Organizacija Munafikin prima i daje mito, novi skandal za SAD
SAHARTV - Možda smo do sada čuli mnogo o američkoj podršci terorističkim grupacijama, pa čak i ulozi SAD-a u stvaranju Al-Kaide i eksploatiranju ove terorističke organizacije za intervencionističke ciljeve te zemlje. Međutim, pitanje davanja i primanja mita, nova je priča među raspravama napredovanja terorizma i borbe protiv ovog fenomena po mjeri SAD-a.
Američka podrška terorističkoj grupaciji Munafikin duga je priča. Priča o kojoj još uvijek ima mnogo i štošta da se kaže. Najnovije u ovom domenu upućuje nas na izvještaj Associated Pressa o primanju mita nekih američkih senatora od strane lidera Munafikina, kako bi za njih lobirali, promovirali ih i držali govore njima u korist.
Associated Press je u svom izvještaju objavio da je jedan zvaničnik kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa i u najmanju ruku jedan od njegovih pomoćnika, uzimajući novac (mito) držao govor za terorističku grupaciju Munafikin.
Ovaj izvještaj ukazuje na Elaine Chao koja je nedavno postavljena na funkciju ministra transporta u vladi Donalda Trumpa. Ona je 2015. godine u jednom svom petominutnom govoru govorila za interese Munafikina, za što je primila mito od 50 hiljada dolara. Također se navodi da je bivši gradonačelnik New Yorka, Rudy Giuliani zaprimio nepoznatu svotu novca, u zamjenu za držanje govora u korist ove terorističke grupacije. Dakako, neki izvori su prije ovoga objavili da se cijena jednog desetominutnog govora na jednim ovakvim sastancima plaća između 20 i 40 hiljada američkih dolara. Ovaj skandal je otišao dotle da je bivši američki predsjednik izdao nalog američkom ministarstvu trezora da obustavi ovaj proces, kako bi se izvršila analiza da li je zaista došlo do primanja novca američkih političara u zamjenu za držanje političkih govora, a što se dovodi u vezu s jednom terorističkom organizacijom?
Historijat grupe Munafikin zapravo govori o transformaciji jedne terorističke grupe u jednu uniju za Sjedinjene Države i neke evropske zemlje. Članovi Munafikina nakon početka svrgavajućih poteza te atentata na mnoge iranske zvaničnike i obične iranske građane, u početku su pribjegli u Pariz, a nakon toga su se skrasili u Iraku. Zapravo, od 1991. i 1992. godine, bivši irački diktator, Sadam Husejn, koristio je elemente Munafikina za gušenje Kurda. Operacije genocida nad iračkim Kurdima, koje je tada osmislio Sadam Husejn, posredstvom ovih elemenata su ubijene hiljade žena i djece.
Kada je Sadam Husejn svrgnut američkom invazijom na Irak, teroristička grupa Munafikin je i dalje imala podršku SAD-a jedno izvjesno vrijeme u bazi Liberti, a nakon toga pomoću američkih i britanskih lobija, i pod različitim obećanjima, dospjeli su u Albaniju, kako bi u ovoj zemlji na istoku Evrope slobodno obavljali svoje aktivnosti.
Čak SAD, Velika Britanija i Francuska, koji su glavni patronati Munafikina nisu bili spremni zvanično prihvatiti njihov boravak na svom teritoriju jer su oni navodno pobornici borbe protiv terorizma. U vrijeme kada neki politički aktivisti i partije u SAD-u vjeruju da Bijela kuća ne želi ići putem suprotstavljanja Iranu, Munafikin može odigrati važnu ulogu na ovom putu.
Raymond Tanter, bivši član Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a i jedan od patronata Munafikin, u svojoj knjizi je spomenuo kretanje ove grupacije za brisanje njenog imena sa liste patronata izvođenja atentata. On kaže da su oni bolja opcija od sankcija i rata u pomaganju unaprjeđenja programa SAD-a protiv Irana. Ovi pristupi i potezi pokazatelj su ugla etničkog pogleda američkih političara prema grupi Munafikin. Iz njihove perspektive, to što je Munafikin izvršio atentat na 12 000 Iranaca nije važno i to što su oni uzrokovali ubistvo nekoliko hiljada Iračana i Kurda također nije bitno.
Pa čak ni to što je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a ime Munafikin, koje je u jednom vremenskom intervalu bilo na listi terorističkih grupacija, pa da bi nakon toga bilo uklonjeno, ne igra neku veliku ulogu. Također, to je pitanje o kojem se ne smije govoriti. Ono što je za SAD važno jeste dolazak do cilja na bilo koji način, pa čak i po cijenu korištenja jedne terorističke organizacije.