Hapšenje Palestinaca, trajna politika Izraela
SAHARTV - Komitet za poslove zatočenika i oslobođenih zatvorenika, Kanon palestinskih zatočenika, Institut podrške zatočenicima Ed-Damir i Centar za ljudska prava El-Mizan su u zajedničkom saopćenu, ukazujući na hapšenje 516 Palestinaca od strane okupatorskog režima u mjesecu augustu tekuće godine, objavili da se među zarobljenicima nalazi 73 djece, 10 žena i dvije djevojčice.
Objavljivanje izvještaja i statističkih podataka u vezi s brojem palestinskih zatočenika u okovima cionističkog režima i teška situacija u kojoj borave palestinski zatočenici, više nego prije suočilo je javno mnijenje sa zločinima koje ovaj režim čini protiv palestinskog naroda. Cionistički režim zaoštravanjem mjera protiv Palestinaca u zatvorima namjerava izazivanjem straha i trepeta među Palestincima, iste primorati da se odreknu nastavka pružanja otpora ovom režimu. Palestinskik narod je od samog početka ilegalnog osnivanja cionističkog režima konstantno bio meta nehumanoj politici Izraela i njegovog rasističkog pristupa. Rezultat izraelske represivne politike je u tome da se stotine hiljada Palestinaca izvjesno vrijeme nalazi u zatvorima ovog režima, i to se dešava u vrijeme kada trenutno 7 hiljada Palestinaca boravi u zatvorima ovog uzurpatorskog režima. Teške uspomene i detalji iz bijednog, zatvoreničkog života, provedenog u izraelskim zatvorima još prate oslobođenog zatvorenika Fuada Kasima Razima. Njegovo 31-ogodišnje iskustvo prebacivanja iz zatvora u zatvor bilo je dovoljno da izađe sa zaključkom kako su izraelski zatvori dosta gori od onih koji se klasificiraju kao najgori zatvori na svijetu. Oslobođeni zatvorenik, koji je deportovan u Gazu u okviru dogovora o oslobađanju zatvorenika, sa sigurnošću tvrdi da su izraelski zatvori generalno groblja sa živim ljudima, počevši od specifikacija objekata, preko različitih obrazaca fizičkog i psihološkog mučenja, pa sve do toga da ne postoje ni najminimalniji uvjeti za život čovjeka. Naveo je neke od primjera koji dokazuju njegovu karakterizaciju izraelskih zatvora. Hranu zatvorenici dobijaju u veoma malim količinama i loše je kvalitete, pored toga da ima pacova, glodara i insekata, pa čak i škorpiona i zmija, a da ne spominjemo medicinsko zanemarivanje, ugnjetavanje, skidanje do gola radi pretresanja, zabrane posjeta i ostalog. Smatra da se prenatrpanost ćelija i soba velikim brojem zatvorenika također može rezimirati kao sastavni dio patnji u izraelskim zatvorima. U sobama površine 20 kvadratnih metara boravi i po 20 osoba, s tim da su im tu i kuhinja i kupatilo, dok kroz prozorčić sa željeznim rešetkama ne ulazi svjetlost niti prirodan zrak. Aktivisti za ljudska prava potvrđuju da Izrael ima najgore zatvore na svijetu, a da metode mučenja prevazilaze i one iz zatvora Ebu Gurejb, kao i da su užasnije od svega što se dešava u zloglasnim zatvorima širom svijeta. Pored toga, izraelska vlada predstavlja jedinu vladu u svijetu u kojoj se mučenje propisuje zakonima, prema riječima aktiviste za ljudska prava Salaha Abdel Atija. On je rekao da to što Izrael ima svoje zatvore i izvan okupiranih teritorija i njihove represivne mjere predstavljaju očigledno kršenje treće i četvrte Ženevske konvencije, pored toga da su neke od tih mjera dovele do smrti velikog broja zatvorenika koji je dosegao granicu da se to može posmatrati kao ratni zločin. Pridruživanje Palestine Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu predstavlja dobru priliku da se prekršitelji prava zatvorenika u izraelskim zatvorima pozovu na odgovornost, prema riječima pravnog stručnjaka koji naglašava da su ovi prekršaji dokumentirani, te da su počinitelje imenovale lokalne i međunarodne organizacije. Pojasnio je kako je veoma važno da se pripreme integrirani dokumenti koji će biti predočeni Međunarodnom sudu pravde i Međunarodnom krivičnom sudu s ciljem obračunavanja sa izraelskim zločincima i dobijanja civilnih odšteta. Ukazao je na potrebu povećanja napora da se svijet uvjeri uz pomoć činjenica u loše stanje u izraelskim zatvorima.
