno i stavove Balkan Sahar TV.)