Naglasak na izlazak turskih vojnih snaga iz Iraka
SAHARTV - Ibrahim Al Džaferi, ministar vanjskih poslova Iraka, je prilikom susreta sa Salih Al Ša'erijem, generalnim direktorom Organizacije za islamsku saradnju, u Bagdadu, od iste organizacije zatražio da poduzme mjere koje će utjecati na vladu Turske da povuće svoje snage sa teritorije Iraka.
Republika Turska je krajem 2015. godine rasporedila svoje oružane snage u vojnoj bazi u Muselu, centralnom gradu pokrajine Ninava, radi pružanja vojne obuke kurdskim Pišmargama i radi borbe protiv terorističke skupine DAIŠ. Politički stručnjaci su u posljednjih nekoliko mjeseci promatrali akcije turskih oružanih snaga na području sjevernog Iraka, ali i u drugim regionalnim zemljama, sa posebnim pogledima na propuste istih snaga. Prema njihovim izjavama, ukoliko se obrati posebna pažnja na političke korake i zahvate Republike Turske, na području Sirije, Egipta i Palestine, jasno se očituje da je svaki od tih pokušaja suočen sa uzastopnim neuspjesima.
Pokušaji Republike Turske u nastojanjima da pruže značajnu podršku terorističkoj skupini DAIŠ u Siriji, kako bi se izbjegao poraz ove terorističke skupine i svrgla vlada Bašar Asada, zakonskog predsjednika ove zemlje, suočili su se sa neuspjesima. Sirija pokazuje da podrška Bašar Asadu ima velikog značaja na dešavanja na terenu, kao i za budući razvoj zemlje i odnos sa drugim zemljama svijeta. Turske akcije u Siriji su radi posebnih interesa i ličnog položaja u regionu, radi toga je dala prijedlog o zabrani leta zračnim prostorom ove zemlje, međutim, Međunarodna zajednica nije stala uz Tursku u istom smislu.
Nesmotrena politika Turske na području Sirije je imala utjecaja i na odnose sa pojedinim zemljama u svijetu, posebno kada se uzmu u obzir odnosi sa Ruskom Federacijom. Sirija nije rezultirala očekivanjima Ankare, samo je Tursku Republiku stavila u još nezgodniji položaj, nego što je ranije bila. Što se tiče dešavanja u Egiptu, Turska je pružanjem podrške Muslimanskoj braći i uplitanjem u unutrašnji razvoj iste zemlje, počinila još jednu grešku. Svrgavanjem Muhamed Mursija putem vojnih snaga ove zemlje, zategnutost odnosa između turske i egipatske vlade je ojačala, Turska nastoji da obnovi iste odnose.
Turska ima posebnu politiku i prema Kurdima, s jedne strane vodi žestoke borbe protiv Kurda na teritoriji unutrašnjih granica ove zemlje, dok sa druge strane istima pruža vojnu obuku na području Sirije i Iraka.
Kada su cionističke oružane snage izvršile napad na brod huanitarne pomoći prije nekoliko godina, Turska se jasno oglasila i uputila prst prema cionističkom režimu sa optužbama zločina prema Palestincima i ukazujući na namjeru borbe protiv istog režima sve dok se ne dođe do konačnog oslobađanja Gaze. Ali kasnije se ispostavilo da iste prijetnje nisu bile ozbiljne, cionistički režim je nastavio sa istom politikom nad Palestincima u Gazi. Isto tako, radi istih uvjeta, turske vlasti su upitane za razlog njihovih avantura u Iraku, kakav je sada cilj, nakon što su porazi u Siriji, Egiptu i Palestini očiti? Kakvi god ciljevi bili jasno je da će se Turska suočiti sa samo još jednim neuspjelim planom. Turska je na putu da još više zakomplikuje situaciju, da još više zakomplikuje odnose sa zemljama u regionu, ali i svijetu.
