SAD, nastavak neprijateljske politike prema Iranu
SAHARTV - Od 1979. godine, kad su otkriveni dokumenti o špijunskim aktivnostima i planovima zavjere Amerikanaca protiv Irana u tzv. špijunskom gnijezdu, odnosno američkoj ambasadi, tadašnji američki predsjednik je poduzeo mjere za uspostavu vanrednog stanja protiv Irana.
Zakon o vanrednoj situaciji usvojen je 1977. godine u Kongresu i potpisao ga je tadašnji američki predsjednik. Prema tom zakonu, predsjedniku je dozvoljeno da, objavivši nacinalno vanredno stanje, u reakciji na nekonvencionalne i vanredne prijetnje upućene sigurnosti SAD-a od strane inostranih izvora, uredi odnose SAD-a s tim izvorom. Mjere u tom okviru uključivale su obustavu trgovine, ograničavanje financija i u slučaju vojnog napada na američki teritorij, blokiranje imovine neprijateljske strane. Takvo stanje se nakon jedne godine automatski poništi, osim ako predsjednik 90 dana prije datuma isteka ne izvijesti Kongres o produljenju tog stanja. Barak Obama je također izvijestio o ovom produljenju ove godine, na godišnjicu osvajanja "špijunskog gnijezda", 3. novembra, u pismu Polu Rajanu, predsjedavajućem Zastupničkog doma u toj zemlji. Obama je u tom pismu, objašnjavajući svoju odluku, napisao: "Naši odnosi s Iranom još uvijek se nisu vratili u normalno stanje, i provedba naših sporazuma s tom zemljom još nije ostvarena. Stoga procjenjujem da je neophodno da se produlji vanredno stanje u odnosima s Iranom."
SAD su, nakon propasti projekta optuživanja vezano na iranski nuklearni program, te potpisivanja BARDŽAM-a, pokazale da nisu spremne odustati od neprijateljskih mjera protiv iranskog naroda. Zbog toga se priroda američkog ponašanja nije promijenila, a promijenile su se samo metode i scenariji. SAD na ovaj način žele ostvariti dva cilja. Prvi je cilj nastavak politike iranofobije u regionu. Produljenje vanrednog stanja protiv Irana pokazuje da, s gledišta SAD-a, Iran se uvijek nalazi na mjestu prve prijetnje. No, ako pogledamo listu američkih mjera protiv Irana u posljednjih pedeset godina, vidjet ćemo da su SAD bile te koje su provodile mjere i politiku proizvodnje prijetnji i nesigurnosti za Iran. SAD su, dovlačenjem snaga i okupacijama u regionu i u susjedstvu Irana, između ostalog, u Afganistanu i Iraku, kao i drugim zemljama regiona, sigurnost Irana i kolektivnu sigurnost suočili s ozbiljnim prijetnjama, čiji je utjecaj postao očit nakon širenja i rasta terorizma u regionu. SAD su, pod izgovorom uspostave sigurnosti, tokom tri protekla desetljeća zemlje u regionu uplele u etničke i plemenske sukobe, i , s ciljem prodaje milijardi dolara oružja arapskim zemljama regiona Perzijskog zaljeva, uzastopce se trudile da spriječe sigurnosnu konvergenciju između Irana i regionalnih zemalja. Priroda produljenja vanrednog stanja u vezi s Iranom dio je ovog modificiranog toka kojeg SAD koriste za opravdavanje svoje nelogične i neprijateljske politike naspram Irana. Drugi cilj zbog kojeg su SAD produljile vanredno stanje Iranu je meki rat, usmjeren protiv uloge Irana na regionalnom i međunarodnom nivou.
Sada, nakon implementacije BARDŽAM-a, uloga Irana u regionalnim relacijama postala je istaknutija, i ta promjena praktično je uzrokovala jačanje neprijateljskog pristupa SAD-a protiv Irana u drugim faktorima. SAD, uz pravljenje planova poput zabrinutosti zbog iranskog raketnog odbrambenog sistema, nastoje da istaknu prijetnju Irana regionalnoj sigurnosti, optuživanje Irana za podršku terorizmu još je jedan od parametara kojeg SAD imaju na dnevnom redu kako bi vršile pritisak na Iran.
Problem između SAD-a i Irana je revolucionarnost iranskog naroda i nezavisni stavovi, te protivljenje američkom hegemonizmu i tiraniji. Očito je da će se, dok potraje to stanje, s gledišta SAD-a, Iran smatrati prijetnjom, a vanredno stanje SAD-a protiv Irana i dalje će potrajati.
