Hibridni rat, nova vojna paradigma NATO-a
SAHARTV - Ono što NATO naziva "hibridnim ratom" u obliku nove vojne paradigme naspram svojim konkurentima, uključuje komponente koje je 33-odnevni otpor libanskog Hezbullaha predstavio njegovim simbolom.
Izgovor poput širenja i raznovrsnosti prijetnji na globalnom nivou i činjenica koja se zove ekspanzionistička politika Sjeveroatlantskog saveza (NATO) i njegovih važnih zemalja, poput SAD-a, Velike Britanije i Francuske, naveli su tu organizaciju da rat na moderan način stavi na dnevni red svojih instituta i stručnjaka, a koji se naziva "hibridnim ratom".
"Hibridni rat", odnosno "kombinirani rat", odnosi se na složenu vojnu strategiju koja je kombinacija konvencionalnog i nekonvencionalnog, sajber, psihološkog i informativnog ratovanja. Zapravo, širok spektar brojnog oruđa koristi se na simetričan i asimetričan način u toj vrsti ratovanja, koje se smatra nelinearnom borbom.
Ova nova paradigma u političko-vojno-sigurnosnom ratovanju pojavila se značajno onda kada je porasla složenost u iznošenju prijetnji, obezbjeđivanju sigurnosti, posebno nakon okončanja hladnog rata i početka unipolarne ere u svijetu, te ulaska važnih nedržavnih aktera, paralelno s državnim akterima, u sferu sigurnosne konkurentnosti u svijetu.
Dakle, "hibridni rat" se, po narudžbi vojno-sigurnosnih organizacija, poput Sjeveroatlantskog saveza, stavlja na dnevni red sigurnosnih i vojnih teoretičara, kako bi se na taj način, mimo svih ograničenja u korištenju konvencionalih mogućnosti i sredstava, mogle provoditi destabilizacijske mjere na neprijateljskom teritoriju.
U "hibridnom ratovanju" koristi se široki spektar složenih i raznovrsnih sredstava, od medijske propagande i stvaranja haosa i panike do nametanja ekonomskih sankcija, vršenja atentata, psiholoških operacija ili čak klasičnog ratovanja.
Budući da elementi koji vode "hibridni rat" pribjegavaju korištenju raznolikih sredstava i metoda, dosad nije ponuđena precizna i jedinstvena definicija kombiniranog rata od strane instituta i centara za strateške studije na Zapadu.
Prema tome, oni koji se suprotstavljaju "hibridnom ratu" trebaju izabrati odgovor prikladan uvjetima i vrsti složenosti prijetnji, kako bi ih neutralizirali. Netransparentnost i neodlučnost je poput suprotstavljanja prijetnjama, gdje se odgovor na njih s opipljivog nivoa mijenja u apstraktni, i toliko povećava poteškoće odlučivanja kod izbora mjera sprječavanja agresora da čak i "brza reakcija" ne može biti efikasna u takvim strateškim ratovima. Ukratko, može se reći da je potreba suprotstavljanja kombiniranom ratovanju sadržana u činjenicama poput fleksibilnosti stalne promjene taktika, prioriteta i ciljeva.
Prema objavi Sjeveroatlantskog saveza, svaka prijetnja koja ne bude u formi ili dimenziji ograničenog ratovanja, ubraja se u hibridne prijetnje.
Objavljeni izvještaj Sigurnosne konferencije u Minhenu 2015. godine ovako opisuje osmerostruku potrebu hibridnog ratovanja: diplomatija, informativni i propagandni rat, podrška lokalnih previranja i nemira, neredovne gerilske snage, specijalne snage, klasične vojne snage, ekonomski rat te sajber napadi.
