SAHAR

Donald Trump se "spustio s drveta" na koje se popeo prije nekoliko dana kada je okupio veliku vojnu silu sličnu onoj iz operacije "Pustinjska Oluja" (ali bez kopnenih snaga). "Plan A" sastojao se od destruktivnog napada na Siriju koji bi uništio njenu vojsku, predsjedničku palatu, komandu i kontrolne baze, sirijske elitne jedinice, strateška skladišta vojske i municije, radare, odbrambene sisteme i institucije političkog rukovodstva.

Prije trostrukog napada na Siriju od strane SAD-a, Britanije i Francuske, intezivni razgovori su obavljeni od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina – i to oko 4:00 sata ujutro – kako bi se smanjio obim napada i prešlo na mekši, manje intenzivan "Plan B".

Rusija je, u svom kontaktu sa nekoliko šefova država, odbacila svaku mogućnost gađanja sirijske vojske što bi moglo oštetiti sirijsku vladu i obavijestila je rukovodstvo u Damasku da će Zapad pažljivo razmisliti prije ikakve radikalne promjene ravnoteže snaga u Levantu.

Ali šta je pravi razlog iza ofanzive SAD – Britanija - Francuska? Da li se radi o "hemijskom napadu" u Dumi? Organizacija za zabranu hemijskog oružja već je u Damasku, a njeni članovi posjetili su u subotu Dumu kako bi provjerili lokaciju gdje je navodno izvršena prijavljena upotreba hemijskog oružja. Zašto se ne čekaju rezultati?

Izvori u Damasku objašnjavaju da su sirijska vojska i njeni saveznici, uz podršku Rusije, sproveli veliki napad na ruralni Idlib i došli do aerodroma Abu al-Duhur kada je, iznenada, vojna operacija zaustavljena. Cijela kopnena sila preseljena je u Ghoutu. Šta se desilo?

Rusija je obavijestila sirijsko rukovodstvo o velikom skupu snaga u američkoj vojnoj bazi Al-Tanf na sirijsko-iračkoj granici, gdje su desetine hiljada američkih plaćenika stalno prolazile vojnu obuku. Rusi su identifikovali neuobičajene vojne pokrete i shvatili da se SAD sprema da gurne svoje plaćenike prema Istočnoj Ghouti, povezujući se sa oko 30.000 džihadista unutar same provincije. Ovaj napad je planiran da se održi istovremeno sa diverzijom iz Dare, u južnoj Siriji, gdje se trebalo napasti južno od Damaska, a sve s ciljem varanja sirijskih snaga da glavni napad dolazi sa juga.

Američki plan - rekao je izvor - sastojao se u tome da podrže svoje proxy snage i džihadiste u Ghouti te da stignu do Damaska ​​i preuzmu punu kontrolu nad njim. Ali premještanje sirijske vojne operacije iz ruralnog Idliba u Ghoutu pokvarilo je američki plan da nametne Rusiji prisiljeni boravak u Latakiji i Tartusu, gdje bi Rusi imali ograničen pristup ratištu, a Amerikanci napokon imali šansu da smjene režim. Ovaj "briljantan plan“ bi unazadio sve ruske napore u zadnje tri godine u Siriji, te bi Amerikanci imali veliku prednost, i to baš u trenutku kada se Moskva i sirijska vlada spremaju da okončaju rat, sa tek nekoliko "džepova" koje treba osloboditi.

Ruski napad u Ghouti razbio je američki plan na dijelove i nametnuo je povlačenje desetina hiljada militanata iz Ghoute zajedno sa svojim porodicama, sjeverno od Sirije. Glavni grad je sada mnogo sigurniji, dok je preostala oblast južno od Damaska ​​okupirana od Al-Kaide i grupe "Islamska država" (ISIL) u kampu Yarmouk i al-Hajar al-Aswad.

Prije nekoliko dana Rusija je proglasila napad SAD-a, Britanije i Francuske besmislenim, kako u pogledu sadržaja tako i njegovih ciljeva. Rusija je uspjela da natjera SAD, Veliku Britaniju i Francusku da izvrše samo "ograničene napade" male vrijednosti i bez mnogo šanse da se promijeni realnost na terenu u Siriji.

Kada je Rusija obećala da će obarati rakete u Siriji, Trump je odgovorio: "Pripremite se Rusi, jer će doletjeti lijepe, nove i pametne!". Rusija je, poslije udara, odgovorila: "Koristili smo stari sovjetski sistem zračne odbrane protiv ovih "pametnih, novih i veoma skupih" projektila koje su ispalili Amerikanci". I ne samo to, vazdušni udari SAD-a i Velike Britanije također su pogodili ciljeve koje Izrael bombarduje gotovo redovno. Pokazujući sposobnost da zaustavi dvije trećine - kako je proglasila Rusija - dolaznih projektila, Sirija ovo smatra kao "obuku sa živom municijom protiv bilo kog budućeg napada na njen teritorij". Izrael je veoma razočaran i očigledno nije zadovoljan ovim krajnjim rezultatom.

Pokazujući suzdržavanje i samokontrolu, američki ministar odbrane James Mattis - onaj koji je rekao da "Pentagon još uvijek nema nezavisnih dokaza koji potvrđuju da je u Siriji prošle sedmice izveden napad hemijskim oružjem" – odbija pristati na bilo kakav napad na Siriju koji bi mogao da pokrene direktno angažovanje Rusije i smrtonosnu osvetu na američko tlo. Mattis je prihvatio "častan napad" kako bi spasio neiskusno lice svog šefa. Zapravo, napad trojca, SAD-a, Britanije i Francuske, u Siriji je povećao reputaciju sirijskog predsjednika Bashara al-Assada: stanovništvo je slavilo na ulicama i ismijavalo napad koji je Zapad izvršio.

Trojac je u svakom trenutku izbjegavao direktnu provokaciju Rusije, njihove snage su zaobilazile ruske baze i operativna pozorišta koja su mogli jednostavno preletjeti. Rusija je nametnula svoje prisustvo i izazvala američku i francusku mornaricu sprovođenjem simuliranog vazdušnog napada, kako bi pokazala spremnost da odmah uzvrati. Ruska mornarica je bila postavljena nasuprot libanske obale da bi pokrila taj ugao i izbjegne slijepe tačke na ratištu.

Moskva je uspjela da izbjegne direktan sukob sa Washingtonom van svoje teritorije: američke vojne baze okružuju Siriju (Izrael, Jordan, Al-Tanf, Al-Hasaka, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Bahrein, Irak, Turska). Rusija se sjeća kako je Leonid Brežnjev pao u zamku CIA-e 1979. godine, podržavajući mudžahedine šest mjeseci prije sovjetske invazije na Afganistan. Žbignjev Bržežinski rekao je da je sovjetska invazija na Afganistan namjerno izazvana od strane SAD-a: "To je bila odlična ideja. To je privuklo Sovjete u afganistanski rat te su okusili Vijetnam". Putin je izbjegao istu američku zamku skoro 40 godina kasnije.

Koji je sljedeći korak?

Sada kada je sudbina Damaska ​​osigurana, sve oči su usmjerene na sjeverni grad Idlib pod kontrolom Al-Kaide. Ali zašto Idlib?

Situacija u kampu Yarmouk, južno od Damaska, čini se direktno povezana sa situacijom u Fua i Kfarya. Tokom pregovora sa Zabadanijem, dogovoreno je između al-Kaide i saveznika Damaska, da se udalje od Yarmouka, u zamjenu za dva opkoljena grada na sjeveru Sirije. Međutim, Damask sada pokušava da potpuno očisti svoj glavni grad, time pokušavajući da ubijedi svoje saveznike da zaobilaze prethodne obaveze.

Što se tiče Darae i Quneitra-e na jugu, čini se da niko u Siriji ne želi da provocira SAD i Izrael u tom napetom trenutku; ovo će možda ostati u pat poziciji do kraja rata. U području Al-Badijah, sirijskim stepama, ISIL je potpuno okružen i može samo da čeka na svoje istrijebljenje u narednim mjesecima.

Kompas ukazuje na Idlib, Rastan, Jisr al-Shoughour i snage sirijske vojske okupljene u ruralnoj Latakiji, koje su spremne da podjele Idlib nakon oslobađanja mnogih sela oko tog grada.

Ovo će dovesti svijet do sljedećeg navodnog "hemijskog napada" u operativnom pozorištu sirijske vojske i njenih saveznika. Da li bi SAD podržao Al-Kaidu? Zašto ne? Nikada nije bilo pitanje "hemijskog oružja", s obzirom na to da SAD posjeduje najveću količinu hemijskog oružja na svijetu: stvarno pitanje je poraz SAD-a nasuprot ruske dominacije nad Levantom.

(Epogledi / SaharBalkan)