Iran, ponovni naglasak na neophodnost provedbe NPT sporazuma, bez diskriminacije
SAHARTV - Robert Einhorn, visoki član Instituta Brookings i bivši pregovarač u nuklearnom sporazumu Irana i G5+1 je na trećoj uvodnoj sjednici Konferencije o nuklearnom razoružavanju i neširenju nuklearnog oružja u Evropi, o BARDŽAM-u rekao: "Ne postoji niti jedan znak da se Iran bavi tajnim nuklearnim aktivnostima ili da je prekršio sporazum BARDŽAM, no protivljenja s BARDŽAM-om u Vašingtonu i dalje su velika."
Nekonvencionalne izjave nekih političkih krugova u SAD-u o BARDŽAM-u su propagandna i inducirana politika, jer se na drugoj strani tih kretanja skrivaju drugi ciljevi.
Neki kritičari BARDŽAM-a u SAD-u tvrde da je taj sporazum omogućio da Iran i dalje nastavi svoje nekonvencionalne nuklearne aktivnosti. Protivnici BARDŽAM-a su pod tim izgovorom u američkom Kongresu prezentirali zbir planova i zakona koji imaju za cilj propast tog sporazuma.
Ako pogledamo sporazum o zabrani proizvodnje i širenja atomskog oružja, NPT i neostvarene ciljeve tog sporazuma, bit će jasno ko je glavni izvor atomske prijetnje u svijetu.
SAD toliko konstruiraju atmosferu s ciljem ograničavanja pristupa Irana miroljubivom nuklearnom znanju, dok same imaju najmanje 9000 "objavljenih" atomskih bombi, od kojih se brojne nalaze u američkim bazama u Evropi. SAD su jedina zemlja koja je koristila atomsko oružje. SAD su otprilike prije godinu dana u regiji Tonoba u državi Nevada, uz pomoć bombardera F-15A, proveli jedno novo atomsko testiranje. Treba kazati da američka nuklearna bomba B61 ima četiri primjerka, odnosno primjerke 3, 4, 7 i 10, a planirano je i da sve njih zamijeni nova i napredna bomba B61-12. Predviđa se da će se 2020. godine krenuti u njenu masovnu proizvodnju.
Rasprava o principu zabrane proizvodnje i korištenja nuklearnog oružja počela je 1957. godine , no ono što je uzrokom da nije došlo do konačnog sporazuma o razoružavanju su sukobi oko privrženosti ili neprivrženosti zemalja koje posjeduju nuklearno oružje zahtjevima nuklearnog razoružavanja, kao i pitanja poput nuklearnih testiranja, kvalitativnog razvoja nuklearnog oružja, te saradnje u sektoru nuklearne energije za nuklearne svrhe.
Postoje vrlo važna pitanja u vezi s NPT sporazumom koja su, nažalost, zbog planiranja devijantnih tema, poput iranskog nuklearnog pitanja, zasjenjena. Iran, kao zemlja koja je bila privržena svim svojim obavezama u okviru NPT sporazuma, kao i statutu Agencije, ne može biti predstavljena kao optuženik u toj sferi. Zapravo, treba kazati da je Iran država koja iznosi tvrdnje na međunarodnom planu, a ne optuženik, dok su SAD i ostale zemlje, koje posjeduju atomsko oružje, stvarni izvor zabrinutosti zbog distribucije nuklearnog oružja. Iran je predlagatelj plana o Bliskom istoku bez nuklearnog oružja. Cionistički režim, uz široku pomoć SAD-a i nekih evropskih zemalja, poput Francuske, razvio je svoje nuklearne arsenale i jedina je zemlja koja posjeduje atomsko oružje u regionu Bliskog istoka. Neki izvori procjenjuju količinu atomskog oružja Izraela na 200 do 400 nuklearnih bojevih glava.
SAD i zapadni krugovi i dalje nastoje da iranski miroljubivi nuklearni program prikažu prijetnjom. Istovremeno, Iran se u sveobuhvatnom angažmanu u smjeru izgradnje povjerenja oko BARDŽAM-a, složio da svijetu pokaže kako nikad nije težio za atomskim oružjem, niti će težiti, dok niti jedna od iznesenih tvrdnji o Iranu nije realna.
Trenutno Islamska Republika Iran u uvjetima nakon BARDŽAM-a traži od međunarodne zajednice uništavanje svog atomskog oružja, ali SAD i oni koji su atomsko oružje definirali u svojoj vojnoj doktrini ne slažu se s provedbom ovog sporazuma, a BARDŽAM su uzeli kao izgovor kako bi njime zasjenili te zahtjeve.
