Saudijska Arabija postepeno mjenja politiku prema terorističkim grupama
SAHAR TV- Nakon posljednjih terorističkih napada u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, čini se da se politika vladajuće porodice prema terorističkim grupama postepeno mjenja.
Saudijski kralj Salman upozorio je kako će njegova zemlja udariti "željeznom šakom" protiv onih koji vrebaju na mlade ljude labilne prema religijskom ekstremizmu. Njegov komentar dolazi dan nakon što su se u Saudijskoj Arabiji desila tri, očito koordinirana, teroristička napada - u Medini, Džedi i Qatifu. U svom govoru kralj Salman je rekao kako je jedan od najvećih izazova pred Saudijskom Arabijom kako sačuvati mlade ljude koji se nalaze u riziku da postanu radikalizirani. "Udariti ćemo željeznom šakom na one koji ciljaju um i misli naše drage mladeži", rekao je Salman.Religijski ekstremizam očito postaje problem po Saudijsku Arabiju, baš kao i po Tursku gdje je prije nekoliko dana izveden veliki teroristički napad na istanbulskom aerodromu. Pritom treba podsjetiti kako obje ove zemlje već godinama podupiru teroriste u susjednoj Siriji - sada izgleda kao se se taj ekstremizam, kako to često i biva (sjetimo se američke potpore za ekstremiste u Afganistanu 80-ih godina), okreće protiv njih. Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve. Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad je očit udar na simbole islama.Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno. Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti, da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i njihova društva.
