Merkel traži veću kontrolu nad imigrantima koji dolaze u Njemačku
SAHARTV - Angela Merkel, njemačka kancelarka je rekla da je mali broj imigranata koji je tražio azil ušao u Njemačku, a da će svi oni koji su ilegalno ušli biti izbačeni. Međutim, zbog velikog broja imigranata, taj se proces treba promijeniti.
Merkel je istakla da sve osobe kojima je odbijen azil moraju biti istjerane. Ona je prošle sedmice rekla kako se njena politika prema imigrantima nije promijenila. Kontradiktorne izjave njemačke kancelarke naišle su na mnogobrojne kritike i osude. Njemačka i imigrantska politika EU su suočene sa razmimoilaženjima u stavovima njenih članica. Zbog mnogobrojnih ekonomskih problema i terorističkih napada u Europi kritike na račun imigrantske politike Merkelove su proteklih sedmica doživjele vrhunac. Kada je njemačka kancelarka 16. oktobra politiku multikulturalizma proglasila mrtvom, naišao je val osuda. No unatoč neugodnim asocijacijama, dobar dio javnosti njene izjave nije oštrije osudio, pa je kancelarkina konstatacija ostala zlokobno visjeti u zraku, najavljujući još crnje dane imigrantima, naročito muslimanima, koji su se zatekli u Europi.“1960-ih smo zvali strane radnike da dođu i oni sada žive u našoj zemlji”, rekla je Angela Merkel na sastanku podmlatka njene vladajuće stranke demokršćana (CDU). “Zavaravali smo se da oni neće ostati, da će jednog dana otići, ali to nije realnost”, objasnila je te zaključila: “Ranije je postojala tendencija da usvojimo koncept multikulturalizma i živimo sretni jedni uz druge, ali taj je koncept propao, potpuno propao.” Nešto kasnije, vjerojatno kako ne bi oneraspoložila poslovnu zajednicu koja već duže vrijeme govori sasvim suprotno, naime da zemlji treba još više stranih radnika, kancelarka je rekla i da Njemačka “ne bi trebala biti zemlja koja ostavlja dojam da oni koji ne govore njemački nisu dobrodošli”, jer tada će “kompanije otići tamo gdje mogu naći radnike”. Posmatrač iole upućen u recentne migracijske procese u Njemačkoj mogao bi pomisliti da je izjava kancelarke ničim izazvana, s obzirom na to da imigracija u toj zemlji praktički ne postoji. No, kada se zna da je njena vlada spala na najniže grane popularnosti, što je dobrim dijelom rezultat globalne ekonomske krize, te da su antiimigrantski pritisci dijela članstva uzdrmali vladajuću koaliciju, postaje jasno da je kancelarkin zaokret prema populizmu motiviran političkim pragmatizmom. Izjave slične kancelarkinoj u posljednje su vrijeme toliko česte da se može reći kako je ona uskočila u zadnji voz. Nešto ranije, iz CDU-a i CSU-a graknuli su na njemačkog predsjednika Christiana Wulffa, koji je prilikom obilježavanja 20. godišnjice ujedinjenja Njemačke izjavio da “islam također pripada Njemačkoj”, doduše tek nakon što je poentirao da su njemački temelji “kršćansko-jevrejski”. Savezni ministar policije Thomas de Maiziere tada se pobunio na “pokušaj izjednačavanja” triju religija, dok je šef parlamentarne grupe CDU/CSU Volker Kauder ustvrdio da je “njemački ustav temeljen na kršćansko-jevrejskoj tradiciji”. Da stvar bude gora, ovaj val ksenofobije pokrenuo je član opozicijske socijaldemokratske stranke SPD i član izvršnog odbora Njemačke centralne banke Thilo Sarrazin, koji je ljetos objavio knjigu “Njemačka se dokida”. U bestseleru, koji se u prve tri sedmice prodao u 800 hiljada primjeraka, Sarrazin tvrdi da “većina Turaka i Arapa nema nikakvu drugu produktivnu funkciju osim u trgovini voćem i povrćem”, da imigranti “cijede državu” i “konstantno proizvode zabrađene djevojčice”, te da Njemačka zbog velikog broja imigranata “postaje sve gluplja”. No, dogodila se poplava sličnih izjava motiviranih željom političara da si priskrbe što više podrške, s obzirom na to da istraživanja pokazuju da je Sarrazin kod dijela građana pogodio pravu žicu. Isto tako, u njemačkoj je politici primjećena anomalija koju dijele i neke druge europske države, poput Švedske, a to je da, osim neprihvatljivo ekstremnog NPD-a, ne postoji politički pokret desnog populizma kakvog promovira Sarrazin, a sada i vladajuća koalicija. Opće je mišljenje da je stranka Angele Merkel u brojnim pitanjima otišla prema centru, zbog čega teoretski ima mjesta za stranku desno od CDU-a. On je u prvom mandatu vladao u koaliciji s opozicijskim SPD-om, a sama Angela Merkel ostavljala je dojam političarke koja stvari radije rješava konsenzusom nego konfrontacijom.
